Oni koji su pali na Sutjesci namagarčeni su najvišom cijenom
“Sutjeska” itekako zavrjeđuje našu javnu pozornost. Ne olaku i ofrlje, kako joj je prionuo poštovani pismoznanac Siniša Vuković na svojem “FB”-profilu. Nakon što se nije obazreo na moje ispise, jučer mi je
blokirao pristup svojoj društvenoj stranici. Kolega Siniša, čovjek gdjekad proćerda i sam život. Na svakovrsne svoje i tuđe razloge. Svačiji potomci imaju pravo na vlastite procjene i uvide svojih predšasnika.
Moj otac bijaše mlad partizan koji je umalo podlegao ratnim ranama 1943. Oporavljao se mjesecima u talijanskom Bariju. Nije ratovao za nedemokratski antifašizam koji ga je stajao zdravlja i kasnije, taj
put postupno i dugoročno.
Moj roditelj bijaše izumitelj i obrtnik. Komunardski pomamnici lišavali su ga buntovništva na sve zamislive načine. Od podmetanja bofl “proizvodnih sredstava” do porezne satrapije. Titolitarizam je režao na slobodarsko poduzetničko stvaralašvo sotonski.
Imali smo dvije maršalove slike: jednu u očevoj radionici, drugu u našem stanu. Ovu drugu da umilostivi socijalističke ovrhovitelje za plijenidbe šivaćeg stroja moje majke. U crvenom Splitu. Oni koji su pali na Sutjesci namagarčeni su najvišom cijenom. Hvala Bogu, pretežit broj njihovih potomaka je to shvatio, ti pak nisi, kolega Siniša. Kao što do ovoga ispisa nisi razabrao da se “sentimentom ustaštva opijaju” zapravo rijetki. Što ti možda i nije drago, čini mi se.
