HAZU uvrjedu trpi i vrijeđa
Iako je nedavni raskol u HAZU-u nešto obećavao, ništa od toga. Jer uzrok raskola su financije, ne politika… Jasenovac, Bleiburg. Pa kakva je to znanost koja se bavi politikom, reći će oni? A može li Jasenovac biti izvan interesa politike, ako je Jasenovac (bio) uzrok rata? Uostalom, i predsjednik Jugoslavije je i danas počasni član HAZU-a. Kao i povjesničar Hrvoje Klasić. Valjda je i povjesničar član akademske zajednice. Umjesto raskola u HAZU-u zbog financija, Jasenovac i Bleiburg bi morali biti uzrok tog raskola. Kao i komentar hrvatskog(!) povjesničara Hrvoja Klasića na prošlu komemoraciju na Bleiburgu.
Ne samo da je Klasićev komentar na komemoraciju na Bleiburgu ideološki intoniran, komentar je uvrjeda i sramota HAZU-a. (HAZU uvrjedu trpi i vrijeđa.) Zbog toga je potrebno postaviti pitanje, kako osoba može biti nositelj neke znanstvene titule koja kaže: „To još uvijek pokazuje da se nismo i ne znamo suočiti s prošlošću“. Kako se može ne znati nešto znati? Valjda se nešto ne može znati, a ne ne znati znati. A to neznanje može biti posljedica kliničke ograničenosti ili manjka informacija. Na što znanstvenik Klasić cilja, ne znam, ali znam da je to sramota HAZU-a. Vjerojatno Klasić cilja na ono kliničko, jer informacije o Jasenovcu u rukama drži kompanija Klasić i Goldstein. Zadržavaju informacije bez dokumenata iz arhiva, i ne dozvoljavaju reviziju. Ne dozvoljavaju otvaranje povijesnih arhiva kojima je „istekao rok“.
Osim ove gluposti i uvrjede, tu su prisutne i neke kontroverze koje se mogu pripisati znanstvenoj zajednici. “Mi kada govorimo o desnici u Hrvatskoj i konzervativnoj desnici u Europi, to su dvije različite strane. Angela Merkel je desničarka, no ne pada joj na pamet poklanjati se nacističkim zločincima ili reći da su u Paragvaj otišli oni koji su išli tražiti slobodu. Ono što se događa po štandovima, šatorima, na neslužbenom dijelu, u tome je bit komemoracije. U službenom dijelu čuju se jedne, na neslužbenom dijelu druge poruke. Bilo bi zanimljivo čuti stavove sudionika, ne o žrtvi, nego o ustaškom pokretu NDH“, kaže Hrvoje Klasić.
Što je u nizu kojekakvih pamfleta i nasljeđe Milovana Đilasa (Hrvatska mora umrijeti, da bi Jugoslavija živjela). Ovdje hrvatski znanstvenik implicite i eksplicite hrvatsku desnicu zove nacističkom, dok njemačkoj desnici tepa da je konzervativna. Za znanstvenu zajednicu, još poraznije. Dok Klasić i njegovi za Jasenovačke komemoracije kažu kako se tu najmanje govori o žrtvi, za komemoraciju na Bleiburgu, Klasić kaže kako se tu ne bi trebalo govoriti o žrtvi. Čitajući sljedeće između redaka, može se reći kako je znanstvenik Klasić tu u nekom sukobu interesa. Kada novinar kaže: „Zašto ovu priliku, kada se komemoriraju žrtve, neki koji su ustaški nostalgičari koriste da bi istakli fašističke simbole“? A Hrvoje Klasić: „Krenut ću s kraja… Mene pak malo čudi da se austrijske vlasti sada pozivaju na poštivanje austrijskih zakona. Nisu oni napisani ovo proljeće, valjda postoje desetljećima, a znamo što se događalo. Otvoreno se dolazilo u ustaškim odorama, majicama Ante Pavelića, skandiralo… Zanima me kako tada nisu reagirale austrijske vlasti“.
Za ovo se može reći da je žal za starim austrijskim zakonom, po kojem si na Bleiburg mogao doći u „ustaškoj odori“, „u majici Ante Pavelića i skandirati… što nije navedeno. Što se ne može odvojiti HOS-ove ploče u Jasenovcu, poljudske SVASTIKE, one kape na koncertu Marka Perkovića i vikanja Za dom na nogometnoj utakmici. Ako u 2017. nema razloga za posizanje za simbolima NDH, je li prije 2017. postojao razlog za tim? Za onim vikanjem Za dom na nogometnoj utakmici između Hrvatske i Izraela?
Jure Vukić, Tribanj
