Zar samo Pupovac, Radin, Kajtazi, Bilek i drugi zastupnici nacionalnih manjina garantiraju ravnopravnost nacionalnih manjina?
Pupovčeva interesna zajednica SDSS je neustavno povlaštena stranka prema Zakonu za izbor zastupnika nacionalnih manjina. Na izborima za Hrvatski sabor preferencijski glasovi nisu otklonili nedostatke nakaznog izbornog zakonodavstva koje služi izbornom inženjeringu i omogućava da Hrvatskom četiri godine bahato vladaju izborni pobjednici koji su osvojili manje od četvrtine, a 5. srpnja 2020. godine oko šestine glasova biračkog tijela.
Osam od 10 izbornih jedinica odstupa po broju birača više od zakonski dopuštenih granica od 2007. godine. Od prosinca 2010. godine sve vlade Republike Hrvatske imale su dovoljno vremena promijeniti Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor. Ustavni sud je trebao ukinuti Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor kako bi prisilio vladajuće stranke da usklade odstupanja broja birača sa Zakonom. Nezakonito odstupanje broja birača pojavilo se u tri izborne jedinice na izborima za Zastupnički dom 3. siječnja 2000. godine, a na izborima za Hrvatski sabor 23. studenog 2003. godine nezakonito odstupanje imalo je pet izbornih jedinica te od izbora održanih 2007. godine nezakonito je odstupanje u osam izbornih jedinica.
Kao članovi neformalne Inicijative za poštene i transparentne izbore i bivši glasači HDZ-e tražimo da zastupnici desetog saziva Hrvatskog sabora ispune bitne zahtjeve građanskih inicijativa “Glasujmo imenom i prezimenom” i ” Narod odlučuje ” tako da:
- smanje maksimalni broj zastupnika u Hrvatskom saboru sa 160 na 130, 2. izglasaju izbore zastupnika Hrvatskog sabora mješovitim izbornim sustavom (78 razmjernim i 48 dvokružnim većinskim izbornim sustavom) odnosno ukupno 126 zastupnika i da se ukinu posebne izborne jedinice za iseljenike i nacionalne manjine,
- da smanje izborni prag s 5 % na 3 % kod razmjernog izbornog sustava u izbornoj jedinici koja obuhvaća sve hrvatske birače u kojoj bi svi hrvatski birači izabrali 30 zastupnika kako bi svi državljani Republike Hrvatske ostvarili aktivno i pasivno pravo glasa,
- izglasaju glasovanje dopisnim i / ili elektroničkim putem,
- izglasaju uvjet kandidature svih stranaka potpisom najmanje sto birača po zastupniku za izbore u Hrvatski sabor,
- izglasaju samostalni nastup stranaka na izborima,
- da se kod predizbornih koalicija zbrajaju dobiveni glasovi stranaka i na temelju ukupnog broja glasova koalicije dobivaju zastupnička mjesta D’Hondtovom metodom, a pojedinačno stranke koalicija tako dobivene glasove dijele također D’Hondtovom metodom,
- da se birači potpisuju na biračke liste pri preuzimanju glasačkih listića ( listina ).
- da ministarstva uprave i unutrašnjih poslova srede Registar i popise birača do kraja 2021. godine.
Posebne izborne jedinice za iseljenike i nacionalne manjine treba ukinuti! Stranke nacionalnih manjina ili nezavisne liste kandidata nacionalnih manjina te nezavisne liste kandidata iseljenika mogle bi nastupati s listama od minimalno osam kandidata u izbornim jedinicama s razmjernim izbornim sustavom. Kod razmjernog izbornog sustava jedna izborna jedinica bi obuhvaćala područje Hrvatske i iseljeništva kao kod izbora za Europski parlament i dvije ili tri izborne jedinice u Hrvatskoj. Iseljenici bi glasali samo razmjernim izbornim sustavom kao što glasaju za Europski parlament. Preferencijsko glasovanje bismo proveli u drugom krugu izbora kod stranaka koje bi dobile zastupnička mjesta u prvom krugu. Ako bismo većinski birali 48 zastupnika tada bismo birali 30 zastupnika u izbornoj jedinici koja obuhvaća sve hrvatske birače i po 24 zastupnika u dvije izborne jedinice u Hrvatskoj. Ukupni broj zastupnika u Hrvatskom saboru Z = ( 30 + 2 x 24) razmjerno + 48 većinski = 126. Razmjernim izbornim sustavom birali bismo 78 zastupnika s izbornim pragom od 3% i dva preferencijska glasa s pragom za napredovanje kandidata na kandidacijskoj listi od 2%.
BROJ ZASTUPNIKA PO ŽUPANIJAMA KOJI BISMO VEĆINSKI BIRALI ZA MJEŠOVITI IZBORNI SUSTAV
Kod mješovitog izbornog sustava za većinske izbore: Zagrebačka županija imala bi 4, Krapinsko-zagorska 1, Sisačko-moslavačka 2, Karlovačka 1, Varaždinska 2, Koprivničko-križevačka 1, Bjelovarsko-bilogorska 1, Primorsko-goranska 4, Ličko-senjska 1, Virovitičko-podravska 1, Požeško-slavonska 1, Brodsko-posavska 2, Zadarska 2, Osječko-baranjska 3, Šibensko-kninska 1, Vukovarsko-srijemska 2, Splitsko-dalmatinska 5, Istarska 2, Dubrovačko-neretvanska 1, Međimurska 1 i Grad Zagreb 10 zastupnika. Broj zastupnika koji bismo birali većinskim izbornim sustavom računao sam tako da županije s manje od 150 tisuća stanovnika prema popisu od 2011. godine imaju jednog zastupnika, a ostale razmjerno broju stanovnika zaokruženo na cijeli broj. Prema preporuci Eurostata županije bi trebale imati od 150 do 800 tisuća, a statističke regije od 800 tisuća do tri milijuna stanovnika. Prema popisu stanovništva od 2011. godine: Bjelovarsko- bilogorska, Dubrovačko-neretvanska,Karlovačka, Koprivničko- križevačka, Krapinsko – zagorska, Ličko- senjska, Međimurska, Požeško-slavonska, Šibensko-kninska i Virovitičko-podravska ne zadovoljavaju preporuke Eurostata. Prema procjeni kretanja broja stanovnika sredinom i krajem godina do sredine 2020. godine: Brodsko-posavska, Sisačko-moslavačka i Vukovarsko-srijemska županija su pale ispod 150 tisuća stanovnika. Kako bismo zadovoljili preporuke Eurostata broj županija treba hitno smanjiti na pet ili šest, a to bi bile izborne jedinice za razmjerni izborni sustav, koje bi imale od 16 do 36 zastupnika u Hrvatskom saboru s prebivalištem u njima. Kod čistog razmjernog izbornog sustava u izbornoj jedinici koja bi obuhvaćala sve hrvatske birače birali bismo 36 zastupnika i u tri izborne jedinice u Hrvatskoj po 30 zastupnika. Hrvatska bi za čisti razmjerni izborni sustav imala Z = 3×30 u Hrvatskoj +36 zastupnika u izbornoj jedinici koja obuhvaća sve hrvatske državljane = 126.
SMJERNICE VENECIJANSKE KOMISIJE ZA IZBORNA PRAVA NACIONALNIH MANJINA
Prema “Kodeksu dobre prakse u izbornim pitanjima” 2.4. Jednakost i nacionalne manjine glasi:
U skladu s načelima međunarodnog prava,izborni zakon mora jamčiti jednakost pripadnika nacionalnih manjina, što podrazumijeva prvenstveno zabranu bilo kakve diskriminacije protiv njih. Konkretno, nacionalne manjine moraju imati dozvolu osnivati političke stranke. Razgraničenja izbornih jedinica i pravila o kvorumu ne smiju predstavljati prepreku za prisustvovanje pripadnika nacionalnih manjina u izabranom tijelu.
Neke mjere koje se poduzimaju da bi se zajamčila minimalna zastupljenost manjina bilo rezerviranjem mjesta za njih ili dopuštanjem odstupanja od uobičajenih pravila o raspodjeli mjesta, npr. odustajanjem od kvoruma za stranke nacionalnih manjina, ne narušavaju načelo jednakosti. Također se može predvidjeti da pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo glasa i za opću listu kandidata i listu nacionalne manjine. Međutim, ne smije se zahtijevati ni od kandidata niti od birača da otkrivaju pripadnost nacionalnoj manjini.
Analizom raspodjele pripadnika nacionalnih manjina prema popisima stanovništva 2001. i 2011. godine te raspodjelom birača na izborima za Hrvatski sabor od 2003. do 2020. godine možemo pokazati da je srpska nacionalna manjina na svim izborima od 2000. godine imala priliku samostalnim nastupom na izborima dobiti zastupničko mjesto u IV., V., VI., VII. i IX. izbornoj jedinici, jer je udio u stanovništvu srpske manjine prema popisima i broja birača na izborima bio veći od 5%. Ostale nacionalne manjine mogle su zajedničkim nastupom na izborima dobiti zastupničko mjesto u VIII. izbornoj jedinici. Zar zastupnici IDS-e, SDP-e i drugih stranaka ne zastupaju nacionalne manjine. Zar samo: Milorad Pupovac, Furio Radin, Veljko Kajtazi, Vladimir Bilek i drugi zastupnici nacionalnih manjina garantiraju ravnopravnost nacionalnih manjina? Svi zastupnici prisežu da će djelovati sukladno Ustavu i zakonima. Zašto zastupnici nacionalnih manjina sumnjaju u: Borisa Lalovca, Tulia Demetliku, Radu Borić, Ivanu Kekin, Gordana Jandrokovića i sve ostale zastupnike da će izglasavati zakone na štetu nacionalnih manjina.
Pupovčeva interesna zajednica SDSS je neustavno povlaštena stranka prema Zakonu za izbor zastupnika nacionalnih manjina
Birači srpske nacionalnosti mogu, protivno načelu jednakosti prava glasa svih birača, dati glas jednom do trojici kandidata za izbor svoja tri zastupnika u Hrvatskom saboru, dok većina birača u općim izbornim jedinicama može dati samo jedan preferencijski glas uz prohibitivnu klauzulu od 10 % dobivenih preferencijskih glasova od broja glasova koje je kandidacijska lista dobila kandidatima za napredovanje na listi. To je grubo narušavanje ravnopravnosti ostvarivanja biračkog prava ostalih hrvatskih državljana. Od izbora za Hrvatski sabor 2003. godine svi izabrani zastupnici srpske nacionalne manjine su bili, a većina su još članovi SDSS-e.
U Republici Mađarskoj predstavnici nacionalnih manjina na izbornim listama biraju se istodobno po posebnom i po općem biračkom pravu. Izbori po posebnom biračkom pravu jamče im te unaprijed rezerviraju mandat u parlamentu neovisno o tome hoće li njihova izborna lista brojem dobivenih glasova birača prijeći izborni prag, te primjereno tome odnosno razmjerno izbornom legitimitetu odnosno broju glasova koje su dobili imaju u parlamentu poseban politički mandat što znači da ne sudjeluju u odlučivanju o izboru vlade, izboru pojedinih ministara, donošenju državnog proračuna i slično, nego sudjeluju i odlučuju samo u predmetima i temama koji se odnose na zaštitu i promicanje kulture, obrazovanja, jezika, pisma, medija i slično odnosno identitetskim pitanjima njihove nacionalne manjine.
No, ako njihova izborna lista brojem dobivenih glasova birača prijeđe izborni prag i time dobije izborni legitimitet kao i izborne liste čiji se kandidati biraju po općem biračkom pravu i da bi osvojile parlamentarni mandat moraju brojem dobivenih glasova birača prijeći izborni prag, onda izabrani zastupnik nacionalne manjine koji je u parlament izabran po općem biračkom pravu, primjereno tome ima i opći politički mandat te odlučuje ravnopravno s ostalim zastupnicima koji su izabrani po općem biračkome pravu o svemu što je u nadležnosti parlamenta a to znači i o izboru vlade, pojedinih ministara, donošenju državnog proračuna i svemu ostalom. Takav način izbora zastupnika nacionalnih manjina i dijaspore mogli bismo primijeniti u izbornoj jedinici koja obuhvaća sve hrvatske državljane tako da srpska manjina ima dva zastupnika, a ostale manjine četiri. U tri izborne jedinice stranke srpske manjine mogle bi dobiti još dva ili tri zastupnika prelaskom izbornog praga od 3%.
U priloženoj tablici I. vidi se da kod podjele Hrvatske na dvije izborne jedinice srpska manjina ima u obje izborne jedinice udio veći od 3% i ukupno ostalih trideset manjina također ima udio u sastavu stanovništva veći od 3%. Kod podjele Hrvatske na tri izborne jedinice srpska manjina ima udio veći od 3% u sve tri predložene izborne jedinice, a ukupni udio ostalih trideset manjina veći je od 3% u I. i III. izbornoj jedinici.
