Kako je engleski ministar trgovine Churchill doživio poraz u Galipolju
Štura novinska vijest lista “Crvena Hrvatska” iz Dubrovnika od 13. veljače 1909. vrlo je zanimljiva. Naime prenosi izjavu engleskoga ministra trgovine Churchilla da “je pogibao europskoga rata sasma isključena. To se mora zahvaliti mironosnom zauzimanju europskih vlasti, a pošto balkansko pitanje nije od općeg interesa, po njegovom mišljenju, to je donekle uzrok što do rata ne će doći.”
Dragi W. C. ili nije bio upućen u tajne, ili je bio naivan. Upravo su Balkanski ratovi narušili europsku ravnotežu, te je ubojstvo Franza Ferdinanda u Sarajevu bilo okidač za svjetski rat. Uostalom Bospor je smatrao Churchil kao ministar mornarice (prvi lord admiraliteta) toliko važnim da je izvršio napad (od travnja 1915. do siječnja 1916.) na Galipolje sa snagama iz Australije, Novog Zelanda i Irske pri čemu je doživio kolosalan neuspjeh. Tamo je poginuo kao dragovoljac genijalni engleski fizičar Henry Moseley (1887. – 1915.).
S druge strane Gregorić, crnogorski diplomatski agent u Carigradu dao je izjavu u kojoj veli da je rat s Austro-Ugarskom neizbježiv. U toj izjavi ističe se želja da do rata dođe još prije nego li se okupi međunarodna “konferenca”, te da se tako Srbija i Crna Gora ne budu imali boriti sa drugim osim s Austro-Ugarskom. Isti list daje izjavu i o srpskom zajmu od 33 milijuna i petsto tisuća dinara za naoružavanje vojske.
Budžet Kraljevine Srbije je 1914. bio je 130 milijuna dinara. Napominjem da se ovo sve događa uoči balkanskih ratova 1912./13.
Podnaslov “Municija za Srbiju”; vijest iz Soluna da je tamo prispjelo 1.000 sanduka municije i pušaka koji su određeni za Beograd. Podnaslov “Srbija vrije”; vijest da “ratobornost je ovdje velika. Sva je mogućnost da će buknuti rat.”
“Pogledi po svijetu” – javlja se da talijanska, francuska i engleska vlada odbiše memorandum Srbije, koja je tražila autonomiju Bosne i Hercegovine. Napominjem da je “Crvena Hrvatska” nakon Supila zauzela prilično jugoslavenski pravac urednički.
“Crvena Hrvatska” od 13. ožujka 1909. javlja da je Turska zabranila prijevoz oružja u Srbiju preko turskog teritorija. Otomanska vlada je izjavila da ne može dozvoliti provoz ovećih pošiljaka dinamita i drugog ratnog materijala za jednu zemlju koja bi u pogodnom času mogla narušiti mir i u samoj Turskoj.
Iz Carigrada javljaju: Srpski poslanik Nenadović i crnogorski poslovođa Gregorić bili su dne 6. o.(vog) mj.(eseca), prvi kako se govori radi provoza ratnog materijala. Zaustavljenih 15.000 kg dinamita jesu za francusko društvo mina (rudnik) Bor u (istočnoj) Srbiji, te je stoga za dozvolu provoza iskalo francusko poklisarstvo.
Našao sam srbijanskoga političara Danila Gregorića (1900. – 1957.) kojemu je otac Slovenac Cvetko Gregorić bio tajnik industrijske korporacije. Ipak ne znam tko je (točnije koji Gregorić) poslanik crnogorski u Carigradu.
Pregledom poslanika crnogorskih u Carigradu ustanovio sam da “Crvena Hrvatska” griješi, da se radi o Gregoviću a ne o Gregoriću. Dušan Gregović je bio i ministar vanjskih poslova Crne Gore 1911/12. Poslanik u Crigradu od 1907. – 1909. Gregovići su iz Hrvati iz Petrovca kraj Budve, nekadašnje Kastel Lastve. Poznat je bio u SAD-u John Gregovich, potomak Hrvata i vlasnik rudnika srebra i američki senator.
