Analiza Bulletin 20 Srpskog nacionalnog vijeća
»Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2020.
Izdavač / Srpsko narodno vijeće
Za IZDAVAČA / Milorad Pupovac
urednik / Saša Milošević
Autor / Tihomir Ponoš
istraživači / Tihomir Ponoš i Nikola Vukobratović
prijevod / Riječ i savjet
dizajn / Igor Stanišljević, Parabureau
Tisak / IT Graf Tiraža / 800 ISSN / 1849-7314 ISBN / 978-9537442-56-9 CIP«, piše na početku ove srpsko-toljage po Hrvatima. I tako iz godine u godinu.
Usporedba ravnopravnosti i ljudskih prava u Republici Hrvatskoj između prava nacionalnih manjina i pripadnika hrvatskog naroda:
- Srpsko narodno vijeće predstavlja srpsku nacionalnu manjinu, koja se po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina financira iz Proračuna RH
- Lili Benčik – hrvatskepraviceblog.com, umirovljenica, Hrvatica, koja je svedena na manjinu u rodnom gradu i u vlastitoj državi, ali bez prava koja ima srpska nacionalna manjina i bez ikakve financijske potpore iz Proračuna RH. Bez financijske potpore znači, da nemam sredstava tiskati odgovor na SNV-ov Bulletin, nemam sredstava za platiti prijevod, nemam sredstava da moj odgovor uđe u katalog Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i nemam podršku Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH. To znači da imam jedinu mogućnost i pravo napisati i objaviti tekst na osobnom blogu na domeni koju plaćam sama.
Tko je onda u RH ugrožen? Gdje je ravnopravnost po članku 14 Ustava RH?: „Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.“ Ne nemamo svi ista prava, evo dokazala sam da nemam ista prava u odnosu prema SNV-u. Hrvati su diskriminirani!
Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, diskriminiran je upravo hrvatski narod, što je vidljivo iz navedene usporedbe. I ne samo po tome nego i po više pitanje:
- Pitanje zapošljavanja, jer za isto radno mjesto u državnim službama prednost pri zapošljavanju imaju pripadnici nacionalne manjine po čl. 22., stavak 4.
- Pitanje dvojezičnosti tamo gdje nije ispunjen kriterij o sastavu stanovništva uvodi se dvojezičnost po volji lokalne uprave,
- Dvostruko pravo glasa pripadnika nacionalnih manjina
- Financiranje manjina iz Proračuna, gdje to ima u svijetu?
U tim očito diskriminirajućim okolnostima analizirati ću ovaj 20. Bulletin SNV-a:
Bilten Srpskog narodnog vijeća otvoreno optužuje pojedince, grupacije i medije i unaprijed ih proglašava krivima, što nije u skladu sa presumpcijom nevinosti i Europskom poveljom o ljudskim pravima! Bilteni SNV-a u službi održavanja i podgrijavanja velikosrpske ideologije i svesrpske ugroženosti vezane uz tu ideologiju.
Srpska mitomanija je nevjerojatno snažno ukorijenjena i ugrađena u srpsko nacionalno biće , u njihov mentalni sklop. Uopće ne propitkuju realnost, čak ni ne dopuštaju mogućnost da njihova “istina” nije istina, nego uzimaju kao činjenicu srpsku ugroženost, mada ih nitko ne ugrožava, već suprotno, njihova velikosrpska mitomanija ugrožava mir i suživot svih naroda oko njih. Za njih su svi zločinci, samo oni nisu, nisu ni agresori, jer kao što piše u “Homogenoj Srbiji” oni “ispunjavaju istorijsku misiju” smatrajući da je to njihovo pravo, da posezanje za tuđom zemljom, etničko čišćenje i zločini povezani sa etničkim čišćenjem koji nisu dopušteni u međunarodnim odnosima, ali njima su dopušteni kao način ostvarenja te “istorijske misije” Zato to i je mitomanija, jer u nju vjeruju svi, ne samo običan puk, nego i intelektualne, znanstvene i naravno političke elite! Političkim elitama je velikosrpska ideologija i vezano uz nju svesrpska ugroženost, sredstvo održavanja na vlasti, time mobiliziraju i homogeniziraju mase da ih slijede! Tu mitomaniju ne uspijevaju pobiti nikakvi dokazi, ni argumenti, ona ostaje čvrsto ukopana u njihov mentalni sklop. Naročito dolazi do izražaja u odnosu na Hrvate, jer priznavanje prava Hrvatima na državu i nacionalni identitet, znači rušenje velikosrpskog mita i suočavanje sa zločinačkim karakterom te mitološke velikosrpske ideologije. Tu katarzu srpski narod ne može doživjeti sve dok političari i SPC ne odluče odreći se te u osnovi zločinačke ideologije! A toga još na vidiku nema, jer im je velikosrpska ideologija jedini način opstanka na vlasti, a SPC-u držati mase pod kontrolom.
Srpsko narodno vijeće, odnosno njegov predsjednik Milorad Pupovac ponaša se kao glavni državni tužitelj prema Hrvatima u Republici Hrvatskoj. I ne samo tužitelj, već i vrhovna moralna, etička i vjerska vertikala prema hrvatskom narodu, da hrvatskom narodu: Optužujem! J’accuse!
Svake godine iznova, već 20 brojeva Bulletina konstantno dijeli lekcije, moralizira, optužuje, niže optužbe, broji grafite, broji koliko je puta uzviknut poklič Za dom spremni, jer taj poklič mu strašno para uši, taj poklič je ubojit za jadne ugrožene Srbe, nemaju drugih egzistencijalnih i životnih problema, broji i niže fizičke napade, verbalne prijetnje, uništavanje imovine, diskriminaciju Srba, nejednakost ratnih žrtava, govor mržnje, ekstremizam, povijesni revizionizam i obične kriminalne radnje utrpaju u srpsku ugroženost. Još i napišu da nije dokazana povezanost pljačke i napada sa nacionalnom pripadnošću, ali ipak stave u Bulletin (slučaj bračnog para Jandrić, slučaj Vukojević).
U Hrvatskoj ne treba postojati policija, ni istražitelji, ne treba ni Glavni državni odvjetnik, ni DORH, ne treba ni Pravosuđe, jer evo tu je Bulletin SNV-a koji svake godine redovito i temeljito istraži, pobroji, popiše i detaljno opiše sve nepodopštine i „zločine“ prema Srbima, ali samo prema Srbima. Objavi, presudi i osudi Hrvate za sve nabrojeno pjevanje, uzvikivanje, pisanje grafita i ostale „zločine“!
A presuda naravno ne može biti drugačija nego KRIV JE. Hrvatski narod je KRIV, kriv je jer je preživio i pobijedio pobunjene Srbe u Hrvatskoj i velikosrpsku agresiju Srbije i srbizirane JNA.
Kultura sjećanja Milorada Pupovca
Kada Milorad Pupovac govori o kulturi sjećanja, ne spominje srpsku pobunu i agresiju na Hrvatsku 1990.-1995. godine! On to preskoči, prešuti. To nije u njegovoj kulturi sjećanja! Tu bližu prošlost potpuno zanemari, točno po Memorandumu SANU-a 2, po kojem treba Srbe i Srbiju osloboditi svake odgovornosti za započinjanje rata, za ratne zločine, za žrtve i počinjenu ratnu štetu. Ne spominje, ali rješava sa „ napad je najbolja obrana“ spominjanjem dalje prošlosti koju ne zaboravi spomenuti, jer za njega samo to ulazi u kulturu sjećanja: NDH, ustaštvo, Jasenovac, Za dom spremni… Godinama ne mijenja repertoar, uvijek iste mantre, uvijek iste optužbe!
Je li SNV paralelna vlast u RH, izigrava li moralni i etički sud? Za sva „nedjela” za koja je SNV proglasio krivim hrvatski narod, pozvao se na neki od zakona koje je naveo, na Kazneni zakon. Zakon o suzbijanju diskriminacije, Zakon o medijima, Zakon o elektroničkim medijima, Zakon o javnom okupljanju, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira i Zakon o sprečavanju nereda na sportskim natjecanjima… Da poštuje sve te zakone RH, postupio bi po njima, jer postoji DORH kojemu se podnese optužni prijedlog i jedino je Sud nadležan utvrditi krivnju ili ne! Jedino Sud! Pa čak i kada se podnese optužni prijedlog vrijedi presumpcija nevinosti u kaznenom postupku! Ali to kao da za SNV ne vrijedi, oni ne moraju poštovati hrvatske zakone, oni sebe drže da su iznad hrvatskog Ustava i zakonâ, a pozivaju se na njih!? I ne samo kao da je iznad hrvatskih zakona, već i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Kojeg li apsurda, temeljne slobode i ljudska prava krše baš u osnovnoj pretpostavki nevinosti!
Na temelju čega autori Biltena po svojim kriterijima tumače zakone o tome što je govor mržnje, što je diskriminacija, što su uvrjede i prijetnje, što je povijesni revizionizam, što je verbalni delikt (koji više ne postoji, jer su ga preimenovali u govor mržnje), a za to je nadležan isključivo SUD, a ne SNV! Prema tomu postavlja se pitanje sa kojim pravom SNV javno optužuje, označava, stigmatizira, proziva na stotine osoba, na desetke institucija, medija, sve do saborskih zastupnika, Vlade i Predsjednika države? Takvih lista nigdje u svijetu nema! Što oni sebi umišljaju? Zašto im državne institucije to dopuštaju? Zar oni misle da su iznad svih hrvatskih državnih institucija, da su iznad Ustavnog i Vrhovnog suda? To je pozivanje na javnu hajku, to su liste za odstrjel! Što DORH radi da zaštiti Hrvate od ovakvih prozivki? Gdje je tu Povelja UN-a o ljudskim pravima i Ustav RH.
