Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Opoziv ministra Vilija Beroša i pandemijski kriminal

Golemi novac je taj virus potrošio i još uvijek troši

“Veliki čovjek postavlja stroge zahtjeve na sebe;
mali ih čovjek postavlja drugima”. (Konfucije)

Kažu da besposlen pop i jariće krsti, tako i lider SDP-a inicira opoziv ministra Vilija Beroša. To je unaprijed propala stvar. Raspravom oko toga, odnosno oko činjenja i nečinjenja navedenog ministra, ne će se otkriti, niti iskristalizirati ništa novo, dosad neviđeno, nešto za što se već nije čulo i što se nije vidjelo. Ne treba biti Einstein, Hegel, Kant ili Hamlet pa vapiti: To bi, or not to bi? Beroš će tu biti, ako ništa drugo do lokalnih izbora. Bilo kako bilo mora se priznati da se na njega stuštilo sve zlo zdravstvenog sustava, uz COVID-19 i njegove mutacije, što u valovima napada i ubija, ne birajući spol, rod, naciju, rasu, niti vjeru.

Moglo bi se dogoditi čudo, u ovih tridesetak dana, da obolijevanje i smrtnost od tog novog soja, naglo popusti, pa čak i prestane, poput onog scenarija pred parlamentarne izbore i da Beroš s ekipom dobije opet najviše glasova, sve moguće pohvale i priznanja. To za njega, po drugi put baš i ne bi bila najbolja solucija. Zna se tko uvijek mora dobivati i dobiti najviše glasova. Mislim, da su ta vremena prošla. Car je gol! Ne govore samo mala djeca. Car je gol sve glasnije govore ostali, pa i oni koji su ga izabrali, odnosno doveli. Ogolio se sam, potrošio se, skinuo masku prije smanjenja pandemijskih mjera. Mora se priznati da je velik teret ma njemu, od samog početka, pred pet godina. Nije bilo lako preobražavati stranku, uklanjati petrificirane stereotipe, rješavati se “autohtonih” utemeljitelja, velikih domoljuba i Hrvatina, skidati s nje biljeg srama i stigmu “zločinačkih” namjera. Kako bilo da bilo, HDZ više nije onakva stranka, kakva je bila kad je Andrej Plenković postao njezin lider. Nije niti onakva, kakvom ju je ustrojio i zamislio pokojni predsjednik Franjo Tuđman. Možda takva ne mora niti biti. Druga su sad vremena, drugačije potrebe i ideje. Međutim, teško je iskorijeniti uvriježene i gotovo ozakonjene navade i korištenje stranke za osobne ciljeve pojedinaca i određenih skupina, kojima je stranka odskočna daska za penjanje po političkoj i društvenoj ljestvici uspjeha, prvenstveno za materijalno bogaćenje, moć i vlast. Od lokalnih čelnika, načelnika, gradonačelnika, upravitelja, ravnatelja, do državnih tajnika, visokorangiranih službenika, ministara i nekih premijera, vrlo je mali broj onih koji se nisu okoristili svojim članstvom i obogatili, uz plavu knjižicu s hrvatskim grbom, koja je preko noći zamijenila crvenu s petokrakom.  Neki od tih i takvih s minimalnim ili osrednjim obrazovanjem upitnih sposobnosti i vještina obmane, pretvaranja, laganja, licemjerja, su od podstanara postali ponosni vlasnici kuća, velikih stanova, vila, jahti, otoka, šuma, farmi…

Bivši predsjednik Vlade i šef stranke je osuđen i zatvoren za prijevare i utaje, sukob interesa i ostale malverzacije, koje je mogao činiti, pripadajući stranci i njenom vodstvu. On je svojevrsni Pedro. U svemu što mu se stavlja na teret, nije bio i nije mogao biti sam. Neki od aktera tih djela ili nedjela su se “časno” izvukli. Ponekad mi se čini, kako će sve to s vremenom pasti u vodu i da će osuđeni Ivo Sanader biti rehabilitiran. Što mu to vrijedi? Platio je za sva loša činjenja i nečinjenja svih prije njega. Jednako tako, iako ne tako drastično bi mogao proći ministar Beroš. Zdravstvo se nije urušilo pod njegovim upravljanjem. To se događa desetljećima. Tim resorom su mnogi šetali i prošetali. Neki su pokušavali neke promjene. Bile su to samo vatrogasne mjere, kratkog dometa i djelovanja, bez neke vidljive učinkovitosti, osim u IT tehnologiji.

Pod napadom i djelovanjem COVID-a, sve drugo je maknuto u stranu. Golemi novac je taj virus potrošio i još uvijek troši, što je uzrokovalo veći manjak i priliv novca u zdravstvo. Nestašice lijekova nisu od jučer. Dugovi veledrogerijama isto tako. Ok! Od nekuda treba  i nečim treba krenuti u reforme, ali zar baš sada, kad korona luduje i uzima svoj danak u bolesti i smrti. Možda bi to bilo manje i slabije učinkovito da see na vrijeme krenulo s zaoštravanjem pandemijskih mjera, da se naručilo više pravog cjepiva i da se cijepljenju krenulo organiziranije.  Najlakše je poslije bitke biti general. Istina, ali je i najlakše okriviti one koji su najmanje krivi i na koje je pao najveći teret korone. To su obiteljski liječnici. U ovih godinu dana oni su više nego dobro, gotovo herojski odrađivali svoj posao. Sudim to po svojoj obiteljskoj liječnici i medicinskoj sestri. Ponekad su gotovo 24 sata radile u skafanderima, s maskom i rukavicama. Zna li to ministar Beroš? Zna li da se neki u njegovom sustavu bogate pod plaštem COVID-a? Čitam da tome i on sam pridonosi, određenim nepotizmom, klijentelizmom, mitom i korupcijom. Ako je to istina i ako je dokazivo, morao bi on sam podnijeti neopozivu ostavku, a ne čekati da se Peđa Grbin probudi i da mu poguranac u tome. Koje i čije tvrtke su se obogatile prodajom “korona proizvode”, prezentacijom cijepljenja i reklamamaza to?

Kako vidimo, prema zagrebačkom modelu, cjepivo se može nabavljati raznim vezama, poznanstvima, prijateljstvima, ortačenjem. To cjepivo smo mi platili, a sad ga navodno nitko neće, iako je jedno od poželjnijih. Je li Beroš i za to kriv? Indirektno jest. Da je bilo dovoljno cjepiva legalno kupljenog, ne bi se nabavljalo ilegalno. Ta trgovina sigurno cvjeta. Znao je to dobro pokojni gradonačelnik, kad je naredio svojem pobočniku da se upusti u tu nabavu. Zna li Predrag Peđa Grbin za to? Sigurno ne zna. On je raspustio svoju zagrebačku organizaciju. Njegovog kandidata za Zagreb nema tko poduprijeti organizirano i stranački, iako je jedan od boljih.  Bili za to trebalo opozvati Grbina, Mislim, da bi. Pitanje je samo tko će ga opozvati. Napisala sam da naprijed kako HDZ više nije kakav je bio, za SDP bih mogla jednako tako napisati, kad  bi SDP uopće postojao i  bio.  Nema ih. Nestaju ili su već nestali. Kompletna politička platforma izmijenila se i promijenila. Nema više dipola. Postoji određeni monopol, koji će s ovim izborima nestati. Možda bi bilo bolje prije izbora napraviti nužno potrebnu multikauzalnu rekonstrukciju vlade. To napraviti i pobijediti bio bi junački čin. Onomu tko bi to napravio bi trebalo skinuti kapu i duboko se nakloniti, te ga nikad više zvati „briselskim ćatom“. Za to treba imati hrabrosti i kockarski nerv. Ne može to svatko. Takav se rađa i stvara, a ne samo stvara, pogotovo kad je ovdje na određeno vrijeme. Kako bilo, da bilo. “Nigdar ni bilo da nekak ni bilo i nigdar nebu da nekak ne bu!” Za početak nas prestanite, već jednom lagati. Nismo takvi idioti kakvim nas smatrate.

Ankica Benček

Povezani članci

Steve Bannon mijenja Europu na bolje

HF

Moja pomirba s ustašama i “ustašama” (1)

HF

Hrvatsko je društvo državotvorno i tolerantno

HF

Je li hrvatski narod bolestan?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...