Hrvatski Fokus
Aktualno

Zašto je Mile Prpa progonjen od svoga naroda?

Je li u pitanju mržnja ili – politička mržnja?

 

Duh ljubavi prema svom narodu je najveći duh pokretač njegove budućnosti i njegove sreće. Nažalost, u praksi to često nije tako. U povijesti ljudske civilizacije postajali su, i vječno će postojati,  „Božji“ nadareni ljudi, njegovi izabranici. I s takvim ljudima se nije igrati.

Problemi nastaju onda kada ljudi iz njihove okoline, posebno političari,  ne mogu ih prepoznati, (ili bolje rečeno prepoznali bi ih)  da nisu zaslijepljeni sa samim sobom i svojom društvenom pozicijom. Veličajući samog sebe poput rimskog cara Nerona, i zaboravljaju da ih svaki čas može stići njegova sudbina. Ti nadahnuti ljudi su na različitim poljima znanosti, umjetnosti, raznog stvaralaštva, koji radom i duhovnim pregnućem žrtvuju se, da bi iza sebe ostavili čovječanstvu napredak i osigurali mu bolju budućnost. Ali nažalost takvi nadareni ljudi doživljavaju  tragedije i poniženja, jer njihovim neprijateljima prešućivanje  je najjači alat zatiranja rezultata njihova rada i njihovog stvaralaštva, ponajviše iz samog jala što oni to ne mogu postići. Takva jedna osoba koja je višestruko nadarena je Mile Prpa.

HAZU je još 1994. otvoreno stao na stranu Mile Prpe, čvrsto su rekli zbog njegove nadarenosti i stvorenih djela, da će mu sva moguća vrata biti otvorena, ali nažalost dogodilo se obrnuto, da su mu desetljećima sva vrata zatvarana. Stvorio je prava čuda u poeziji s više od 50 tisuća stihova čudesne ljepote, brojnih filozofskih djela (Počelo Počela, Filozofija čovjeka, Prirodna filozofija Provisio posteri temporis i sl.) dvije vrhunske knjige dječje literature, Codex moralis Croaticum i brojna druga djela. Pokrenuo je izradu tri velike opere po njegovim  libretima, već su u glazbenoj obradi. Objavio je više od tisuću  kolumni, na brojnim portalima, mnogi kažu da  ih čitaju i po nekoliko puta. Zbog svega toga, ime Prpa postalo je jedno od najvećih živućih imena u području kulture među Hrvatima svijeta. On ne želi politiku, već stvaralaštvo. Stvara pod motom; Život mi ne daje pravo da budem viši i jači od drugih, ali mi daje pravo davati od sebe i više i jače od drugih. Posebno se iskazao na slikarskom planu: Hram minijatura ulje na pergamentu s ukupno 2160 majstorskih minijatura sažetih na 50 poliptiha. K tome je  naslikao oko 500 slika ulje na staklu, čudesne  ljepote. Dotad nepoznato slikarstvo.

Ni u jednom književnom listu u Zagrebu nije uspio objaviti niti jednu pjesmu, pa čak ni duhovnu pjesmu u crkvenim glasilima, jednostavno mu nisu  dopustili unatoč činjenice da ga je hrvatska dijaspora kandidirala za Nobelovu nagradu u književnosti. Već više od trideset godina bezuspješno moli galerije, jednostavno mu ne daju izlaganje, svaki njegov zahtjev naprosto ignoriraju rijetko ili nikad mu pošalju odgovor.

Kad je 1997. u organizaciji HAZU-a, nakon godinu dana recenzije njegovih  radova, svečano potpisao donaciju golemog  fundusa umjetnina gradu Kninu, oglasilo se Hrvatsko slovo i drvljem i kamenjem napalo i njega i HAZU. Kad su se javili slovački galeristi, rekli su da ne mogu pojmiti zašto Hrvatska s tom novom umjetnosti ne izlazi pred svjetsku kulturnu javnost, i predložili da bi mu u nekoliko srednjoeuropskih gradova zaredom u najelitnijim galerijama organizirali velike izložbe, ali u Hrvatskoj nisu našli sugovornika.

Kad je gospodin Ante Sorić, nakon što mu je prestao mandat ravnatelja Klovićevih dvora, vidio nešto od tog slikarstva u jednoj knjizi, rekao je – To je svjetska stvar, tu se nema što reći.

Sad, kad je to sve došlo do skore faze propasti, Prpa je molio  par muzeja da to pospreme u svoja skladišta, samo da sve ne propadne, ali su se na to oglušili. Zamoljen je i  Muzej suvremene umjetnosti (koji upravo i postoji zato da čuva suvremene umjetnine) da primi barem Hram minijatura (cca 3 metra kubna prostora) dobio je odbijenicu. Da se to dogodilo u nekoj uređenoj državi koja cijeni umjetnost i čuva svoju kulturnu baštinu, onaj tko bi tako postupio momentalno bi odletio sa svoje funkcije. Svaka pametna država čuva svoje nacionalno bogatstvo, a Hrvatska ga rasipa i prepušta propasti.

Ne zaboravimo da je tu umjetnost još 1994.g. prepoznala Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i spremala se uspostaviti u Kninu veliki muzej jedinstvene Prpine umjetnosti. Ako ništa drugo samo po sebi to bi trebao biti veliki respekt prema toj umjetnosti. Ali do realizacije tog muzeja nikad nije došlo, najviše zbog brojnih otpora koje  su bile protiv toga.

Preostaje samo da još jednom zamolimo nadležne političke vlasti u Hrvatskoj (Vlada RH, Ministarstvo kulture, Ministarstvo imovine), da poduzmu sljedeće:

  1. Da dadu sugestiju Umjetničkom paviljonu ili Klovićevim dvorima da još ove godine organiziraju izložbu Prpinih radova (oko 150 ulja na staklu) i da za tu namjenu  osiguraju potrebna sredstva.
  2. Da u rodnom mjestu autora u Siveriću obnove zapuštanu zgradu Pučke škole, i da je pretvore u galeriju gdje bi Prpini radovi trajno ostali,(djelom i uskladišteni) a time bi mjesto Siverić postalo svjetska turistička destinacija.

(Siverić je nekad bio najveće industrijsko središte u Dalmaciji). Time bi došlo do velike preobrazbe potpuno zapuštanog i zamrlog Siverića.

Rudi Tomić, Toronto

Povezani članci

U hotelu Dubrovniku zagrebački salon pjenušaca

HF

IEDC – Kakvi su lideri potrebni za budućnost

HF

Hrvatski narodni sabor protiv sotonizacije Hrvata u BiH

HF

ULTRA – neobuzdani seks, droga…

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...