Lažima se nikad ne stiže do mete
Ne plaši se gladi ni mučne tjeskobe, već u čovjeku od vraga spodobe.
Tko više daje nego li prima, ne će mu goditi ni ljeto, ni zima.
I kroz štovane eure lažne vijesti procure.
Ako je šutnja ponekad zlato, ni govor nije blato:
Ni za život čovjeka nema lijeka dovijeka.
Čak ako se čovjeka za sunčana dana protiv zaraze cijepi, nitko mu ne može garantirati da će mu i budući dani biti lijepi.
I djeca su ljudska bića, pa se boje kazne bez pokrića.
I kroz igre djeca nauče suditi, je li DANAS ljepše i može li im ono JUČER nauditi.
Lažima se nikad ne stiže do mete, jer ih vjetar istine pomete.
Ne treba se bojati ni vode, ni vatre, već se bojte riječi što i nade satre.
Prijatelj ti nije tko se od tebe krije, već tko skrbi za te i kad pucaju granate.
Za sve brige nije ni korona kriva, već je kriva igla od cjepiva: kog ubode, nove mu se brige rode.
Koga plamen ljubavi ne grije, ni za sreću još mu doba nije.
Ako ti se svijeća u zlu mraku gasi, molitva te od zle kobi spasi.
Dok u kući još kolača ima, gosti su nam dobro došli svima. (Kada ih nestane, i gostoprimstvo prestane.)
Tko terete od prošlosti nosi, neka zbilju za lak život prosi.
Domoljublje se ne svjedoči perući tuđe rublje, već radom da vlastito kroz čistoće sito prođe.
Posumnjaš li u uspjehe svoje, neuspjesi ispred tebe stoje.
Koga jezik materinski u tuđini snaži, i tuđi mu često u životu važi.
Tko god časti, a i vlasti ima, nek nastoji ugoditi svima!