Hrvatski Fokus
Nekategorizirano

Politički islamizam ne trpi drugoga i drugačijega

Hamas je teroristička organizacija…

 

Ponekad je razumljivo, pa čak je i ljudski, da čovjek staje u obranu svoga bližnjega bilo po naciji, familijarnosti ili vjeri. Ta privrženost prema svome vjerskom istomišljeniku napose je upadno primjetna i čvrsto povezana u islamskom svijetu, u kojem se međusobna blizina ljudi i naroda mjeri i živi isključivo po vjerskom identitetu. Baš to i jest razlog da su muslimanske zemlje, gotovo sve vjerski sto posto čiste islamske. Tu vjersku odrednicu ističu svugdje i u svemu pa čak i da se neke od njih nazivaju, Islamska Republika Iran, Islamska Republika Pakistan. No, i one koje nemaju predznak islamski nisu ništa manje vjerski radikalne, i vjerski čiste islamske od ovih koje se nazivaju u svom imenu.

Kraj Dvadesetog i početak Dvadeset i prvog stoljeća obilježeni su vrlo radikalnim islamom, u kojem se ističe vjerski terorizam razornih dimenzija. Nakon pada smrtonosne i razarajuće komunističke ideologije koja je iza sebe ostavila desetine milijuna ljudskih žrtava, i razorene ekonomije sa ušutkanim narodima, na njeno mjesto zasjela je, gotovo još više razarajuća i smrtonosnija ideologija političkog islamizma. I ne samo da je ta vjerska ideologija opasnija od komunizma, ona je razornija i brutalnija čak i od fašizma i nacizma zbog čega mnogi promatrači te revolucije i kažu da fašizam i nacizam nisu pobijeđeni sve dok se ne iskorijeni politički islamizam. Jer po mišljenju mnogih promatrača te vrlo nasilničke, a time i terorističke ideologije, kojoj je cilj spaljivanje kršćana i kršćanstva, politički islamizam je najopasniji i najkrvoločniji režim u ljudskoj povijesti.

Fašizam, nacizam i komunizam su “demokratske” ideologije u odnosu na politički islamizam. Ono što taj vjerski režim čini globalnim, a time svjetski opasnim, je činjenica da su u njemu uključene, ili da ga podržavaju, direktno ili indirektno, no najviše iz pozadine, gotovo svi lideri u islamskim zemljama. Podjednako oni sa političkim, vojnim, no najviše oni sa vjerskim predznakom. Stoga se još nikada, ili gotovo nikada, nije čula osuda od strane muslimanskih lidera islamskog  terorizma po kršćanskom svijetu. U bujici islamskog terorizma koji u brutalnostima počinjenih zločina potresa svijet sudjeluju teroristi iz svih muslimanskih zemalja, i nema nikakvih osuda iz istih, što je pokazatelj solidarnosti sa teroristima i odobravanje tih zločina.

No, kada se kršćanska žrtva počne braniti na napadnutom vlastitom pragu, ta obrana iz islamskog svijeta definira se islamofobijom. Kao i u svemu drugom sa čime se Bošnjaci čvrsto solidariziraju sa muslimanskim svijetom, tako tijesno da im je Iranac ili Turčin bliži od susjeda Srbina ili Hrvata, tako i u ne osudama islamskog terorizma.

Po čemu su onda Bošnjaci, naravno ne cijeli narod, drugačiji od muslimana iz zemalja koje novače, pripremaju i šalju teroriste u ubijanje nedužnih stari, nemoćni, žena i djece? Ni po čemu. Daleko više sličnosti, političke i terorističke, negoli razlika, što pobija svaki govor o europskim muslimanima u Bosni i Hercegovini. Nema europskog muslimana vidi se to i kroz petu i višu generaciju muslimana rođenih u Europi i nikada je nisu prihvatili u njenom europskom identitetu. Ono po čemu je prihvaćaju je materijalne naravi, i drugo po čemu je svi muslimani svijeta gledaju je kao žrtvu koju treba osvojiti, pokoriti i islamizirati. Iz te globalne osvajačke muslimanske politike ni po čemu ne iskaču ni Bošnjaci. Potvrdili su to, kao i uvijek u sličnim vremenima svjetske obrane od islamskog terorizma, i u svibnju 2021. u vrijeme obrane Izraela od islamskih radikalista, koji čak prijete brisanjem države Izraela sa karte svijeta, i njegova potpuna trajnog nestanka. Kad se tako ubilački prijeti Izraelcima onda nije teško zamisliti i sudbinu kršćana, napose katolika u Bosni i Hercegovini suvremenoj areni. I gotovo ne čudi stoga bošnjačko solidariziranje sa, za mnoge zemlje svijeta, terorističkom organizacijom Hamas, opravdavajući njihove u tisućama i tisućama raketne napade na Izrael i izraelske civile. Gotovo svi bošnjački lideri svih predznaka stali su čvrsto uz Hamas i protiv Izraela i njegove obrane. Zasigurno i zbog toga što Hamas ne priznaje Izrael i njegovo pravo na postojanje, kao što i Bošnjaci ne priznaju Hrvate i njihovo pravo na Bosnu i Hercegovinu. Može li se stoga staviti znak jednakosti između politike Hamasa i politike Bošnjaka na ovom europskom dijelu. Vrijeme će pokazati. A dijelom to i potvrđuje bošnjačka osuda Izraela koji se brani, i ista njihova šutnja na islamističko skrnavljenje, i uvrjedljivo pisanje po crkvi u Bihaću.

Drugi, pored prvog Komšića, bošnjački član beha Predsjedništva Šefik Džaferović osuđuje “nasilje nad vjernicima u džamiji Al-Aksa”, ali ni jednom riječi nije osudio bošnjačko mislimansko nasilje nad hrvatskim povratnicima i islamističko oskvrnjenje crkve u Bihaću, nije osudio pokušaj zabrane zvonjenja crkvenih zvona u europskom Teheranu, Bugojnu. Za bošnjačke članove beha Predsjedništva nema isto vjersko pravo musliman i katolik. Turska prošlost u okupiranoj hrvatskoj kraljevskoj Bosni i Hercegovini. Zato se i solidariziraju sa muslimanskim vjernicima u Izraelu, i sa bošnjačkim teroristima u Bihaću.  Nikako nije slučajno u isto vrijeme Hamasov napad na Izrael i bošnjačko skrnavljenje crkve u Bihaću. Poznat je centar iz kojeg se sinkronizira sa islamskim terorizmom po svijetu. Od tamo se i čuju pozivi svim muslimanima svijeta da se solidariziraju sa Hamasom, i prvi se odazvaše Bošnjaci vješanjem palestinskih zastava po beha gradovima i skupljanjem materijalne pomoći, za “ne daj Bože”.

U takvoj podijeljenosti beha nacionalni i vjerski razlika sve je manje Bosne i Hercegovine i sve više šerijata. Vrijeme je stoga da se svjetska opravdanost solidariziranja sa Državom Izrael proširi i na zaštitu hrvatskog naroda talački zatočenog u bošnjačkom vjerskom radikalizmu. Kao što islamisti prijete nestanku Izraela i Izraelaca tako i Bošnjaci prijete nestanku multi Bosne i Hercegovine i njenog domicilnog hrvatskog naroda. Politički islamizam ne trpi drugog i drugačijeg ni blizu, a kamoli u zajedničkom entitetu.

Vinko Đotlo

Povezane objave

Poštovani čitatelji i suradnici, zbog godišnjeg odmora sljedeći, 636. broj, ne će biti objavljen 2. rujna 2022. godine

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više