Rješavanje bunjevačkog pitanja u Vojvodini i dalje je prioritetno
Prije godinu dana predstavio sam se javnosti kroz dvije svoje knjige posebnog formata: Otvorena pisma I. i Otvorena pisma II. Ove knjige su rezultat deklarativno naglašenog isticanja demokracije, slobodne riječi i iznošenja mišljenja pojedinca i onoga što on na tom planu može zaista učiniti. Naime, kao dugogodišnji aktivan član hrvatske nacionalne zajednice u Republici Srbiji, pokušao sam svoja kritička mišljenja plasirati u pisanoj formi u medije ove zajednice (prim. u “Hrvatskoj riječi”). Međutim, naišao sam na pravi zid potpune blokade od struktura unutar zajednice, u kojoj sve manji broj ljudi, na kraju praktično jedan čovjek, drži sve konce u svojim rukama. Tada svoja otvorena pisma šaljem na stotinjak relevantvih elektroničkih adresa, a vremenom ih redovito počinje objavljivati Hrvatski Fokus, tjednik za kulturu, znanost i društvena pitanja iz Zagreba. Otvorena pisma I sadrže ta pisma napisana u razdoblju siječanj – rujan 2019. godine, a Otvorena pisma II u razdoblju rujan 2019. – travanj 2020. godine i na argumentiran, ali i na satirički način, odražavaju stanje u hrvatskoj nacionalnoj zajednici u Srbiji, uz poziv da se takvo stanje mora promjeniti.
Naglašavam da je rješavanje bunjevačkog pitanja u Vojvodini, koje inače već desetljećima stoji kao prioritetno u odnosu Zagreba i Beograda, ključno i za, prije svega, normalne kulturne i ostale aktivnosti hrvatske zajednice u Republici Srbiji.
Nove knjige Plači Vojvodino I i Plači Vojvodino II su praktično nastavak knjiga Otvorena pisma I i Otvorena pisma II, samo su sada napisana u vidu kolumni, koje i dalje redovito objavljuje Hrvatski Fokus, a poslana su, kao i otvorena pisma i na stotinjak relevantnih elektroničkih adresa. Plači Vojvodino I sadrži te kolumne napisane u periodu travanj – rujan 2020. godine, a Plači Vojvodino II u periodu rujan 2020. – siječanj 2021. godine.
Kao i Otvorena pisma I i Otvorena pisma II, Plači Vojvodino I i Plači Vojvodino II su napisana na standardnom hrvatskom jeziku, a na početku obje knjige je pjesma Zrno pijeska iz moje zbirke pjesama Pjesme koje treba spaliti. Slijede uvodni tekstovi, a zatim 49 kolumni u Plači Vojvodino I (na 212 stranica), te 42 kolumne u Plači Vojvodino II (na 197 stranica).
Pitanje svih pitanja, koje se proteže kroz sve četiri navedene knjige, postavio je Vladimir Čutura još u svom članku pod naslovom Tko ima prava na manjinska prava, objavljenom u Hrvatskom fokusu br. 510. od 13. ožujka 2020. godine u rubrici Iseljeništvo. Radi se, naime, o šačici „bunjevačkih Hrvata“ (nepostojeće oprijedjeljenje pri nacionalnom izjašnjavanju) iz donjotavankutskog trokuta (Subotica i okolica) koje je Tomislav Žigmanov postavio na sva ključna plaćena mjesta u hrvatskim krovnim institucijama smještenim u Subotici, koja desetljećima jaši na grbači 57.900 Hrvata u Republici Srbiji. Posebno je tragično što su oni to „pravo“ uzurpirali manipulacijama, trošeći ogroman novac poreskih obveznika iz Republike Srbije i Republike Hrvatske namijenjen cjelokupnoj hrvatskoj zajednici u Srbiji. Reakcija na knjige Otvorena pisma I i Otvorena pisma II, u nedostatku kontraargumentacije, je očekivana: počeo sam dobijati anonimne prijeteće poruke, a otvoreni su i blogovi, također od anonimnih osoba. Blogovi su pisani nepojamnim govorom mržnje, puni su laži, vulgarija, najnižih prostakluka, vrijeđanja mene i cijele moje obitelji, čak i na nacionalnoj osnovi. Poređen sam s čitavim nizom životinja, monstruma i sl. (uz fotografije), nazivan Hitlerom, “hrtkovačkim četničkim vojvodom”, optuživan za suradnju s UDBOM i sl.!!!
U “anonimnim” blogovima se, međutim, toliko prepoznaje nastavak ovakve “književne kritike” mojih književnih djela u časopisu “Nova riječ” (samo u još izopačenijem obliku), kao i iz Žigmanovljevih priopćenja na svom twitter nalogu, tako da takva “književna kritika” može poticati samo osobno od HRabrog Tomislava Žigmanova i isto tako HRabrih pojedinaca iz njegove najnovije škole “mladih hrvatskih književnih kritičara iz Vojvodine” – Žigmanov je i sebe uvrstio u tu mladež!) i bez presedana je u povijesti književne kritike u cijelom svijetu.
U pripremi je knjiga te “književne kritike” pod nazivom Žigicarijada u kojoj će (uz stotine prostačkih, ogavnih i prijetećih poruka meni preko elektroničke pošte) biti sve objavljeno bez cenzure!
