Hrvatski Fokus
Religija

Fra Filip Grabovac o Hrvatima

Sluša ženu, a ne brata, što mu laje iza vrata

 

Teška je povijesna sudbina Hrvata, naša zemlja stoljetna ratište, raskomadana između velikih sila i toga su svjesni priređivači zbornika “Pet stoljeća hrvatske književnosti” kada u Zborniku stihova i proze iz 18 stoljeća (tiskano 1973., iza Hrvatskog proljeća) navode sudbine Mateše Antuna Kuhačevića (1697.- 1772.), Senjanina koji je bio zastupnikom Senjana kod cara u Beču, te vjerojatno nevin dopao zatvora, jer da je bunio Senjane proti cara tražeći stare slobode. Iz zatvora je pušten tek kao sedamdesetpetogodišnjak. Prošao je i trogodišnje mučenje, čovjek koji je ratovao za cara i Domovinu. Teška je bila i sudbina patera Križanića, de Dominisa, Zrinskih i Frankopana, pa i fra Filipa Grabovca (1697.-1749.) iz Podosoja kod Vrlike. Bio je kapelan hrvatskih četa u Italiji(venecijanskih), a 1747 su ga prijavili hrvatski časnici Venecijancima s teškom optužbom  da je nezahvalan gospodarima (mletačkoj sinjoriji) i da piše protiv Vlade.

Izvucimo cviće iz njegova “Cvita razgovora naroda i jezika iliričkoga, aliti arvackoga”. Grabovac piše kao Kraljević Marko (ili Marko Mišo Mujan), vrlo malo haje što ljudi ne zaboravljaju tešku riječ, osobita kad je istinita.

 

Da b’ Rvati skladni bili,

ne b’ ovako žalost pili:

reko, da bi sklad imali,

svim bi svitom ti vladali.

 

Na oružju junak vrli,

svaki kralj ji zato grli

i na službi svojoj drže,

pak s’ među se oni prže.

 

Kad kralj oće da kog srve,

tad Rvate meće prve,

a dobitak kad se dili,

tad pitaju: »Gdi ste bili?«

 

Vino nose, vodu piju,

zašto krvcu prolivaju?

To goleme jesu stvari,

al na njima jest grih stari.

 

Gdi postanu godi rati,

svaki kralj ji zove brati,

a kada se oni smire,

nikakve su, vele, vire.

 

Ne miluje, neg već kara,

žive peče, mrtve para.

Nevolja je tugu zvala,

rđa bo je vrilo zala.

 

Napala je na nje rđa,

stvar ne more biti grđa.

Među se se biju, kolju

i u kući i napolju.

 

Što u glavi godi vrže,

to mu nitko ne iztrže.

Na oružje, veslo jaki,

drugi narod ne bi taki.

 

Priuzeše zemlje, grade,

jedno drugo sada krade.

Dobra, koja prija biše,

sad se u zlo prominiše.

 

Da bi reka tebi paka,

sad nji dila sva s’ opaka.

Ne poznaju roditelja

nit imaju prijatelja.

 

Svako oće mudro da je,

podbuduje vižle, laje.

Svako znade odgovore,

ide sa zla sve na gore.

 

Stara ljubav nije bila,

da j’ rvacku nadodila;

milosrđa i ljubavi

sve s’ okrenu u grubavi.

 

Sluša ženu, a ne brata,

što mu laje iza vrata.

Stoji kao i sirota,

rugo svita i sramota:

 

ne imade on pameti,

nego samo znade kleti.

Jednom lipo kako cvaju,

sada kano psine laju.

 

Ako to Bog ne providi,

evo gore sve to slidi.

Žalosni su kako slipi,

ti pomozi, Bože lipi!

fra Filip Grabovac (U Veneciji, 1746.)

Grabovac nastoji ipak osokoliti dalmatinske Hrvate u pjesmi “Slava Dalmacije” nazivajući Dalmaciju krunom svita. Ističe Dalmatinca “biju lipa imena”(tuku lijepa imena) sokola, zmaja i lava (Austrije, Turske i Venecije), moja (tj. Dalmacije) biše veća (od njihove) slava. Ističe bijedno stanje Dalmacije nekada bogate, sad opustošene ratovima, ističe da su imali kralje i banove, pa i rimske careve te mudraca većega od Cicerona (sv. Jeronim) Mislim da se Venecijancima nije svidio izraz “sad te svaka rđa gazi”, misleći naravno na gaženje Dalmacije i od ponosne gospode venecijanske. Ipak budimo realni, bez venecijanskih dukata ne bi bilo dalmatinskih utvrda, niti moćne mornarice, niti bi tko tiskao hrvatske knjige, i gradio lijepih samostana i katedrala već bismo na arapskom Boga molili! A Hrvati jesu bili vojska i mornarica venecijanska, pa pogledajte radove Lovorke Čoralić koliko naših bijaše u Mlecima od obrtnika i pomorca do slikara, kipara i duhovnika! Nije nekada ni vrag crn koliko se čini, nego je grješka (i) u nama! Uostalom tako (i još gore) mislim i o EU-u, kolikogod sadašnja politika EU birokrata bila blesava, vrijeme će dovesti nove ljude, a život ne trpi tlapnje i snova!

Teo Trostmann

Povezane objave

Statistika i bolesti – takozvane radosti

hrvatski-fokus

Koraci prema autokefalnosti CPC-a

HF

Sveta Lucija (284.-303.)

HF

Jaslice u Kapeli sv. Arnira

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više