Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Treba ukinuti praznik od 22. lipnja

Partizani su bili teroristi koji su se s komunistima i četnicima borili protiv hrvatske države

 

„Hrvatska vojska su bili partizani“ Netočno! Partizani su bili NOB, vojska komunističke Jugoslavije! To je revizija povijesti! A zašto? Da bi zadovoljili šačicu jugonostalgičara i protivnika svake hrvatske državnosti i samobitnosti, koji su na vlasti ili uz vlast i koji su okupirali i plaćaju našim novcem najmasovnije  medije i antihrvatske udruge raznih profila. I kakvi su to potkupljeni, plaćeni mediji koji se ne bave istraživačkim novinarstvom i ne traže istinu? A istina im je nadohvat ruke, samo je lakše konformistički dobivati plaću nego ustati protiv neistina i lažnog prikazivanja povijesti! A zašto se to radi? Zbog zaštite interesnih skupina koje time čuvaju svoje pozicije, moć i vlast! „Hrvatska vojska nisu bile ustaše, hrvatska vojska su bili partizani“. Ova izjava je toliko apsurdna, i nije mi jasno zašto Ranka Britvića nitko nije upozorio da tako nešto čovjek s normalnim poznavanjem povijesnih činjenica nikada ne može izgovoriti! Toliko je  povijesno i vremenski nemoguća, da imam osjećaj da smo postali apsurdno i bolesno društvo kada se ovakve nebuloze javno iznose! Netočno povijesno i činjenično!

HRVATSKA VOJSKA Republike Hrvatske kao samostalne, nezavisne, suverene i demokratske države NISU BILI NI USTAŠE, NI PARTIZANI. I to je jedina istina! Tu dvojbi nema! Hrvatska vojska nastala je u Domovinskom ratu, razvijala se i rasla paralelno sa borbom za suverenu i samostalnu državu Hrvatsku u razdoblju od 1991.-1995. godine. U Ustavu Republike Hrvatske piše:

– na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.

– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

HRVATSKA VOJSKA SU HRVATSKI BRANITELJI

Znači u Domovinskom ratu 1991-1995. godine nema ustaša ni partizana! U Domovinskom ratu borili su se hrvatski branitelji s krunicom oko vrata protiv agresora Jugoslavenske narodne armije, srpskih dragovoljaca – četnika i pobunjenih Srba iz Hrvatske, koji nisu nikako htjeli prihvatiti državu Hrvatsku kao svoju domovinu, već su logistički i ljudstvom stali uz agresorsku JNA u ostvarenju velikosrpske politike stvaranja Velike Srbije na hrvatskom teritoriju sa graničnom crtom Virovitica-Karlobag. Možda je među hrvatskim braniteljima i bilo sinova ili unuka ustaša i partizana, ali oni se nisu borili ni za Nezavisnu Državu Hrvatsku, ni za Jugoslaviju, nego za slobodnu, nezavisnu i demokratsku državu Hrvatsku! Te pojmove treba konačno staviti u ovaj kontekst: partizani su se borili za socijalističku revoluciju, za Jugoslaviju! Ustaše su se borile za Nezavisnu državu Hrvatsku! Obje su te države otišle u ropotarnicu povijesti sa svojim vojskama. Hrvatski branitelji borili su se za slobodnu, nezavisnu i demokratsku hrvatsku državu!

Dakle, da zaključim, ustaše su prestali postojati završetkom Drugoga svjetskog rata! Ustaše su poražena vojska NDH i samim vojnim porazom Nezavisna Država Hrvatska je prestala postojati. Ustaše su likvidirani od strane Titinih partizana nakon Bleiburga i Križnog puta, mnogi su pobijeni nakon grotesknih i pravno upitnih sudskih procesa komunističkog totalitarnog jugo režima. Partizani su se preobukli u civile ili kao vojnici postali sastavni dio Jugoslavenske narodne armije. Kako može onda Hrvatska vojska biti – partizani? Nikako i nikada! Nemoguće je! Samo u pojedinim neuravnoteženim glavama!

I sada 2021. godine, znači 76 godina nakon završetka Drugoga svjetskog rata Ranko Britvić, predsjednik Udruge veterana Domovinskog rata i antifašista. ‘Sloboda narodu’ govori da „Hrvatska vojska nisu bile ustaše, hrvatska vojska su bili partizani“. Govori li to normalan čovjek koji shvaća protok vremena i zna brojiti godine?

Kaže „550 dice iz Splita poginulo ja na Sutjesci“. Ali nisu poginuli kao hrvatski vojnici, nisu poginuli za slobodnu, nezavisnu i demokratsku hrvatsku državu! Poginuli su za Titinu socijalističku revoluciju! Poginuli su za totalitarni komunistički i zločinački režim koji je vladao u Jugoslaviji! I to je neprikosnovena istina!

Ta je izjava toliko besmislena, toliko jadna i zlonamjerna, da se nitko od vrlih političara, povjesničara i generala koji su tamo bili nazočni nije posramio i rekao da je to netočno i totalno promašeno? Baš nitko!

I to 76 godina nakon završetka Drugoga svjetskog rata takvo što izgovoriti može, neka mi oprosti, samo indoktriniran čovjek, koji nije raščistio sa značenjem pojmova. Sam praznik je postao apsurdan, a država Hrvatska se s tim praznikom sramoti po svijetu u smislu svih Rezolucija i Deklaracija usvojenih u Vijeću Europe i Europskom parlamentu. Vrijeme je da se taj praznik ukine kao službeni praznik RH, a ako netko želi  nešto obilježavati neka to čini privatno!

Evo neke od njih koje bi Hrvatska kao članica EU-a trebala poštivati:

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))
Europski parlament,
–  uzimajući u obzir univerzalna načela ljudskih prava i temeljna načela Europske unije kao zajednice utemeljene na zajedničkim vrijednostima,
–  uzimajući u obzir izjavu koju su 22. kolovoza 2019. uoči Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima dali prvi podpredsjednik Timmermans i povjerenica Jourová,
–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima usvojenu 10. prosinca 1948.,
–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 12. svibnja 2005. o 60. obljetnici kraja Drugog svjetskog rata u Europi na dan 8. svibnja 1945.,
–  uzimajući u obzir Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006.,
–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima,
–  uzimajući u obzir prašku Deklaraciju o europskoj savjesti i komunizmu, usvojenu 3. lipnja 2008.,
–  uzimajući u obzir svoju deklaraciju o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma usvojenu 23. rujna 2008.,
–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu,
–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 22. prosinca 2010. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi (COM(2010)0783),
–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 9. i 10. lipnja 2011. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi,
–  uzimajući u obzir Varšavsku deklaraciju od 23. kolovoza 2011. o Europskom danu sjećanja na žrtve totalitarnih režima,
–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu koju su 23. kolovoza 2018. dali predstavnici vlada država članica EU-a u spomen žrtvama komunizma,
–  uzimajući u obzir svoju povijesnu rezoluciju o situaciji u Estoniji, Latviji i Litvi usvojenu 13. siječnja 1983. kao odgovor na „Baltički apel“ koji je uputilo 45 građana tih zemalja,
–  uzimajući u obzir rezolucije i izjave o zločinima totalitarnih komunističkih režima koje je usvojio niz nacionalnih parlamenata,
–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

Svjedočenja mnogih potvrđuju lažnu podlogu Dana antifašističke borbe. Lojzo Buturac (4. veljače 1924., Djedina Rijeka, Ruševo — Sisak, 9. kolovoza 2020.), hrvatski povjesničar, crkveni glazbenik i crkveni pisac i građevinski inženjer svojedobno je pisao predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović da nešto učini kako bi se ukinuo lažni dan ustanka – 22. lipnja – jer se toga dana 1941. godine nije baš ništa važno dogodilo. Spomenuo je  kako se svake godine 22. lipnja u šumi Brezovici kod Siska okupljaju neki tobožnji antifašisti i obilježavaju očitu izmišljotinu kličući Titu, krvniku hrvatskoga naroda. Već sam navela da  su Hitler i Staljin 22. lipnja 1941. prekršili svoj sporazum o nenapadanju i zaratili. U Hrvatskoj se toga dana nije dogodilo ništa značajno, pogotovo ne u Brezovici, što je lažno napisao Goldstein u jednoj svojoj knjizi. U sisačkoj gradskoj knjižnici postoji knjiga autora Matovina-Božić koji 1941. godinu opisuju po riječima tadašnjih komunista i prvoboraca i kome je do istine, lako mu je dostupna. Žalosno je da ipak na to okupljanje dolaze i predstavnici Grada i Županije, iako Siščani dobro znaju da je sve to najobičnija laž. I sam pojam antifašizam je veoma sporan!

Lili Benčik

Povezani članci

Treći Memorandum SANU-a Čedomira Antića

HF

Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

HF

Zašto nije spomenula krčki pršut?

HF

Naštihana poezija Aleksandra Stankovića

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...