Zalijevam cvijeće
Ja ljepoti cvijeća
Ne odolijevam,
Već ga bistrom vodom
Uvijek zalijevam.
Ponekad i kapljom previše
Da mi cvijeće ljepše miriše.
Svaki cvijet mi ljubav razgara
Pa od brige navika se stvara.
Cvijeće štujem i ko djecu volim.
Služim njemu a i Boga molim
Da potraje, da ljepotom mami
Kad smo sretni i kada smo sami.
O ljepoti cvijeća
Nek i dijete dozna.
Nek ju okom vidi
A srcem prepozna!
Od cvijeća ljepote
I meni se
Uzdah sreće ote!
