Hrvatski Fokus
Povijest

Tisućugodišnjak u dubrovačkom arhivu

Bula pape Benedikta VIII. od 27. rujna 1022. godine

 

Uskoro ćemo slaviti tisućogodišnjicu najstarijega dokumenta dubrovačkoga arhiva, tj. bule pape Benedikta VIII. od 27. rujna 1022. godine kojom dubrovačkom nadbiskupu Vitalu Gozze dodjeljuje palij.

Bula je olovni pečat, ovdje se odnosi na papinu okružnicu, palij nije štap već 3-4 prsta široka bijela vunena vrpca koja se nosi oko vrata, u nju je ušiveno šest crnih križića. Označava nadbiskupsku čast, posebnu svezu s Papom.

Benedikt VIII. rođen kao Teofilakt II. od Tusculuma papa je od 1012. do 1024. godine. Ta je obitelj dala trojicu papa prije Benedikta VIII., Ivana XI. (931.-935.), Ivana XII. (955.-964.) i Benedikta VII. (973.-974.) i jedan iza njega, tj. Ivan XIX. Papu Benedikta VIII. je podržavao njemački car Henrik II. (okrunjen 1014.). Benedikt VIII. se energično suprotstavljao Saracenima (Arapi), te uspostavio dobre odnose sa Normanima koji su naselili južnu Italiju.

Benedikt VIII. borio se protiv simonije (kupovanje crkvenih položaja) i podržavao je odlučno reforme pokrenute iz uglednog samostana u Clunyju, Francuska. U doba feudalne anarhije nastojao je Benedikt VIII. oko “primirja Božjeg.” Benedikt VIII. bio je prijatelj opata u Clunyju Odilo(n)a (962.-1049.), koji je uzdigao do moralne i intelektualne veličine ovo crkveno središte, a zasluge za Crkvu sv. Odila su tolike da zaslužuju poseban članak. Odilo je utemeljio hodočašće u Santiago de Campostelo i praznik Svih svetih, te radio na autonomiji samostana. Vital Gozze koji je 1022. dobio palij iz drevne je aristokratske obitelji koja je starijim prezimenom Pecorali, te je predaje vežu uz neke Ovčareviće iz današnje Hercegovine (od pecora dolaze i pecunia, pecator isl ,vidi radove Irmgard Mahnken, op.,T.T.).

Kod raskola Rimske Crkve (katoličke) sa istočnim (pravoslavnim) Vital je smijenjen jer je imao ženu i djecu. Pokopan je u samostanu na Lokrumu, danas se grobna ploča nalazi u Arheološkom muzeju u Dubrovniku, bilo bi dobro da makar replika bude na Lokrumu, kao što je original bio donedavno.

Ime Vitalova oca je Teodor, sveti Teodor je i danas zaštitnik Korčule, a nekad je bio i Venecije. U Bizantu je bio svetac zaštitnik bizantske vojske. Zašto je bitna strateški dubrovačka nadbiskupija. Bizantom vlada car Bazilij II. (958.-1025.) koji uspijeva vratiti moč Bizanta na južnoj Italiji i okrutno skršiti moć makedonskog vladara Samuila koji je želio ovladati cijelim Balkanom. Njegovu vrhovnu vlast priznat će i hrvatski vladar Krešimir III. Dukljanski vladari su tek 1042. izborili nezavisnost od Bizanta, tako da nisu u to doba značajni (vidi Petar arhont, Vladimir, Vladislav).

Dakle zašto je Dubrovnik nadbiskupija? Radi djelovanja na Neretljane i Bosnu, koja je tada veličine okolice Sarajeva, ili radi strateškoga položaja na Jadranu? Nije slučajno da je najstarija biskupija na teritoriju BiH osnovana 1022. godine u Trebinju, hercegovačkom mjestu u neposrednom zaleđu Dubrovnika. Je li Popovo Polje ime nastalo iz sjećanja na crkveno vlasništvo, i gdje su sve benediktinci bili u Hercegovini? Čičevo dokazano , možda i Zavala gdje su važni romanički nalazi.

U doba Crkenoga raskola 1054. papa je Lav (Leo) IX., vrlo koleričan čovjek, koji je prethodno ratovao protiv Normana u zajednici sa bizantskim carem. Taj Nijemac iz Elzasa koji je širio kult sv. Vlaha (Blaža) našao je polemičkoga kolegu u carigradskom patrijarhu Mihaklu Kerulariju, te ni intervencija bizantskoga cara protiv patrijarha nije uspjela pomiriti kršćane razdijeljene do dana današnjega. Pogledajmo još i analizirajmo listu dubrovačkih nadbiskupa do pada Repubilke.

Vidimo da pretežu Dubrovčani u XI. stoljeću.  U XII. stoljeću česti su Talijani, to je razdoblje u kojem se Dubrovnik koleba između Bizanta i Normana. Godine 1102.(!) je nadbiskup Dominik iz Venecije, slijede Lombarđanin, Rimljanin i Luka(nac), te opet Venecijanac de Michelis (1157.-1189.)

Bernard Dubrovčanin (1189.-1203.) je između sukoba sa srpskim vladarem Nemanjom i dolaska Dubrovnika pod venecijansku vlast (1205.-1358.). Otada su do 1272. sami Venecijaci (3 ili 4, Leonard, Ivan III., Gausson, Ivan IV.?) i Talijani.(4) Slijedi Salvije iz Dubrovnika (1276.-1279.), četiri “Talijana” do 1317. godine, kada nastupa Benedikt , prethodno biskup Svača (između Crne Gore i Albanije, ne znam mu podrijetlo). Nakon tri “Talijana” je Dubrovčanin Ilija Saraka (1342.-1360.) koji opominje sugrađane da ne biraju više nadbiskupa iz Grada, jer da papinstvo ili neka strana sila može izvršiti puč lakše sa čovjekom koji poznaje unutarnje prilike i ima utjecaja. Nakon 1358. je Dubrovnik zapravo samo formalno pod mađarskim kraljem, i djeluje jako samostalno (vidi: Višegradski ugovor).

Od 1360. – 1720. je 39 “Talijana”, većinom iz sjeverne Italije,nijedan Venecijanac, te Andrija iz Drača (1388.-1393.). Godine 1721. nastupa napokon domaći sin, Dubrovčanin (Župljanin?) Rajmund Gallani Jelić koji je u Carigradu zaštitnik Armenaca grkokatolika. Slijede Španjolac Iturbide, Dubrovčani Franchi, Milković, Lupi(s) (Vukić), Puljizević, Lazzari(ć), Spagnoletti, Nikola Ban i tu smo već na godini 1815. Sljedeći namjesnik Giuriceo više nije nadbiskup već biskup. Za nesreću prezimenjak nadbiskupa Nikole, svećenik Ignjat Ban je širio masonske lože u Boki Kotorskoj.

Teo Trostmann

Povezani članci

Lili Marleen ili pjesma za sva vremena

HF

U spomen mojim dragim suborcima!

HF

Ivan Kukuljević Sakcinski u Dubrovniku

hrvatski-fokus

Komunistički staljinistički zatvori (8)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...