U nepovrat
Hej, čovječe, daj se sjeti,
Da bez Svijetla sve je tama,
Da bez krila se ne leti,
Da gramzljivost nema srama
I svu žurbu i svu muku
Ostavit ćeš i u vječnost
Na put poći praznih ruku.
Bez odmora trčiš, stvaraš.
Nikad sretan, nikad dosta.
U pohlepi kradeš, varaš
I na kraju…? Što te čeka?
Sve propade, sve ti osta.
Razumjeti nisi htio,
Da je život kratka staza
I oduvijek da je bio
Samo jedan sitni dio
Ubrzanog igrokaza.
Nikom nije jedno znano,
Što donosi jutro novo,
Al’ svakom je upisano
Od rođenja pa do smrti
(Dok se vrpca brzo vrti
I života knjigu piše)
Početno i zadnje slovo.
Zar ti ni sad jasno nije,
Da života nit se gasi,
Da povratka više nema,
(Krhke misli, sijede vlasi),
Dok gorčina srce steže
I usahle oči žmire
U kazaljke, kako bježe
U nepovrat, kao sjene,
Da ti može biti kasno?
Ali, još ti kasno nije.
Uzdah pusti, ruke sklopi
I zavapi iz dna duše.
Pred Raspelom smjerno klekni,
Da te s njega Ljubav zgrije
I sa srca led otopi.
Nek ti suze ne presuše
Sve do vrha Kalvarije,
Gdje Presveta Krv se proli
Za sve ljude – za te, za me,
Gdje ko sunce s Križa sije
Moćni Štit od vječne tame.
