Hrvatski Fokus
Hrvatska

Svatko žanje ono što i posije

Plenković radi za strane interese. Dokle?

 

Ključa diljem svijeta. Poplave, potresi, požari. Demonstracije, prosvjedi i sukobi. A onda i zabrane, prisile, ucjenjivanja… od Europe, Kanade, Indije, Australije, SAD-a do Rusije i Kine.

I svugdje vrije kao u kotlu.

I dok jedni i dalje traže svoja prava ‒ pravo na slobodu mišljenja, slobodu govora, odlučivanja i kretanja ‒ drugi ostaju i bez krova nad glavom, i bez igdje ičega. Mnoštvo je, nažalost, i nestalih i stradalih. Mnoštvo izgubljenih…

Jer i bujice, i potresi, i požari, odnose žrtve.

Još od 2016.-e, nazirao se pravi slijed događanja i pravac u kojem će ići sav taj tzv. novi svjetski poredak. Sve smo mogli zorno vidjeti, a dalo se i naslutiti, ako smo imali i zrnce pameti u glavi, nakon otvaranja 2016. tunela Sv. Gotthard u Švicarskoj i plastičnog uprizorenja naše skore budućnosti, kuda ide ovaj svijet i što nam se sprema i što nam to uskoro  slijedi.

A umni kažu kako nam dolazi „novi svjetski poredak“ i „novo-normalno“. Pa će nam tako, sve ono što je uistinu normalno, postati nenormalno, a sve nenormalno postati normalno. Tako će nam se nametnuti i svi protuprirodni zakoni i ponašanje, odrediti što jest a što nije u skladu s nekim njihovim imaginarnim vrijednostima, te nas trpati i zatvarati u stanove, nametnuti maske i obvezno cijepljenje. Pa nas na kraju svega, sve utjerati u zajedničke torove.

Jer, sve nam se mijenja. I sve nam mijenjaju. Mijenjaju se  i šefovi država, postavljaju se i vladajući i ruše svi oni koji nisu na njihovoj liniji i njihovom shvaćanju vladanja. Doduše, u promijene se išlo malo opreznije.

Sve je počelo otvoreno tek 2018. u Francuskoj koja je odavno ključni igrač na globalnoj sceni, ma koja vlast, desna ili lijeva, bila na vrhu države.

A, tamo su i započeli, upravo zbog raznoraznih prisila, još u listopadu, te iste 2018., prosvjedni pokreti za ekonomsku pravdu,. Dok su masovne demonstracije počele tek 17. studenog, iste godine. Pokret je u početku bio motiviran rastom cijene goriva i visokim životnim troškovima; Vladinom poreznom reformom koja je pogađala radničku i srednju klasu, posebice u ruralnim i prigradskim područjima. Prosvjednici su tada, između ostalog, zatražili niže poreze na gorivo, ponovno uvođenje poreza na solidarnost tj. na bogatstvo, povećanje minimalne plaće, te na referendume za građanske inicijative.

Pa je početkom prosinca, nakon popuštanja pritisku, francuski predsjednik Macron, obećao kako će ubuduće bolje slušati glas naroda i kako će biti spremniji razmotriti sve njihove probleme. 

Ali, „Vi pogodujete velikim korporacija, Vi nemate nacionalni osjećaj, Vi ste uvijek na strani privatnih interesa, Vaša politika ide na ruku velikim koji gutaju male. Gospodine Macron, molim Vas, nemojte meni glumiti!“, kaže u sučeljavanju prije pet godina, Marine Le Pen.

„Vi ste uvijek na strani privatnih interesa!“

A i kako bi bilo drugačije, kada i sam Macron dolazi iz takvog miljea, a iza njega stoje ljudi iz sjene, kao što je Rothschild, u čijoj je banci Rothschild & Cie Banque, radio u razdoblju od 2008. do 2012. godine, kao investicijski bankar. 

To je „čovjek sposoban za svaku manipulaciju, pa i za svaku izdaju nacionalnih interesa“, kažu neki politički komentatori iz suprotstavljenoga tabora.   

„Zato i jest u Francuskoj 39 % benefita za 500 najbogatijih u Francuskoj“. Ali je, unatoč svemu, u anketama Macron dosegao i 30 % podrške građana, što ima zahvaliti medijima i novinskim izvješćima.

‒ Ma, podsjeća li tebe ova Macronova popularnost u ovakvim anketama na nešto slično i kod nas? I na ono: „nije važno tko glasuje, nego tko broji glasove“.

Zato nam ne bi trebalo biti čudno, ako je sada i naš vrli Plenki postao Macronov veliki prijatelj pa se našao i pod njegovim kišobranom, Tim više, jer uskoro  odlazi Plenkijeva bivša mentorica, gospođa Merkel.

„Pa ča će bidan? Mora se čovik na nekog prislonit“, kaže i moj susjed Roko.

Gledam ga tako na proslavi uz Dan državnosti, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, kako s velikom dozom topline, poštovanja i rešpekta govori o našim braniteljima, o našem prvom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, kako upućuje poruke upozorenja našim susjedima zbog njihovih stalnih provokacija i podvala, da čovjeku nekako bude toplo oko srca. Pa ona njegova ruka na srcu dok teče glazba naše himne! Iskreno, čovjeku dođe da se od ganuća i rasplače. A tek na Misi uz blagdan Velike Gospe! Sjedi u prvome redu, osobno pozdravljen od naših Božjih namjesnika na ovoj našoj zemlji,A on, kao veliki i pravi vjernik, skrušeno pognuo glavu i moli. 

Vjerodostojno, nema što!

Isto kao što je vjerodostojan i odlazak u Lourdes njegovog prijatelja Macrona, i njegove sklopljene ruke na molitvu. Kažu kako Macron želi “popraviti vezu između Crkve i države”.

„U ponedjeljak navečer 9. travnja, Emmanuel Macron održao je govor o vezama između Crkve i države na Collège des Bernardins u Parizu. Kao šef države, on odbija utjeloviti “državnu religiju koja zamjenjuje republikansku vjeru božanskom transcendencijom (transcendentnost, latinski 

transcendere „premašiti“) označava prekoračenje granice svijesti, doživljaje i iskustva te nalaženje unutar tih granica. “. 

“Zbunjeno dijelimo osjećaj da je veza između crkve i države oštećena”, posebno je naglasio Emmanuel Macron pred predstavnicima katolika, “i važno je za vas i za mene da je popravimo”. 

Bile su to riječi koje su izazvale burne reakcije, osobito od oporbenih stranaka.

“Poveznici između Crkve i države nema mjesta. Macron ide predaleko.”, Kritizirao je čelnik LFI-ja Jean-Luc Mélenchon tijekom jednog svog govora, dok je šef PS -a Olivier Faure uzvratio kako “Katoličkoj Crkvi nikada nije zabranjena javna rasprava”. 

Očekujući kritike onih koji će ga optužiti da “krši načela sekularizma”, Macron je također potvrdio da je “Francuska ojačana opredjeljenjem katolika”. 

“Smatram”, objasnio je, “da sekularizam nema funkciju poricanja duhovnog u ime vremenitog, niti da iz našeg društva iskorijeni sveti dio koji hrani toliko sugrađana”. 

I da dodam, ocjenjujući “da bi predsjednik Republike koji se ne bi zanimao za Katoličku crkvu propao u svojoj dužnosti. Ja sam, kao poglavar države, jamac slobode vjerovanja ili ne vjerovanja”.     

Nastavljajući, Emmanuel Macron je s jedne strane kritizirao “instrumentalizaciju” katoličkog biračkog tijela, a s druge strane “odbijanje”, ustvrdivši da “Republika očekuje tri dara” od katolika: “Dar vaše mudrosti, vašeg zalaganja, vaše slobode” . 

Predivan i nadahnut govor, nema se što reći ni dodati!!!

Unatoč svemu, Macronu bi čovjek mogao i povjerovati, jer je i kršten i odgajan kao katolik, i kao mlad pohađao jezuitsku školu, da nije onih 2800 srušenih crkava i uništenih katedrala, da nije i bezbroj zapaljenih, da nije ubijenih katolika i katoličkih svećenika, i da nije skoro uništene Crkve Notre Dame u Parizu.

Zato mi se čini, kako je i on, kao i svi ostali, uveo taktiku toplo-hladno. Najprije puno zabrana, puno pritisaka, puno ucjena, a onda malo popuštanja i malo dodvoravanja.

‒ A naš Plenki? Što reći za njega?

‒ Što reći? Pa zar nisi slušala onu pomirljivu retoriku i poruke našega Pupija? Iz usta mu je teklo samo med i mlijeko. Sve mirotvorno, sve pomirljivo, sve puno tolerancije i čovjekoljublja. I sve na tragu onoga Plenkijevog govora u Kninu. Ali, što je još čudnije, poslano iz Beograda, njegovog glavnog grada.

Nešto mi tu ne štima!

‒ Sve ti ga je to, draga moja, dobro uvježban igrokaz. I sve je tako, do neke nove situacije i neke nove prilike, moja Monika.

‒ Nemoj tako! Kao što vidiš, naš Plenki, već sada, ali mudro i taktički, ispipava polako bilo naroda i govori o razno-raznim reformama, o uvođenju zdravstvene putovnice. A sve okolokole. Ne nameće ništa odmah. Ima ti on u tome debelo iskustvo. Zato nisam baš potpuno sigurna, da će uvesti, onako silom, kao što je to uradio Macron, obvezno cijepljene za sve. Jer ni Macronu ne ide sve baš glatko.

 „Mi ne možemo prihvatiti da se za 25 milijuna Francuza uvode zabrane niti Zdravstvena propusnica za 25 milijuna Francuza koji će “imati manja prava od terorista s popisa“, kaže. Nicolas Dupont-Aignan, predsjednik pokreta Debout La France-Ustani Francuska, saborski zastupnik Essona, gradonačelnik Yerresa i voditelj liste Debout la France na europskim izborima 2019.   

Pa, koje je, onda, pravo lice Emmanuela Macrona?

Ono u Lourdes-u ili ovo sada?

Idemo, dakle, redom s razotkrivanjem…

Sve, sve je počelo ograničavanjem kretanja i postavljanjem lanaca, kao linije razgraničenja. 

A kakvog razgraničenja, pitanje je sad? Je li to razgraničenje između policije koja bi trebala štititi i poštivati slobodu građana, slobodu svih onih  koji se drže zakona o slobodnom okupljanju i slobodnom izražavanju mišljenja. Pa koga to, onda, policija štiti i od koga neke štiti? Zar pištanjem u zviždaljku i pozivom na početak napada, ničim izazvanim, na šokirane prosvjednike?

Gomila policajaca, oboružanih palicama, sa sprejem za omamljivanje, maskama za disanje u slučaju bacanja plinskih bombi, juri prema mirnoj gomili… Napad je iznenadan i bez ikakvog upozorenja. Stežu obruč sa svih strana. Iako ne postoji ništa što bi opravdalo ovakav policijski postupak. Nikakav nered, nikakvi sukobi, Ali, sukobi i optužbe zbog navodnih nereda se proizvode. Kažu kako je više osoba ubačeno kako bi stvarali nered i nasilje. Na kraju dana, ministar unutarnjih poslova najavljuje uhićenje 142 osobe.

Dok je iz priloženih snimaka vidljivo, kako je sve u suprotnosti sa službenom verzijom, koju je tada predočila vlast. A skoro sve optužbe na račun sudionika protesta, proizvoljne su i lažne. Cilj je očigledan: stvoriti nesigurnost i namjerno potkopati pravo na okupljanje i demonstracije. Jer, sve je bilo prijavljeno i sve potpuno legalno. Demonstranti su se okupili na mjestu polazišta-Place du Chatelet, u samom središtu Pariza. Iako je pristup Trgu sa svih strana osiguran sigurnosnim lancima.

A pet vodenih topova, postavljeno je na glavne i sporedne kontrolne točke, diljem cijele dionice puta kojom je trebala ići kolona.

Provjeravaju se torbe, pretražuju ljudi. Na cijeloj trasi postavljeno je i 13  nadzornih kamera, kao i dva pomno raspoređena drona. 15 je sati. Povorka kreće.

Trenutno je oko 5000 demonstranata, ali i 3000 policajaca. Skoro jedan na jedan. Povorka kreće u savršenom miru. Bez ikakvih ekscesa. Ali, sa svake strane ceste… policija. Drži ih u okruženju.

I tek tada počinje komešanje mase… Nižu se uzvici, zvižduci, parole… Ali, nakon 5 minuta, policija intervenira. Povorka je i dalje mirna i dostojanstvena. No, bez ikakvoga razloga, grupa od 50 policajaca, upada na Bulevar, s obje strane jedne od ulica. I počinju s napadima i uhićenjima.

„Što se to, dovraga, tamo događa? Nije bilo ničega“, viče jedan od nazočnih.

Dvije minute kasnije policija se vraća na staru poziciju.

Ljudi su zbunjeni. Nikome ništa nije jasno.

„Zbog tebe stvari luduju!“, pjevaju im demonstranti i viču svi u jedan glas: „Svi mrze policiju“. Napetost je među ljudima, nakon nekoliko snažnih uzvika, popustila. No, samo nekoliko sekundi kasnije, opet ista grupa policajaca, napada ponovno. Kao da želi izazvati sukobe. A razlog za napad im je, kako oni tvrde, uhićenje jednog prosvjednika s maskom, koji je nosio jedan provokativan natpis.

Dva agenta u civilu jure naprijed, a ostatak ih slijedi. Demonstranti su nasilno odbijeni, tuku ih palicama, pritom koriste i suzavac,  

Uhićuju i  Žute prsluke koji su se pridružili prosvjednicima. I sve se opet ponavlja istim redom, istim slijedom i istim sredstvima. Ravno 32 puta.

Pritom se ne gleda ni koga udaraju, ni gdje udaraju, ni koliko jako udaraju.

A koliko ima povrijeđenih, prebijenih i ozlijeđenih, to samo Bog  zna.  Hapse i liječnike koji ozlijeđenim pružaju pomoć. Policija podiže i optužnice, čak 20 puta. Zapaljen je i jedan skuter. Vatrogasci odmah interveniraju. Prefektura pariške policije objavljuje vijest o 50 uhićenja. A malo poslije, ministar unutarnjih poslova najavljuje još 81 uhićenje ultra nasilnika. I ta se vijest stalno vrti i ponavlja, iz minute u minutu, svih 24 sata. Jer, ti su ljudi, kako oni izvješćuju, počeli stvarati nerede. Na kraju dana broj uhićenih se popeo na 142 demonstranta.

Sve je izrežirano i sve strogo kontrolirano. Ali, od 142 uhićenika, njih 18 nije ni privedeno. Dok je od preostalih 124, 19-ero maloljetno. Za njih 49, tužiteljstvo nije imalo dovoljno elemenata za optužnicu itd,itd.

Dakle, sve je bila laž i manipulacija.

Ali, prije samih izbora, u sučeljavanju sa Marine Le Pen, u posljednjoj debati 4. svibnja 2017., Macron je „pjevao drugu pjesmu“. Bože dragi, Bože dragi, što je sve on tada obećavao? Obećavao je tada Macron „život u raju“. Govorio je o Francuskoj koju neizmjerno ljubi, o njezinoj povijesti i o kulturi kojom se ponosi. Govorio je uvjerljivo. Vjerodostojno. Kao i mnogi drugi, njemu slični diljem svijeta. A bome i kod nas. Kao da su svi prošli istu školu i učili  iz istih izvora.

Iako, mora se priznati, na francuskoj političkoj sceni, Macron, gotovo od samog početka, nije baš dočekan s pljeskom u jednom dijelu francuskih građana. Kao bivšeg investicijskog bankara, na Macrona se gledalo kao na „predsjednika bogataša“, a neki potezi njegove vlade, poput ukidanja ‘bogataškog’ poreza na višak imovine, dodatno su pojačali osjećaj podijeljenosti elite od prosječnih građana.

I nezadovoljstvo se počelo širiti cijelom Francuskom.

  • MACRON, DÉMISSION-Macron, ostavka!
  • Debout la France! Ustani Francuska!
  • France libre, vive la vie! Slobodna Francuska, živio život!
  • “Liberté, liberté!Sloboda, sloboda!”
  • “Macron est dangereux-Macron je opasan.”, tvrdi Nicolas Dupont-Aignan, francuski političar i predsjednik stranke „Debout la France-Francuska ustani!“
  • François Boulo, odvjetnik i glasnogovornik Žutih prsluka : “Il y aura une révolution en France-Doći će do revolucije u Francuskoj”.
  • Philippe de Villiers, bivši ministar, esejist i autor knjige „Dan poslije, ono što ja nisam znao, a ni vi”, koji kaže: “Ce que je reproche à Emmanuel Macron ? Il nous mène à la guerre civile ! – Ono što zamjeran E. Macronu je: On nas vodi u građanski rat”.
  • „Je n’hypothèque pas ma santé-Ne stavljam hipoteku na svoje zdravlje“, napisala je na transparentu sudionica demonstracija u Parizu, Marie-Hélène, članica Žutih prsluka.
  • Crime contre humanite – Zločin protiv čovječnosti“, tvrdi u jednom svom govoru Jean-Luc Mélenchon, predsjednik oporbe u Skupštini.
  • Nicolas Dupont-Aignan, francuski političar koji je bio 17. srpnja 2021. na čelu povorke pariške demonstracije, na jednoj radio postaji izjavljuje: “Pitanje je javnih sloboda”, objašnjava on, jer bez obzira na mišljenje koje netko ima o cjepivu ili zdravstvenoj krizi, ne može se prihvatiti to da se u našoj Republici zabranjuje, za više od 20 milijuna Francuza, odlazak do trgovačkog centra, ljekarne, putovanje avionom ili vlakom. Ne možemo prihvatiti da postoje dvije kategorije građana.“
    „Ono što sam ova dva dana vidio na televiziji, nepodnošljiva je nepravda”, naglašava Nicolas Dupont-Aignan koji govori o „ ogromnom svijetu”u demonstraciji koja se, prema njegovim riječima, održala u mirnoj i u ” dobrodušnoj “atmosferi”. A o tome nema ništa u reportažama prikazanim na televiziji.”

„To je pitanje javne slobode. A obvezno uvođenje „zdravstvene putovnice“, uvod je u diktaturu“.

I Žuti prsluci  su se pridružili demonstracijama.

Neki demonstranti su nosili i žute zvijezde, uspoređujući „zdravstvenu putovnicu“ s nacističkom deportacijom i Holokaustom.

Francuzi demonstriraju jednostavno zato što će  im  biti zabranjeno sve, čak i odlazak u bolnicu na liječenje.  Jer je francuski parlament donio odluku o uvođenju zdravstvene putovnice kojom se potvrđuje da je njezin nositelj potpuno cijepljen protiv covida 19, da je prebolio covid ili da ima negativan test.

ETO, TAKO TO RADI FRANCUSKI PREDSJEDNIK!!!

“Predsjednik, zastupnici, senatori, znanstvenici i novinari, svi su kukavice”, moglo se pročitati i na jednom transparentu, a na drugom je pisalo “Nisam ni zamorac ni QR kod”.

HOD ZA NORMALAN ŽIVOT SE NASTAVLJA…

I tako svake subote. Unatoč zabranama, unatoč napadima, unatoč batinanju i hapšenjima, unatoč vodenim topovima i plinskim bombama, nastavlja se…HOD ZA ŽIVOT DOSTOJAN ČOVJEKA.

‒ A kod nas?

‒ A kod nas tišina. Ta mi smo se i naučili i šutjeti i trpjeti. Moja Monika, moja Monika! Sve se meni čini kako se i nama nešto slično sprema.

Ista je retorika, isti ciljevi i iste nakane i naših na vrhu, iza kojih stoje, upravljaju i povlače im konce, neki ljudi iz sjene.

‒ E, da nam je sada, bogdo živ, naš prvi i jedini pravi predsjednik, pokojni Franjo Tuđman!

Sve, sve bi nam bilo drugačije!!!

Da imamo i neke hrabre intelektualce;

Da imamo i prave hrvatske kulturne ustanove;

Da imamo hrabre i domoljubne saborske zastupnike;

Da imamo i mi odgovornu većinu prema svome narodu i državi koju vode, glasovali bi i ovi naši, samo za zakone koji ide u korist Hrvatske i Hrvata, i oduprli bi se svim lažovima i mitomanima.

Da imamo bar nekog novog Tuđmana!!!

E, da ga imamo, kao što ga nemamo!!!

Zato ćemo, nažalost, i mi Hrvati, kao što su sada i  Francuzi, dobiti uskoro uže oko vrata. Pa će nas tako neki drugi vodati na uzici, a mi ćemo im biti tek samo lutke na koncu, s kojima će oni upravljati.

Nažalost!!!

‒ Nije sve baš tako! I nije sve tako crno, moja Lucija! Zar nisi vidjela Pelješki most? Spojen nam je, draga moja, cijeli naš teritorij. Pa, zar to nije lijepo i za pohvalu?

‒ E, moja naivna Monika! Ti stvarno ništa nisi skužila! Draga moja dušo, ne bi se to nikada, ama baš nikada  uradilo da to nije u interesu EU-a i njenih dugoročnih planova. Jer, slastan je, slastan kolač, ova naša Hrvatska. I svatko bi htio ugrabiti i progutati nekakav njezin komad ili bar komadić

Pričekaj samo da se sjate svi ti gladni jastrebovi!!! Pa da ju, kako su i planirali, raskomadaju…

Ali, ruku na srce, za tebe mi nije ni čudo što tako zaključuješ. Ti si uvijek bila i ostala moja naivna Monika. Ali, mene brine, i čudom se čudim, što to ne vide ove naše prazne i egocentrične glave koje su na vrhu naše piramide, a koje ne vide niti žele vidjeti, ništa što je dalje od njihove fotelje. A koje nam, na našu nesreću, kroje sudbinu.

‒ Reci mi nešto iskreno! Jesu li ikada dosad, od kada su na vlasti, donijeli i jedan-jedini zakon nama u korist? Jesu li nas zaštitili? Reci, gukni!!!

E, moja Monika, zaštitili su oni, zaštitili, ali  samo sebe i svoje pajdaše. Na svaki mogući način. Evo i Markov trg, već deset mjeseci nakon napada na zgradu Vlade, nije otvoren za javnost niti su uklonjene postavljene ograde na Trgu. Reci mi ti, kakva to sada za njih postoji ugroza!?

Nikakva, nikakva, draga moja!!!

 Ali, ima tu nešto drugo! Boje se drugovi na vlasti da se i na Markov trg ne prelije bijes i ogorčenje naroda, zbog svega što nam se nameće. I kod nas,ovdje u Hrvatskoj. Kao i diljem Europe i Svijeta.

Jer, svi se bune. I svi prosvjeduju…

Francuzi su se već davno mobilizirali, ali svaki put  demonstracije im, s njihove strane, prolaze u miru.

‒ Francuzi su, stvarno. odgovorni i razumni ljudi. Kao što smo to i mi. Ali, i s njima, kao i sa svima diljem ovoga svijeta, upravljaju nažalost nerazumni i neodgovorni ljudi.

‒ Ma, nemoj tako, moja Lucija! Zar nisi pratila proslavu uz Dan državnosti, Dan neovisnosti i Dan hrvatskih branitelja? Jesi li čula govor našeg predsjednika Vlade Plenkovića?

‒ Jesam, jesam. I gledala i slušala. Pa čula i mnoštvo „lijepih, velikih  i vjerodostojnih obećanja“. Kao i uvijek dosad. Jer se i u našeg Plenkovića, kao i kod svih njemu sličnih, uvijek reda jedna optimistična, a potom i jedna katastrofična, za nas Hrvate.

‒ Pa što je to sada bilo katastrofalno?

‒ Još pitaš, moja Monika!  Katastrofalno je najavljeno uvođenje eura; a katastrofalan je i sam izbor hrvatskih simbola za EU kovanice.

Ali, budući je naš Plenki premazan svim mastima, budući je dobar psiholog i  još bolji taktičar, sigurna sam kako će mu i to proći.

Dokle, to zna samo dragi Bog. Ali, sigurna sam kako znaju i oni, koji su ga i instalirali. Ipak nešto i ja naslućujem.

Siguran je naš Plenki sve dotle ‒ dok im treba.

Vera Primorac

Povezani članci

Krvavi srpanj 1991. – Da se ne zaboravi!

HF

Kći Poglavnika

HF

Beljak ‘zaboravio’ ubojstvo u Beogradu 1928.

HF

Raspetoj Hrvatskoj

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...