Potonuo nije
Po visokim valima
I ljeti, i zimi
Na očigled svima
Plovio je brod.
Oseki i plimi
Prkosio uvijek
Hrvatski mi rod.
Dozvolio nije
Da ga vjetar ruši
Ni val morski
Plovidbu mu guši.
Nagnuo se malo.
Potonuo nije!
Hrvatski se barjak
Nad njim gordo vije.
Od sedmog stoljeća
Sve do naših dana
Snaga mu sve veća.
A sve manje rana.
Istina je:
Bol već dugo traje,
Al’ kormilo svoje
Iz ruku ne daje.
Po valima dubokima
I po mutnoj vodi on putokaz ima:
Miru i slobodi!
Vidimo i zanmo:
Nagnuo se samo.
Potonuo nije.
Hrvatski se barjak nad njim gordo vije!
