U trenucima sumnje
Sve je zburkano.
Izvire iz mulja
I pjesma najdulja.
Okaljana bolom,
Suzom neoprana
Prevarena bolom
I noć najdulja
Zlobnih je nakana.
Ostalo je samo
Rublje neoprano
I dijete za stolom
Probuđeno rano.
Sve baš sve su plodi
Korone i straha
Što ljude pohodi
U lažnoj slobodi
I već uze maha
Svom zenaljskom kuglom.
O, premili Bože,
Zar živjet se može
Od govora ruglom
I čekanja pusta?
A gladan je mozak
Promišljene riječi
I žedna su usta
Domoljubne riječi.
Zar korona da je
U zdrav život pomak,
A nada u bolje
Tek znak dobre volje
Il‘ molitva tiha
I u ritmu stiha
Što traje. I traje.
Sve je uzburkano.
Nestabilno. Lažno.
Ali ipak i pred Bogom važno!
