Hrvatski Fokus
Aktualno

Objavljena nova monografija Antona Cetína COVID-19 

Evin lik postao je nositelj prostranstva i sudbina čije je tragove slikao i oblikovao autor diveći se ljepoti planeta Zemlja

 

Akademski slikar Anton Cetin, rodom iz Bojane, koji već nekoliko desetljeća živi i radi u Kanadi i čije ime nosi gradska galerija, dao je svoj obol vremenu i trenutačnoj situaciji uzrokovanoj pandemijom, stvorivši seriju od 19 slika naziva Covid – 19, objedinjenih u likovnoj monografiji.

“Već na samom početku pojava Covida – 19 potpuno i nepovratno mijenjajući našu dotadašnju stvarnost u jednu sasvim novu neslućenu, nepredvidljivo dramatičnu, zastrašujuću, pogibeljnu i zabrinjavajuću, u meni je pobudila potrebu učiniti nešto ili ako hoćete obilježiti, u mojem slučaju reagirati na svoj, slikarski način – na platnu. Sama ideja nije bila dostatna – trebalo je osmisliti što slikati i koji će elementi morati imati prednost i najbolje, najslikovitije je ostvariti i prikazati u jednom tako složenom i zahtjevnom zadatku. A to baš i nije bilo tako jednostavno i lako. A onda i kako, kojom tehnikom ili kojim tehnikama sve to ostvariti. Odmah mi je bilo jasno da jedna slika neće biti dovoljna, da će trebati naslikati više njih – jedan poveći ciklus slika, kojih broj tada još zapravo i nije bio na vidiku. Što je za mene stvarno bilo važno bilo je ideju ostvariti u smislu ostaviti pečat vremena u kojem sam živio, kakvog sam ga viđao, razumijevao, doživljavao i preživljavao za sve vrijeme slikajući ga. Zato sam i reagirao na svoj način, i nisam šutio. I zato sam se i odlučio na ovaj ciklus“, napominje Cetín.

‘Galerija Antona Cetína’ u Čazmi, sa stalnom postavom slika, crteža i grafika utemeljena je 2001. i sadržavala je u početku 19 radova, a kasnije je nadopunjena. Cetín je u više navrata darovao Gradu Čazmi svoja djela, ali i slike različitih autora iz svoje privatne zbirke. Izradi likovne monografije Covid – 19 pripomogao je i grad Čazma.

U uvodu monografije likovna kritičarka Branka Hlevnjak je zapisala:

»Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća Anton Cetín posvetio je dvije grafičke mape liku Eve (Eva i mjesec, 1975. i Serija o Evi, 1977.). Lik Eve bio je univerzalni simbol kojim je autor izražavao različita osjećanja i promišljanja, kako ona duboko intimna i topla skrivena u osobnom doživljaju svijeta, tako i ona turbulentnih stanja kroz koja svakodnevno prolazi ljudski rod. Evin lik postao je nositelj prostranstva i sudbina čije je tragove slikao i oblikovao autor diveći se ljepoti planeta Zemlja na kojoj letimo svemirom. Mi smo svemirci, to je neupitno, izjavio je u jednom razgovoru Cetínov slikarski kolega Ivan Kožarić. A svi smo mi Evina djeca, mogao bi pritom nadodati Anton Cetín. Zato nam je Eva, i njezino lice u Cetínovom bogatom opusu toliko blisko, zato smo mu privrženi i zato ga autor može transformirati u tisuće lica, od kojih svako nosi neki dan, neki sat, neku ljubav i patnju, bol i tugu, želju i nadu, prkos, zanos, suosjećanje i predviđanja. Neka praiskonska sjećanja i osobna iskustva tanano su pletivo od kojeg je sazdan trenutak sadašnjosti. Na toj spoznaji Anton Cetín slika, kolažira i crta Mit o Evi, (objavljen u grafičkoj mapi 2011.). Lik Eve velika je zagonetka, koju nam postavlja umjetnik u ciklusima pitanja i provokacija hraneći našu intelektualnu znatiželju i potrebu za vizualnim užitkom.

Slikarstvo Antona Cetína je refleksivno. Predstavlja misao utonulu u poeziju boja, kompozicija, ritma, kontrasta, slikovitosti, u vrstu vizualne glazbe koja u Cetínovim varijacijama nastaje kroz komorna djela pa sve do slikanih simfonija u duhu i ritmu novoga doba 21. stoljeća. U Cetínovim slikama uključen je čitavi svemir, planetarno osjećanje vremena/prostora, duh pripadnosti nepoznatim prostranstvima kojim upravlja prirodna/božja inteligencija stvarajući život, reciklirajući ga, oslobađajući. Slikajući aktualnosti svjetskih mijena Anton Cetín učestvuje u umjetničkim procesima vizualnih pretvorbi iz kaosa u spoznaju, iz nepredvidivog beskraja zvanog život u izraze divljenja, čuđenja i poput kakvog prevoditelja sažima pojavnosti u slike.

Globalna pojava zvana Covid-19 nije mogla ostati izvan umjetnikova slikarskog opažanja. Ovu monografiju posvetio je autor važnom povijesnom trenutku u kojem komunikacija novim tehnologijama dobiva prevlast nad svime. Dvadeseto stoljeće dalje je nego ikad, a dvadesetprvo dobiva uzlet. Covid-19, monografija je posvećena društvenom preporodu u kojem se Cetínova Eva raspršila u svjetlosne fotone i biva ulovljena u internu mrežu milijunske publike.

Kada je 1966. godine Anton Cetín otišao u Pariz, tadašnji centar umjetničkih zbivanja, slikao je gotovo monokromne slike vrtložnih metaforičnih oblika. Nastale su kao odraz trajne prijetnje čovječanstvu hladnim ratom između dviju oprečnih ideologija: komunizma i kapitalizma koje su zagovarale dvije suprotstavljene imperijalističke velesile. U tom nemirnom vremenu i dinamičnim slikama tjeskobe i neizvjesnosti Antonu Cetínu „pojavila se“ Eva, pramajka svih ljudi, roditeljica čovječanstva. Zadivljen tom činjenicom njezino lice pretvarao je postupno u slikovno pismo, te je tako lik Eve postao Cetínov zaštitni znak, simbol prepoznatljivosti njegovog slikarskog rukopisa.

Najnoviji ciklus slika pandemije, poput prvog ciklusa koji se referirao na hladni rat velesila, odražava stanje duha. To je angažirano slikarstvo koje se uhvatilo s aktualnostima ovih dana 2020. Jarkim bojama, oslikava Cetín do jučer optimistični i razigrani svijet koji se gubi u mrljama pred jasnim i vrlo određenim znakom virusa. Taj je znak poput sunčevog kotača, dominantna figura, iza koje se javlja povremeno crnilo, smrt i prijetnja, koja je pokorila strahom pred smrću sav razigrani svijet. Eva, se javlja tek ponegdje kao nada u prolaznost ove prijetnje, koja je dozvala totalitarne metode zabrana, zakona i oduzimanja svih životnih radosti druženja, s psihotičnim strahom od smrti. Covid-19 na Cetínovim slikama pleše zadovoljno, širi se, množi i zasjenio je sjaj sunca, izvor života, snage, kretanja, prijateljevanja. Život s Evom i dobiven od Eve postaje apstraktan, dok se dizajn krunskog virusa pojavljuje kao zastava kakvog apokaliptičnog jahača. Pred strahom od smrti svi su poslušnici i dobrovoljci. Mržnja među ljudima raste jer svatko je svakom mogući „krvnik“. Covid-19 na ovim slikama uzdiže se iznad i postaje dio „svemirskog plana“ uništenja Evine rase. Na nekim slikama u metaforičkim oblicima stoji moćna sveprisutna Gea, Zemlja, Priroda, kao ona koja ulijeva nadu da će ovaj virusni mutant izgubiti na snazi i svoju neprirodnu narav zamijeniti prirodnom, te ostati u društvu brojnih drugih manje opasnih virusa nad kojima sada kraljuje. Međutim, autor nas upućuje na još jednu neobičnu poveznicu. To je ciklus „Uznemireni svemir“. A evo zašto. Još 2016. U razgovoru s Jasnom Lovrinčević (U vihoru vremena: Anton Cetín – Zadivljujuće stvaralaštvo, 20. veljače 2016.) o ciklusu „Uznemireni svemir“ koji je nastajao intenzivnim radom u tri prethodne godine, izjavio je da taj ciklus ostaje otvoren (work in progress) jer tema snažnog nemira još tinja u njemu. Neki od radova ovog ciklusa naslikani su još na prijelazu stoljeća u novi milenij 2001., ali nisu bili upotrijebljeni za javno izlaganje, te ih je autor pohranio u jednu kutiju i jednostavno na njih zaboravio.

S pojavom Covida, svemir je postao opet uznemiren. I to ludo! Počela ga je proganjati ideja da i to treba obilježiti. Sjetio se kutije i u njoj pohranjenih radova. Kada je otvorio kutiju, odmah mu je bilo jasno da su radovi i te kako aktualni i da ih bez ikakvog razmišljanja može koristiti kao bazu-podlogu i na slikama uznemirenog svemira naslikati nove simbole – Covida. Kad je izvadio iz kutije radove i počeo ih brojati nije mogao vjerovati – bilo ih je točno 19! I tako je odlučio naslikati 19 slika Covidom uznemirenog svemira. Na slikarski prikladan način, bez pretjeranog uvjeravanja u ovu ili onu sliku stvarnosti Anton Cetín originalnim je slikarskim jezikom aktualizirao dramu koja je okružila svijet i iz koje ćemo, nadamo se brzo izaći. Je li bolji i humaniji? Pitanje je.«

Vid Hinković

Povezani članci

Politika mora izaći iz zagrebačkih salona

HF

Boris Kidrič: Likvidirati, likvidirati…

HF

Romsko-HTV-ove laži

HF

Program Hrvatskoga svjetskog sabora

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...