Umjetnost je uvijek bila važna društvu kao preslik društvene stvarnosti i doživljaja samih umjetnika te stvarnosti
Akademska slikarica iz Dubrovnika, Ivana Jovanović Trostmann, istaknuta je hrvatska likovna umjetnica. Autorica je zanimljivog i senzibilnog opusa. Izlagala je na brojnim izložbama.
- Gospođo Jovanović Trostmann, sudjelujete na zajedničkoj izložbi u Sponzi. Što ste izložili?
– Miranda Rako Kuzmanić i ja zajednički smo izložili tridesetak radova ulja ili akrilika na platnu prikazujući većinom radove prirode… a u središtu palače Sponza portret Isusa Krista. Izložba ima naziv Dar darujući Bogu i likovnoj publici dio našeg rada u posljednje dvije godine. Posebnost izložbe je u tom posvješćivanju darivanja u našim životima gdje nam je sve darovano i prijatelji i susreti i rad i darovi… i prilike za sve to osmisliti i ostvariti.
- Vaš omiljeni motiv jesu i mrtve prirode, buketi cvijeća, na stolu, u vazi.
– U tridesetogodišnjem radu bilo je raznih likovnih stremljenja, ipak poseban dio ove izložbe približava likovnoj publici presjek rada u posljednje dvije godine s temom pejsaža i mrtve prirode koji su mi je vrlo blizak motiv intimističkog izraza.
- Rado slikate i stazu koja se vidi iz Vašeg atelijera. Izrazita simbolika motiva.
– Motiv stazice uz raslinje ili put uz more je čest na ovoj izložbi koji je odraz nekih uspomena iz mog djetinjstva i slike prirode koju sam često promatrala živeći i boraveći kod bake koja je imala kuću uz more i pružila mi prekrasno djetinjstvo. Mogu reći da je to bila privilegija kao i svima nama na Mediteranu gdje smo okruženi motivima koji nas puštaju dosegnuti neke ljepote osvajajući našu podsvijest i dajući mašti prostora.
- Niste skloni eksplozivnom koloru, već naprotiv, nježnom.
– Da uglavnom. To su slike lazurnog premaza i transparentnosti. Omogućuju bliskost promatraču i zastati uz užurbanost svakodnevice, a svaki umjetnički izraz je odraz prirode umjetnika ali i odabira.
- Na pojedinim slikama naginjete apstrakciji, razgrađujući motiv.
– Motiv je često razgrađen ponekad do fluidnih tekstura koja omogućuje promatraču dograđivati svjetove koje on sam nosi u sebi, nastaviti izgradnju prizora po vlastitom odabiru i tako ostvariti komunikaciju likovne publike i slike.
- Koliko je umjetnost danas važna?
– Mislim da je umjetnost uvijek bila važna društvu kao preslik društvene stvarnosti i doživljaja samih umjetnika te stvarnosti. Međutim ona je u izazovnim vremenima kao duhovna potreba za nečim što nam realnost i svakodnevnica ne pružaju i tako se na tim poljima srećemo kao bliski prijatelji sa osobama koje slično doživljavaju okruženje u kojem žive ali i poriv za nečim što će nas na jedan način obogatiti.
- Novosti iz atelijera?
– Radim jedan mozaik za jedan sakralni prostor o tome kad bude pri kraju.
- Planovi…?
– Možda izložba apstrakcija koje radim u zadnje vrijeme.
