Hrvatski Fokus
Intervjui

Motiv stazice uz raslinje ili put uz more je odraz nekih uspomena iz djetinjstva

Umjetnost je uvijek bila važna društvu kao preslik društvene stvarnosti i doživljaja samih umjetnika te stvarnosti

 

Akademska slikarica iz Dubrovnika, Ivana Jovanović Trostmann, istaknuta je hrvatska likovna umjetnica. Autorica je zanimljivog i senzibilnog opusa. Izlagala je na brojnim izložbama.

  • Gospođo Jovanović Trostmann, sudjelujete na zajedničkoj izložbi u Sponzi. Što ste izložili?

– Miranda Rako Kuzmanić i ja zajednički smo izložili tridesetak radova ulja ili akrilika na platnu prikazujući većinom radove prirode… a u središtu palače Sponza portret Isusa Krista. Izložba ima naziv Dar darujući Bogu i likovnoj publici dio našeg rada u posljednje dvije godine. Posebnost izložbe je u tom posvješćivanju darivanja u našim životima gdje nam je sve darovano i prijatelji i susreti i rad i darovi… i prilike za sve to osmisliti i ostvariti.

  • Vaš omiljeni motiv jesu i mrtve prirode, buketi cvijeća, na stolu, u vazi.

– U tridesetogodišnjem radu bilo je raznih likovnih stremljenja, ipak poseban dio ove izložbe približava likovnoj publici presjek rada u posljednje dvije godine s temom pejsaža i mrtve prirode koji su mi je vrlo blizak motiv intimističkog izraza.

  • Rado slikate i stazu koja se vidi iz Vašeg atelijera. Izrazita simbolika motiva.

– Motiv stazice uz raslinje ili put uz more je čest na ovoj izložbi koji je odraz nekih uspomena iz mog djetinjstva i slike prirode koju sam često promatrala živeći i boraveći kod bake koja je imala kuću uz more i pružila mi prekrasno djetinjstvo. Mogu reći da je to bila privilegija kao i svima nama na Mediteranu gdje smo okruženi motivima koji nas puštaju dosegnuti neke ljepote osvajajući našu podsvijest i dajući mašti prostora.

  • Niste skloni eksplozivnom koloru, već naprotiv, nježnom.

– Da uglavnom. To su slike lazurnog premaza i transparentnosti. Omogućuju bliskost promatraču i zastati uz užurbanost svakodnevice, a svaki umjetnički izraz je odraz prirode umjetnika ali i odabira.

  • Na pojedinim slikama naginjete apstrakciji, razgrađujući motiv.

– Motiv je često razgrađen ponekad do fluidnih tekstura koja omogućuje promatraču dograđivati svjetove koje on sam nosi u sebi, nastaviti izgradnju prizora po vlastitom odabiru i tako ostvariti  komunikaciju likovne publike i slike.

  • Koliko je umjetnost danas važna?

– Mislim da je umjetnost uvijek bila važna društvu kao preslik društvene stvarnosti i doživljaja samih umjetnika te stvarnosti. Međutim ona je u izazovnim vremenima kao duhovna potreba za nečim što nam realnost i svakodnevnica ne pružaju i tako se na tim poljima srećemo kao bliski prijatelji sa osobama koje slično doživljavaju okruženje u kojem žive ali i poriv za nečim što će nas na jedan način obogatiti.

  • Novosti iz atelijera?

– Radim jedan mozaik za jedan sakralni prostor o tome kad bude pri kraju.

  • Planovi…?

– Možda izložba apstrakcija koje radim u zadnje vrijeme.

Miroslav Pelikan

Povezane objave

Ni konzervativci nisu zadovoljni današnjim HDZ-om

HF

Orašje – grijeh upravljačke oligarhije

HF

Kombinacije terakote i poznatog venecijanskog teraca 

hrvatski-fokus

S ulaganjima u vodik ne može se pogriješiti

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više