Hrvatski Fokus
Iseljeništvo

Beskonačno ponižavanje i vrijeđanje Hrvata u Vojvodini

Maja Gojković i Vojislav Šešelj

 

Ponižavanju i vrijeđanju Hrvata u Vojvodini nema kraja niti granica. Otkako su sve ovdašnje hrvatske krovne institucije formirane u najbunjevačkijem gradu u Republici Srbiji i na skoro svim funkcijama u njima postavljeni Bunjevci, a sve ih je ustoličio jedan jedini čovjek, Bunjevac Tomislav Žigmanov, ovdašnji hrvatski puk je izložen nepojamnom ponižavanju i vrijeđanju. Posebno se to odražava u vrijeme posljednjeg saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća, čiju je predsjednicu, Bunjevku Jasnu Vojnić, kao i skoro sve članove vijeća, Bunjevce, također ustoličio Tomislav Žigmanov.

Žigmanov je potpuno upropastio hrvatsku političku stranku DSHV i danas sa samo tri predstavnika u vlasti u cijeloj Srbiji na razini gradskih skupćina (dva u Subotici i jedan u Baču) ona je u potpunoj nemoći da u bilo kojem vidu zastupa i zaštiti interese 57.900 Hrvata u Republici Srbiji.

Budući da je i u kulturi ovdašnjih Hrvata Tomislav Žigmanov uzurpirao sva mjesta po istom principu, i kulturna zbivanja ovdašnjih Hrvata su na najnižoj razini do sada (Žigmanov i njegovi izabranici forsiraju bunjevačku kulturu i bunjevačke običaje), a negiranje postojanja hrvatskog jezika u udžbenicima za osnovnu školu u državi u kojoj živimo i u isto vrijeme proglašavanje bunjevačkog jezika kao zvaničnog u Subotici, uz opredjeljenje oko 17.000 Bunjevaca da su poseban narod koji s Hrvatima nema nikakve veze, je kulminacija gore navedene nemoći, koju je za destak godina sistematskog destruktivnog rada (negativne selekcije suradnika) napravio Tomislav Žigmanov.

Posebno se u svemu tome i na sve načine ponižavaju i vrijeđaju srijemski Hrvati, najveće (i praktično jedine) žrtve progona devedesetih godina prošlog stoljeća. Za zločine nad njima osuđen je jedino Vojislav Šešelj za slučaj Hrtkovaca, ali konačni rezultat svega toga je da danas u Hrtkovcima skoro nema Hrvata, dok je Vojislav Šešelj tamo kupio kuću od koje je napravio štab svoje stranke.

A ovogodišnja „proslava“ najvećeg hrvatskog praznika u Srbiji, dana rođenja bana Jelačića, je neviđena sramota i poniženje za sve Hrvate u cijelom svijetu, ali opet posebno za nas srijemske Hrvate, jer je riječ o Petrovaradinu. Tolika sramota da ponestaju riječi za opisati je. I dok o Šešelju zaista ne treba bilo što više govoriti, o njegovoj desnoj ruci, Maji Gojković, koja je za banov dan rođenja molovala Banov lik u njegovoj rodnoj kući u Petrovaradinu samo ovo: Poznato je da se Maja pri uhićenju Šešelja koncem travnja 1991. godine od strane osiječke policije, kada je ovaj s njom i s Milanom Paroškim držao mitinge po Baranji („Sve Hrvate treba kao kere na bandere!“), predstavila kao njegova pravna zastupnica i Šešelj je tada pušten. Kasnije Maja piše svoje knjige u izdanju Srpske radikalne stranke, a recenzent je za više knjiga Vojislava Šešelja, među kojima su „Đavolov šegrt zločinački rimski papa Jovan Pavle Drugi“, „Pakleni planovi Zapada“, „Srpski četnički pokret“, „Kontinuitet radikalske doslednosti“ i dr.

Da baš Maja bude simbol zajedničke budućnosti hrvatskog i srpskog naroda je također dokaz nemoći vodeće garniture ovdašnjih „Hrvata“ na čelu s Tomislavom Žigmanovim i Jasnom Vojnić (ali i one na čelu Republike Hrvatske), a način na koji je sve izvedeno, odraz bunjevačke snishodljivosti iza koje se u suštini krije samo osobni interes, odnosno veliki novac (poreskih obveznika iz obje države). Nikakva zaštita ili interes hrvatskog puka ne postoje.

I dok Bunjevci u Subotici za taj novac grade „hrvatsku kuću“, u najvećoj hrvatskoj kući u Srijemu Maja moluje Bana, a u Hrtkovcima, mjestu koji je sinonim u cijelom svijetu za izgon Hrvata iz Vojvodine, Vojislav Šešelj u „srpskoj kući“ održava skupštinu svoje stranke.

A kao šlag na tortu za isti taj novac „Hrvatska riječ“ na svoju naslovnu stranicu broja 966 od 22. listopada 2021. godine stavlja sliku kako Maja i Jasna izvode prve „početne radove“ na obnovi rodne kuće bana Jelačića. Treba li ikakav komentar ovoj sramoti?

PS: Imam običaj neke riječi, rečenice ili pasuse naglašavati većim bold slovima i na kraju rečenice stavljati uskličnike, ali za ovaj cijeli tekst, od riječi do riječi, nisam našao toliko velika slova i toliko uskličnika.   

Miroslav Cakić

Povezani članci

Nema riječi Hrvatska ili hrvatski

hrvatski-fokus

Srpsko divljanje i anemična vlast

HF

Porez ugostiteljima neshvatljiv za Nijemce

HF

Maruna o hrvatskoj emigraciji

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...