Hrvatski Fokus
Povijest

Zašto je Francuska 1940. šaptom pala?

Cijeli niz velikih afera pratio je francuske vlade nakon Prvoga svjetskoga rata

 

Oduvijek me impresioniralo kako je velika i bogata država poput Francuske, usto vrlo dobro naoružana (jednako kao i Nijemci), sa prirodnom granicom koju čine rijeka Rajna i neprirodnom linijom utvrda Maginot tako laka pala pod udarom Hitlerove soldateske u proljeće 1940 godine. Uzrok treba tražiti prije svega u unutarnjem moralnom slomu.

Cijeli niz velikih afera pratio je francuske vlade nakon Prvoga svjetskoga rata, umjesto jedinstva nacije osjećao se strah bogatih pred revolucijom i osjećaj prevarenosti i beznadnosti masa. Osobito je neugodno ubojstvo predsjednika Francuske Paula Doumera u Rotschildovom salonu koje je izveo ruski izbjeglica Gorgulov 1932. godine prigodom susreta književnika.

Francuska svakako ima u sebi još suprotnosti poput one između političara masonske i političara katoličke orijentacije, te unitarističkog i apsolutističkoga centra države i gotovo porobljene provincije. Intelektualci su posebna priča, oni su prečesto dokazali da je Julien Benda bio u pravu kada je kazivao o “Izdaji intelektualaca”. Pogledajmo kako splitski časopis “Novo doba” piše o događajima u Francuskoj. Na stranici sedmoj broj 33. od 8. veljače 1935. donosi naslov “Admiral trgovac bijelim robljem”. Admiral Versloys koji sa suprugom i “prekrasnom” odraslom kćeri stanuje u palači u blizini “Theatre Francais” bio je ugledna osoba, u njegovoj kući okupljala se “krema” francuskoga društva. Gospodin je upravljao međunarodnom mrežom trgovaca bijelim robljem. Naime, Društvo kojim je upravljao Versloys tražilo je kuharice, tajnice, konobarice i nalazilo lijepim mladim ženama zaposlenje u Južnoj Americi, na Istoku i u Indiji.

Preko tri stotine djevojaka su mimo njihove volje i znanja davali u ruke bordela po cijeni od 2.000 do 7.000 franaka, ponekada i do 17.000 franaka. Tako su stradala i naivna djeca aristokrata i industrijalaca, a premetačinom je ustanovljeno da je Versloys švercao naveliko i opijum. Afera s ukrajinskim Židovom Staviskym je šokirala javnost. Evo što donosi “Novo doba” 21. travnja 1934. (br. 27.):

Dana 22 prosinca 1933. došao je upravnik bayonske zalogaonice Tissie potprefektu grada i javio mu da je sagriješio sa znanjem gradonačelnika grada poslanika Garata. Stavisky se nalazio u hotelu pod lažnim imenom, izvršio je samoubojstvo da ne upadne policiji u ruke. (moguće je ubijen, T.T.) Na blagajničke bonove iz knjige zalagaonice koji imaju garanciju za siročad je Stavisky upisivao uspomoć suradnika sasvim male svote, da bi kasnije ispisivao dodatnu nulu. Nakon istrage koju je vodio revizor iz Pariza kojemu je bilo čudno da osiguravajuće društvo “Confiance” ima 100 mijuna bonova bayonske zalagaonice, rečeni Garat je priznao krivicu, ali i drugi radikalski poslanik Bonnaure. Istodobno je zatvoreno kazalište Empire kojemu je Stavisky bio suvlasnik. To kazalište je koristila mađarska vlada za svoju propagandu i želju za revizijom mirovnoga ugovora u Trianonu koji je likvidirao Veliku Madžarsku iz 1867. godine

Stavisky je imao plan od Međunarodnog agrarnog fonda naplatiti potraživanja mađarskih veleposjednika koji je prema Haaškoj konvenciji osnovan za emisiju zajma od pola milijarde franaka u Francuskoj. U taj fond su ulagale Francuska, Engleska, Italija ali nakon Hooverovoga moratorija (predsjednik SAD-a od 1929. – 1933.) i sporazuma u Lausani fond je praktički prazan. Stavisky je podmićivao političare, ali i novinare poput Dubarryja iz “Volonte”, Camillea Aymarda iz “Liberte”, te tamnoputog novinara Dariusa. U centru optužaba su bivši ministri Durand i Dalimier, a poslanik Gaston Nulin je isključen iz radikalske stranke. Postavlja se pitanje odakle Staviskome toliko novaca da je mogao kupiti dnevne i tjedne listove i tolike osobe podmititi. Jer njegove prijevare su mu donijele 140 – 150 milijuna franaka, ali on je izdao ukupno 400 milijuna franaka.

Stavisky se okušao u raznim profesijama, radeći kao pjevačica u kafiću, kao voditelj noćnog kluba, kao radnik u tvornici juha i kao upravitelj kockarnice. Francusko je državljanstvo dobio 1910. U 1930-ima upravljao je općinskim zalagaonicama u Bayonneu, ali se kretao i u financijskim krugovima. Prodao je puno bezvrijednih obveznica i financirao svoju “hockshop” jamčevinama za ono što je nazvao smaragdima pokojne njemačke carice – za koje se kasnije pokazalo da su stakleni. Godine 1927. Staviskyju je prvi put suđeno za prijevaru, optužen za prijevaru s milijunima franaka. No, suđenje se uvijek iznova odgađalo, a 19 puta je dobio jamčevinu. Suočen s izloženošću u prosincu 1933., Stavisky je pobjegao. Dana 8. siječnja 1934. policija ga je pronašla u planinskoj kući u Chamonixu kako umire od dvije prostrijelne rane u glavu. Kirurzi su se borili da ga spasu, ali je preminuo rano u satima 9. siječnja. Službeno, Stavisky je počinio samoubojstvo, ali se naširoko spekuliralo da je ubijen kako bi šutio. (To može samo francuska mašta povjerovati da netko sam sebi dvaput puca u glavu, op., T.T.) Nakon Staviskyjeve smrti došlo je do nereda na ulicama Pariza, što je rezultiralo 250 uhićenja 10. siječnja nakon što su se pojavile vijesti o umiješanosti vlade u financijski skandal. Francuski premijer Camille Chautemps bio je prisiljen podnijeti ostavku zbog broja ministara upletenih u aferu, kao i glasina da je naručio atentat na Staviskyja. Naložena je službena javna istraga o ovoj aferi. Nedugo prije nego što je počelo, viši sudac Albert Prince, koji je trebao biti svjedok, pronađen je ubijen na željezničkoj pruzi u blizini Dijona, nakon što je prevaren da otputuje tamo iz Pariza lažnim telegramom u kojem se tvrdi da mu je majka jako bolesna.  Prince se zanimao za Staviskoga još od njegovih prijevara 1926./27. godinu.

Jadranski dnevnik broj 20. od 13. 4. 1934. donosi članak “U tragu ubojice Kut(j)epova. Ubojstva suca Princea u vlaku za Dijon vezuje se uz osobu Simona Simonoviča, sina Arona Simonoviča koji je bio Rasputinov “ađutant” i njemački špijun. (Aron Simonovič nabavljao je dragulje za carski dvor, ali i “pokrivao” dugove plemića, T.T.) Dva sina Arona Simonoviča su falsificirala “červonke” u Berlinu i u Budimpešti. Ušao im je u trag Vladin agent Benuaz (Benoise?), ali su ga potkupili. Sada se smatra Simona Simonoviča ubojicom ili otimačem poznatog ruskog carskog general Kutepova (otet, tijelo mu nikada nije pronađeno), te da je Simon pripadao zloglasnoj sovjetskoj “čeki”. (tajna sovjetska policija, črezvičajnaja komissija, T.T.) Kutepov je ušao falsifikatorima u trag, a još je jači razlog pitanje carskoga blaga koje je bio deponirano u Japanu, pa dato Kutepovu. (koji je planirao antikomunističku borbu) Sumnjam da bi Japan dao zlato, to potvrđuje i ova pozenica https://www.logicno.com/vijesti/japanci-zaboravili-na-55-tona-ukradenog-ruskog-carskog-zlata.html

Aron Simonovič bio je osobni tajnik Rasputina, barem je sebe tako nazivao. Jasno je da je Stavisky bio nečije oruđe, jer je ostavio obitelj u najdubljoj bijedi. Afera Georgesa Petita, generalnog direktora društva za uzajamnu pomoć u Lilleu u kojoj je oštetio društvo za 200 milijuna franaka opisana je u broju 106. ” Jadranskog dnevnika”od 24 srpnja 1934. godine. Staljin kao tadanji Hitlerov saveznik je smatrao da što bude u Europi gore, to je po komuniste bolje i nije želio jak otpor Nijemcima. Engleska, točnije Britanija nije ulagala u stabilnost Francuske, i u više navrata je podilazila protivnicima Francuske, dočim se SAD držao vrlo rezervirano. Tijekovi kapitala preko Montaguea i Hjalmara Schachta su pomogli Njemačkoj da gradi ceste, usvoji i kupi nove tehnologije, te ovlada prostorom Češke, Austrije, Porajnja bez čega bi njena kasnija agresija bila gotovo nemoguća. Francusku su uz brojne nestabilne vlade potresale i špijunske afere, osobito bolne u vojnim krugovima a koje se tiču ratnih planova, popisa rezervista, stacioniranja oružja.

Teo Trostmann

Povezane objave

Hrvatski korijeni na Srednjem istoku

HF

Od Bribira do Zrina

HF

Prolivena hrvatska krv

hrvatski-fokus

Hrvatska Krajina

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više