Tko je sljedeći?
Bilo je pitanje dana kad će bivša ministrica Gabrijela Žalac biti uhićena. Previše je toga sumnjivog bilo u vezi s njom i oko nje. Iskreno, ja sam toj ženi vjerovala. Mlada, obrazovana, sposobna, energična, neiskvarena… Od toga svega ništa, nego još jedna velika sramota po vlast, vladu, državu i HDZ, što si umišlja da je država. Još je veća sramota da je to uhićenje napravljeno na temelju istrage EU-a. Nismo sposobni sami riješiti svoje probleme, čak niti one koji vrište i bodu u oči. Toj se osobi koliko se sjećam, novi moderni mercedes sasvim slučajno našao u dvorištu. Kaj god! To je bila plaća za učinjenu uslugu. Kolika je to morala biti usluga, koja opravdao toliko skupi dar? Međutim, to nije bio samo mercedes. Očito je to u nas normalno. Sve se znalo, ništa se nije poduzimalo. Ministrica je maknuta iz vlade. To je vladajućima bilo dovoljno.
Pitanja su: Tko je slijedeći? Ima li više itko pošten, tko je u politici, na vlasti, pri vlasti, na čelu državnih institucija, na čelu državnih organizacija… u bilo kojem dijelu Lijepe naše, u gradu, selu, županiji, općini, od portira do ravnatelja, načelnika, gradonačelnika, župana. Nije to samo “privilegija” HDZ-a. U svim političkim strankama ima nepoštenih, nečasnih i neodgovornih članova i lidera. Neki su otkriveni, neki nisu, neki ne će nikada niti biti. Da za to ima volje, već bi se odavno takvi maknuli s javne i političke scene i završili tamo gdje im je mjesto.
Malobrojan smo narod, ali nas ima. Nisu svi nepošteni, korumpirani, neodgovorni i usmjereni samo na sebe i svoje materijalno bogaćenje, pod bilo koju cijenu. Ovo s ministricom Žalac izlazi iz domene naše države. Nezakonito i nenamjenski su trošena sredstva iz EU, za što je ona bila odgovorna. Tko će to vratiti? Naravno, svi mi. U tome nema nikakve dvojbe. Kako još uopće opstajemo, uz sav taj kriminal i korupciju u državi. Sve to proizlazi iz vrha.
Kad mogu krasti oni gore, možemo i mi, zaključuju neki lokalni šerifi, razni pijuni i nebitni likovi, ali članovi državotvorne stranke, s plavom iskaznicom. Ta iskaznica omogućuje sve, štiti i brani od svih mogućih osuda i eventualnih sankcija. To je zaštitni znak i zaštita, opća i posebna, ne samo očevima, već i njihovim sinovima i kćerima. Neki aktualni ministri javno govore, kako im je cilj da njihova djeca danas sutra budu uspješna poput njih. To su uglavnom oni čije bogatstvo i moć seže u prošli sustav, kad su njihovi očevi stjecali bogatstvo i moć. Država im dođe kao leno, s kojim rade što hoće. Biti ministar znači služiti narodu, a ne stjecati uvjete koji će njihovoj djeci omogućiti najbolji mogući rast i razvoj, utemeljen na njihovoj funkciji.
To gledamo, slušamo i osjećamo svaki dan, diljem Lijepe naše. Razgoropadila se ta mladež, moćnih očeva i majki. Radi što hoće, kad hoće, s kim hoće i gdje hoće. Dokle tako, pita se osiromašeni narod.
Nabili nam “brnjice”, onemogućili druženje, kretanje, normalni život. Kriv je navodno COVID 19, pandemijsko zlo što harači svijetom i svakodnevno uzima svoje žrtve.
Usredotočeni na korona virus, prestrašeni njegovim posljedicama, zabrinuti za zdravlje i život, ne obraćamo dovoljno pažnje na širenje i rast jednog drugog zla, korupcije, što je ušla u sve pore našeg života i petrificirala se u društvu. To mu danas dođe kao nešto normalno. Nakon tridesetak godina naše samostalnosti, neovisnosti, suverenosti, slobode i demokracije, u nas korupcija cvijeta. Nema tog područja, niti dijela našeg rada, djelovanja i života, gdje nema korupcije. Tko god može, krade, laže i obmanjuje. Uz to se uglavnom materijalno bogati i penje po ljestvici uspjeha, u mnogo čemu. Žalosno je što se taj i takav u društvu percipira kao važna i bitna osoba. Ti i takvi su povlašteni, nerijetko cijenjeni i uvažavani. Iznimka u tome nije niti Crkva. Prva sjedala ispred oltara, u crkvi su nerijetko takvima osigurana, naročito u manjim mjestima. Kakvi smo mi to ljudi. Žmirimo pred činjenicama. Bilo bi dobro konačno priznati da smo visoko i duboko korumpirano društvo i da nemamo snage s tim zlom se konačno uhvatiti u koštac. Osuđen je bivši premijer, osuđena je najbrojnija politička stranka, gotovo svaki dan se hapsi po neki visoki državni dužnosnik, mnogi su pod istragom…
Što više treba kako bi se zaključilo da svim takvima konačno treba stati na kraj. Nije to teško napraviti. Dovoljno je usporediti njihovu sadašnju imovinu s primanjima zadnjih nekoliko godina. Uglavnom su to nerazmjerne veličine. Od kuda taj nerazmjer? Ukoliko nisu naslijedili, onda su ukrali? Ukrali su državi, odnosno svima nama. Što mi, osim nekakve satisfakcije imamo i dobivamo, kad neki od tih budu osuđeni i kad odu u zatvor? Njima bi trebalo svu nezakonito stečenu imovinu oduzeti, pretvoriti u adekvatna novčana sredstva, što bi se trebalo uplatiti u državni proračun. Time bi se državni proračun podebljao i moglo bi se s time puno toga pokrpati i poboljšati, posebice u demografiji. Višegodišnji negativni rast u demografiji pokazuje da kao narod izumiremo. Iseljavanje mladih potentnih obitelji tomu uveliko pridonosi. Koga briga?
Uvozimo radnu snagu i to ne samo one bez kvalifikacija, nego i stručnjake, iz naših susjednih zemlja, na jugoistoku Europe, koji su nam jezično bliži. Uskoro niti to neće biti moguće. Stručnjaci odlaze dalje od nas, na Zapad, gdje su im bolji životni uvjeti i gdje su manje-više pred zakonom svi jednaki.
Gabrijela Žalac kao i neki drugi ministri i ostali visoki državni dužnosnici su morali pridonijeti da iseljavanja bude što manje. Morali su osigurati radna mjesta i povoljne uvjete, kako na selu, tako i u gradu. Državni poticaji su se dijelili šakom i kapom, bez ikakvih provjera. Bilo je slučajeva da se dobije poticaj za nešto, čega primatelj poticaja, uopće nema. Sredstva iz EU-a su se trošila bez ikakve odgovornosti, uglavnom po podobnosti primatelja, uz sveprisutno mito i korupciju. To se nije radilo samo u ministarstvu danas uhićene bivše ministrice. Svuda toga ima. Negdje više, negdje manje. Što se sve događa u zdravstvu? Gotovo ništa se ne može bez da imaš nekakvu žnoru negdje. Ne možeš na specijalističke preglede, ne možeš popraviti ili dobiti zube, ne možeš u toplice, osim da si sam platiš. Odgoj i obrazovanje su sustavno premreženi raznim utjecajima vlasti i moći.
Ocjenjivanje učenika je apsurdno. Imamo više odlikaša, zapravo pet-nulaša, nego itko ikada u povijesti, u nas i oko nas. To nam pokazuju prijelazi iz pojedinih stupnjeva obrazovanja, kao i rezultati na maturi, gdje ne prođu učenici koji su imali odličan iz tog predmeta. Od potresa u Zagrebu je prošlo skoro godinu dana. Nešto se malo raščistilo po ulicama. Ništa se nije popravilo i izgradilo. U onom potresu 1880. godine, kad smo bili pod vlašću austrijskog cara, u vrlo kratkom vremenu je obnovljen i izgrađen Zagreb. Koji to car ili carevi danas obnavljaju Zagreb? Komu je u interesu da se Zagreb ne obnavlja od potresa? U čemu je problem? U neznanju, u nesposobnosti ili nepodobnosti stanara, koji su posvud raseljeni, čiji stanovi i kuće propadaju. U toj obnovi i izgradnji Zagreba, Petrinje i Banovine, vreba velika korupcija, mito i kriminal. Treba samo pomno pratiti tko će se od odgovornih početi naglo materijalno bogatiti. Tko će graditi vikendice, vile, kuće, stanove, za sebe i svoju obitelj. Zbilja smo jadni. Nitko više nikome, nigdje ništa ne vjeruje. Sve bi se to promijenilo, da lopovi i kriminalci budu otkriveni, zakonu privedeni, osuđeni i sankcionirani, odmah sada, ne sutra i prekosutra. Je li pravosudni sustav spreman za to? Očito nije. U svim međunarodnim istraživanjima i analizama, nas upravo pravosudni sustav, smješta na začelje, svega pozitivnog i dobrog.
Zdravko Mamić nam je otkrio kako funkcionira dio našeg pravosudnog sustava i kako su i koliko neki suci korumpirani. Može li i hoće takav sudac suditi po zakonima? Nedavno je otkriveno, mislim u Zadru, kako neki državni inspektori, kokošare i određuju kazne, prema svojoj osobnoj percepciji, nakon što su kupljeni sa svježim mesom, ribama, lignjama, školjkama ili ićem i pićem u restoranima.
Nabrajati bi se moglo unedogled. Nema područja niti segmenta u kojemu nema mita i korupcije. Malo je njih koji o nečem ili nekom odlučuju, da su imuni na podmićivanje, da rade po zakonima, da su odgovorni i pošteni. Državno je za njih ničije, odnosno svačije. Zgrabi što više, dok možeš. Osiguraj si materijalno nekoliko idućih generacija. To je tvoje pravo, jer si državni dužnosnik. Ti si Netko, pogotovo u svom selu i kad voziš novu mečku. Obrnute li logike! Možemo mi biti teritorijalno odmaknuti od Balkana, Balkan nije odmaknut od nas. Balkan je u nama. To je dio našeg mentaliteta i filozofije, prema kojoj je sve na prodaju i kupnju. Trgovina svake vrsti je na djelu. A ugled, čast, poštenje ? Koga briga? Bankovni računi (doma i vani) su puni. Kuće, stanovi, vikendice, su opremljeni i osigurani. Garaže su pretijesne za goleme makine. To je kapitalizam. To je nama naša sloboda dala. Moć i vlast je razmjerna bogatstvu. Nema veze kako je to bogatstvo nastalo, kao je stečeno i kako se percipira. Ono je tu, stvara određeni respekt i diže ugled, među tebi sličnima i jednakima. Sirotinju i onako nitko ništa ne pita. Sirotinja je i Bogu teška, uvijek i svuda u svakom sustavu i uređenju.
