Naša ranjena duša oprašta
Ubili su grad.
Ubili su tisuće ljudi,
Staraca, žena i djece.
Pucali im u glavu.
Pucali im u srce.
Klali ih s leđa.
Ubijali su djecu,
U utrobi majke.
Silovali djevojke i žene.
Otimali imovinu.
Palili kuće i rušili domove.
Potjerali stanovnike u zbjeg.
Ti monstrumi što pohrliše s Istoka.
Ti neljudi što ruke
Pružaju prema tuđem.
Krenuše u osvajanje Hrvatske,
Na liniji Vinkovci-Karlovac- Karlobag
Prema njihovim Načertanijima.
….
Sav život se nosio
U jednoj najlonskoj vrećici.
Išlo se u nepoznato.
Diljem Lijepe naše
I u bijeli svijet.
Mnogi su izgubili svoje najmilije.
Neki ih još uvijek traže.
Pogani neljudi ne žele reći
Gdje su ti ljudi skončali.
Produljuju tugu, bol i čemer
U srcima majki, očeva, žena i djece.
Žele nam oteti dušu.
….
Nakon više godina
U tuđini i izbjeglištvu.
Preživjelo se i vratilo
U porušeni i ubijeni grad.
Nikle su nove kuće
Škole, crkve i kafići.
Novi je dom trebalo stvarati.
Novi je život trebalo graditi.
Vukovar nije kakav je bio.
Nikada to neće niti biti.
Susjed više nije komšija.
Komšija nije susjed.
Ne gledaju se preko nišana,
Al’ pamte tko je kakav bio.
U danima opsade i
Danima pada Vukovara.
Pamte tko je napadao.
Pamte tko se branio.
Gledaju agresore kako mirno.
Njihovim gradom šetaju.
Žive tu pokraj njih,
Kao da nikada rata bilo nije.
….
To je narod bez duše.
To su ljudi bez srama.
Oni još uvijek sanjaju
Srbiju do plavog Jadrana.
….
Ne će moći poručuju Hrvati.
Ovo je naša zemlja.
Mi smo tu od stoljeća sedmog.
….
Trideset godina je prošlo.
Vukovar je grad heroj.
Vukovar je mjesto okupljanja.
Vukovar je mjesto nacionalnog pijeteta.
Vukovar je naša pobjeda.
Vukovar je naš ponos.
Vukovar je vječna tuga, bol i jad.
Vukovar je sjećanje.
Vukovar je opomena
Da se takvo nešto
Više nikad nigdje,
Ponoviti i dogoditi ne smije.
….
Vukovar je svjetlo.
Ne gasite to svjetlo.
Svi vi što sebe stavljate
Ispred svega i svih.
Ne razarajte nam dušu.
Ne ubijate nam nadu.
….
Naša ranjena duša zacjeljuje.
Naša ranjena duša oprašta.
