Kako je prirodno okruženje sila nestabilnosti
Spomenite ime “Malthus” i dočekat će vas oluja zlostavljanja. Medijska elita, zaštićena od prirode u svojim urbanim mjehurićima, ne umara se izgovarati Esej o načelu stanovništva Thomasa Roberta Malthusa, objavljen u Engleskoj 1798., kao pogrešan. Sasvim je točno, Malthusova specifična teorija – da se stanovništvo povećava geometrijski, dok se zalihe hrane povećavaju samo aritmetički – nikada nije razrađena, zbog uloge ljudske domišljatosti u eksponencijalnom povećanju opskrbe hranom. Ipak, Malthus je pomogao da se tema ekosustava uvede u suvremenu političku filozofiju, čime ju je neizmjerno obogatio. On je vidio čovjeka kao biološku vrstu na koju utječu prirodni uvjeti i gustoće u kojima živimo na Zemlji. Zamišljao je političke učinke takvih stvari kao što su bolesti i glad, te jadnu kvalitetu života među loše urbaniziranim siromašnima. Možda je razlog zašto se Malthus uvijek mora proglašavati pogrješnim taj što postoji zajedljivi strah da je na nekoj osnovnoj razini u pravu.
Reći da je svijet prenaseljen opasan je vrijednosni sud, jer ljudi moraju sami odlučiti hoće li imati djecu ili ne. To nije moja svrha. Ali ja kažem da će naseljeniji svijet imati drugačiju i potencijalno opasnu geopolitičku dinamiku.
Istina, ljudska domišljatost može na kraju riješiti svaki problem resursa, ali često ne na vrijeme da spriječi velike političke potrese. Povijest zemlje i čovjeka ne teče glatko. Nedostatak vode i dezertifikacija bili su pozadinski zvuk Arapskog proljeća i rata u Jemenu. Dok u relativnom smislu rast ljudske populacije opada, što dovodi do sivljeg planeta, u apsolutnim brojkama još uvijek raste, nedavno među mladim muškarcima u najkrhkijim državama, onima koji izazivaju političke potrese. Iako je Malthus bio famozno u krivu u određenoj točki, njegov senzibilitet za stanovništvo i oskudicu resursa pomaže u definiranju trenutnog doba. Okladio sam se na tu temu kad sam pisao za The Atlanticu veljači 1994. godine da je prirodno okruženje će postati „nacionalno-sigurnosni problem”, od 21. stoljeća.
U takvom neomaltuzijanskom svijetu, a ne glavni pokretači svjetskog nereda, rivalstva velikih sila između Sjedinjenih Država i Kine te između Sjedinjenih Država i Rusije bit će interaktivni elementi unutar njega. Priroda je sada faktor na način na koji to nije bio tijekom hladnog rata između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza.
Počnimo s kineskim koronavirusom, koji predstavlja najznačajniji geopolitički događaj od Velike recesije 2008.-2009., ugrožavajući ugled, a možda i opstanak nekih režima. S obzirom da se svjetska populacija povećala sa 7,7 na gotovo 11 milijardi ljudi do 2100. godine, s ljudskim bićima u intimnom kontaktu s divljim životinjama u zemljama u razvoju, te s porastom međukontinentalnog putničkog zračnog prometa od kraja Hladnog rata, pandemije će se nastaviti biti prirodna pratnja neomaltuzijanskom svijetu.
Super-oluje, potresi, suše, poplave i požari česti su u povijesti Zemlje. Ali nikada prije nisu se dogodile na mjestima naseljenim golemim urbanim konurbacijama, na ekološki osjetljivim mjestima gdje ljudska bića možda uopće nisu trebala živjeti u tako velikom broju. Budući da se svjetska populacija od 1900. godine povećala pet puta, čak i normalne klimatske i seizmičke varijacije – bez obzira na klimatske promjene – uzimat će sve veći danak u životima i materijalnoj imovini kako se broj poveća na gotovo 11 milijardi. Uragan Katrina u New Orleansu 2005. i uragan Harvey u Houstonu 2017. – zajedno koštaju četvrtinu bilijuna dolara štete – uz velike patnje od višegodišnjih poplava u Mozambiku i potresa u Japanu 2011. koji je prouzročio nuklearnu eksploziju u Fusterushima, samo su neki od brojnih primjera prirodnih događaja u interakciji s povijesnim rastom stanovništva koji zahtijeva neviđenu energiju i infrastrukturu za održavanje.
Štoviše, s 40 posto ljudske populacije koja živi unutar 60 milja od obale, porast razine mora bit će sve katastrofalan. Veleval u Indijskom oceanu iz 2004. koji je ubio oko 225.000 ljudi bio je jedan primjer prirodnog događaja spojenog s masovnim porastom stanovništva u relativno kratkom vremenskom razdoblju. Deseci milijuna ljudi u delti Nila i Bangladešu, koji žive na razini mora uz Sredozemno more i Bengalski zaljev, mogli bi biti ugroženi otapanjem polarnih ledenih ploča tijekom stoljeća. Kako se planet zagrijava, geopolitika će postati burnija.
(ovo je službeni narativ, dakle cilj im je smanjenje broja ljudi) Iza laži o povećanju razine mora, klimatskim promjenama i manjku hrane – pa u Libiji je Gadaffi namjeravao navodnjavanje i pretvaranje Libije u oazu, hrna u EU se baca i uništava, postoje ogromni viškovi