Hrvatski Fokus
Vanjska politika

Čemu susret Tito – Nixon 1970. godine?

Tito je s Nixonom izbjegavao govoriti otvoreno i iskreno

 

Zvonimir Despot napisao je zanimljivu knjigu “Tito – tajne vladara”, Zagreb, 2009. Uglavnom potvrđuje moj osobni dojam da je Tito bio angloamerički projekt slabljenja Sovjetskog bloka, osiguranja južnog krila NATO-a i slabljenja sovjetskog utjecaja u Africi i Aziji kroz projekt nesvrstanih. Jasno da se Broz nije dao kontrolirati, te da je igra sve tri strane, Amerikanaca, Rusa i Broza, bila ponekad nepredvidiva i duboko neiskrena partija pokera. Razgovor Tita i Richarda Nixona 28. listopada 1971. pokazuje koliko se duboko Tito uplašio sovjetskoga vođe Leonida Brežnjeva i koliko su zbivanja 1971. bila dublja i slojevitija od nekakvih Savke i Mike, Latinke i Žike.

Tko je taj koji je uspostavio kontakte s Rusima, te moguće i planirao njihovu vojnu intervenciju i instrumentalizaciju Srba, posebice časnika u JNA i hrvatskih Srba da bi se iskoristilo napetosti Hrvata i Srba u vrijeme Hrvatskoga proljeća 1971.? Možda Stane Dolanc? Što rade republički UDBA-ši?

Transkript telefonskoga razgovora američkoga predsjednika Nixona  i državnoga tajnika SAD-a 1969. – 1973. W. P. Rogersa (1913. – 2001.) otkriva zanimljive detalje (arhiv DS, FR, 1969.-1976., Volume XXIX, 231., 232.). Titin ministar vanjskih poslova Mirko Tepavac odvukao je u tzv. zlatnoj sobi Rogersa na stranu i povjerio mu da je sastanak Tita sa Brežnjevom loše prošao. Rogers to prenosi Nixonu, kao i zahtjev Tepavca da to prenese predsjedniku Nixonu u ime predsjednika Tita. Službeno pak Tito i Tepavac su se pravili kao da je sve u najboljem mogućem redu.

Nixon: “Nije li zanimljiv taj Tito? On je naravno sumnjičav, ali nije pokazivao da je baš toliko izrazito oprezan. Rekao je (Tepavac, op. T.T.) da nije prošlo dobro?” (sastanak Tito – Brežnjev). Nixon tvrdi da je Titu obećao “možeš biti siguran da nikada ne ćemo pokušati ugroziti Vašu neovisnost”… “drugo da ćemo iskoristiti sav svoj utjecaj da i ostali drže ruke k sebi (od Jugoslavije, op., T.T.)”.

Tito je prema Nixonu izbjegavao govoriti otvoreno i iskreno s Nixonom pred svojom prevoditeljicom. Uostalom prenoseći bitnu poruku preko Tepavca Broz se uvijek mogao ograditi da to nije učinjeno na njegov nalog. Škola kominternovska iz hotela Lux.

Tito je očekivao američke kredite, možda i oružje, ali nadasve garanciju nezavisnosti SFRJ.

Dvije su verzije razgovora Nixona i Broza; prva za javnost, druga za pismohranu koju donosi Županić  na str. 453.-456. Despotove knjige.

U knjizi Pero Simić, Zvonimir Despot “Tito – strogo povjerljivo” , Zagreb, 2010., nalazi se službeno izvješće Brozovo za Partiju, narod i naivne. Na str. 276. nalazi se minhauzenska Brozova lažavina koja zaslužuje komentar, nažalost citirat ću groznim kvazijezikom (partijskom srbohrvaštinom kojega je Broz rabio): “Nikson je uglavnom bio zainteresiran o pitanju dolaska Brežnjeva u Jugoslaviju, o utiscima koje imamo po pitanju Brežnjeva, o poseti… ja sam otvoreno rekao (sic!) da smatram da se Brežnjev i sovjetski političari u zadnje vrijeme prilično fleksibilno odnose prema… spoljnoj (vanjskoj,  T.T.) politici (hm, fleksibilan kao Brežnjev?, op., T.T.).

Broz nadalje laže da je Brežnjev kazao (u 4 oka) da je dobra stvar što Tito ide u SAD i povjerio(!) Brozu da žele dobre odnose sa Amerikom i rješavanje međusobnih  pitanja.

“Niksona je to malo začudilo(?!)” “Ja sam mu rekao da je to odlična stvar što je on rešio da ide u Kinu i Sovjetski Savez, da je to primljeno svugde dobro… kao jedan veliki potez u pozitivnom pravcu” (zapravo je Broz tražio novac, oružje i podršku SAD-a protiv Sovjeta). Dalje Tito laže da je Brežnjev kazao da bi u slučaju sporazuma između Izraela Sovjeti napustili Egipat i dr. jer ih to puno košta. Laže i da je takvu besmislicu ispričao Nixonu.

Dalje laže da je kazao Nixonu kako se Sovjetski Savez želi riješiti strahovitih izdataka “u inostranstvu (inozemstvu)…, i onda vasionska (svemirska) istraživanja”, te da Sovjeti žele podići standard svojih građana pa žele rezati troškove. Tobože se Nixon složio s Brozom da to odgovara i SAD-u jer ima velike rashode.

To laganje da je Jugoslaviji stalo do sigurnosti i stabilnosti u Europi, te da želi mir i suradnju među velesilama (što se dogodilo 1975. u Helsinkiju i učinilo Jugoslaviju nevažnom, op., T.T.) je strašno, pa nastavlja da je razgovarao s Nixonom o Vijetnamskom ratu i da mu je Nixon predložio da sudjeluje Jugoslavija u razmjeni zarobljenika, što je totalno bezobrazna laž! Tito mistificira da ima još toga što su govorili o Vijetnamu, ali da ne može u javnost s time. Razgovarali su tobože s 12 američkih poslovnih ljudi (biznismena), te da su svi jako zainteresirani za suradnju s Jugoslavijom”, što je laž.

Amerikanci su nudili Jugoslaviji 51 % profita od zajedničkih ulaganja, Tito je rekao da po jugozakonu ide 50 % svakoj strani! (laž). Kongresnici da su Broza lijepo i srdačno primili, ali da su glasovali za smanjenje pomoći azijskim zemljama. Da je Nixon bio užasno bijesan zbog glasovanja u UN-u, što je dao Titi naslutiti, a Tito se samo “nasmešio.” Kaže da je zadovoljan s pisanjem američkoga tiska o njemu, “to je jako dobra štampa”. Bulazni dalje jugomaršal o tomu da je Palm Spring dobio ime po palmama, da se Amerikanci dive našim “lekarima” i da su usvojili slovenske ortopedske patente, divi se velikom zrakoplovu DC-10 sa 300 mjesta koji su mu Ameri ustupili; posjetio je raketni centar u Houstonu, kod Douglasa je pregovarao (loše) za kupnju zrakoplova…

U Los Angelesu je primio filmaše (ti su mu imponirali), u Kanadi ga je primio Pierre Trudeau otac onoga današnjega Justina Trudeaua. U Britaniji se sastao sa Douglasom Heathom.

Na stranici 276. pokazuje se što je Tito mislio o Njemačkoj i o Europi.

Dana 4. prosinca 1970. čudi se što su Amerikanci lako prihvatili sporazum između Zapadne Njemačke i Sovjetskog Saveza. “Mi moramo biti na oprezu i preduzeti potrebne mjere.” Ističe Broz da je među europskom desetoricom ekonomski najjača Savezna Republika Njemačka (zapadna), te bi ako Amerikanci odu lako mogla dominirati u EZ-u.

 “Svugdje (Njemačka) proširuje pipke. Mislim da te stvari moramo pažljivo pratiti.”

Willyju Brandtu njemačkom državniku (kancelaru) je kazao da je to smion potez Njemačke i da je dobar. Interno izražava sumnjičavost o tomu.

Kakav je bio Brozov moral, pohlepan i brz na korištenje prilika pokazuje susret s krvavim diktatorom Središnjoafričke Republike Jean Bédelom Bokassom (str. 266.). Bokassa mu je pristupio za vrijeme afričke turneje 1970. s ordenima preko čitavih grudi, veseo, nasmijan. Rekao mu je da Jugoslavija treba više surađivati s njegovom državom koja ima najveće zalihe urana koji je usto kvalitetan (visok postotak u rudi), željezo, bakar, dijamanti.

“A Vas nema. Nemate ni ambasadora kod nas”.

Tito je obećao poslati veleposlanika i odmah po povratku žurno opomenuo ministra vanjskih poslova Tepavca da to učini! U obranu takvoga stava fer je reći da je ipak Bokassa smaknuo manje ljudi nego Tito, ili europski kolonijalisti!

P.S. Koju je ulogu u susretu Nixon – Tito imao Henry Kissinger koji je podržao Saudijsku Arabiju da bi dobio oslonac dolara na naftu (kupnja nafte isključivo u dolarima), te koji je baš u Nixonovo vrijeme započeo ulagati u razvoj Kine. Visoke cijene nafte uništile su sovjetsku i jugoekonomiju, a Zapad je i tako većinu arapskoga novca dobivao u svoje banke, te posuđivao malim i siromašnim zemljama uz razbojničke kamate.

Teo Trostmann

Povezani članci

Konačno su izvijestili o dokazima koji podupiru teoriju curenja iz laboratorija COVID

hrvatski-fokus

Nakon demokracije – demografska katastrofa

HF

Johansson zagovara ulazak ilegalnih migranata na teritorij Unije

hrvatski-fokus

COVID-19 stvoren u laboratoriju

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...