Hrvatski Fokus
Religija

Držimo se čvrsto Biblije i slijedimo Božje zapovjedi

Boga i Božju silu zamijeniše sa civilnom vlasti. Pišu li papa Franjo i njegovi sljedbenici neku novu Bibliju?

 

Bostonski kardinal napao „mlado, konzervativno“ svećenstvo. https://www.quovadiscroatia.com/bostonski-kardinal-napao-mlado-konzervativno-svecenstvo/ Kardinal Seán P. O’Malley, jedan od bliskih savjetnika pape Franje, govorio je protiv konzervativnih pripadnika katoličkog klera, te branio papine optužujuće komentare, poput onih o tzv. konzervativnoj medijskoj kući EWTN. Bostonski kardinal, koji je dio Papinog savjetodavnog vijeća od sedam kardinala, bavio se svojim shvaćanjem problema “konzervativnog svećenstva” i “problemom” koji su oni sami  izazvali. “Imamo mlado konzervativno svećenstvo koje je ponekad pod velikim utjecajem društvenih medija i to je problem”, ustvrdio je, ponavljajući riječi pape Franje koji ih je često opisivao kao “rigidne”.

“Rigidnost je danas donekle moderna; a krutost je jedna od manifestacija klerikalizma. Klerikalizam je izopačenost svećeništva: to je izopačenost”, rekao je Papa talijanskim sjemeništarcima ranije ove godine. Papa je također zagovarao slobodu od “formalnog vjerskog obreda i nepopustljive obrane tradicije” kao nešto što treba proširiti na cijelu Katoličku Crkvu. No, kardinal O’Malley branio je Papine postupke, sugerirajući da Papa ima još puno “posla” kako bi dovršio “svoj mandat“. Upravo taj Papin „mandat“ veoma je upitan po pitanje osnovne uloge koju Katolička Crkva ima u svijetu i utjecaj koji ima na hrvatski narod. Ne daj Bože da Papa dovrši „svoj mandat“ jer ništa od Petrove crkve ne će ostati!

Već sam u više navrata pisala o Katoličkoj Crkvi u Hrvata, na mom blogu Hrvatske pravice.   Pod izbornikom VJERA,  ima puno tekstova, ali izdvojiti ću samo neke vezane uz ovu temu:

https://hrvatskepraviceblog.com/2019/11/07/amazonska-sinoda-nametanje-poganstva-crkvi-je-put-ka-unistenju-krscanstva/

https://hrvatskepraviceblog.com/2020/12/12/vatikan-nas-je-jaslicama-umjesto-nadom-dobrotom-i-ljubavi-pocastio-apokalipsom-i-beznadem/

https://hrvatskepraviceblog.com/2021/03/28/cvijetnica-ulicnica-nedjelja-je-muke-gospodnje-katolicka-crkva-u-hrvata-hrvatski-je-

https://hrvatskepraviceblog.com/2021/04/28/otvoreno-pismo-hrvatskim-biskupima-putem-hrvatske-biskupske-konferencije-o-odnosu-katolicke-crkve-prema-hrvatskom-narodu/

https://hrvatskepraviceblog.com/2021/12/08/biskupski-salto-mortale/

https://hrvatskepraviceblog.com/2021/12/22/bozicna-poruka-biskupa-ivice-petanjka-na-tragu-mojeg-otvorenog-pisma-hrvatskim-biskupima/

https://hrvatskepraviceblog.com/2021/12/28/novo-ne-normalno-donosi-neki-novi-izopaceni-vrijednosni-sustav-zivljenja-pa-cak-i-tektonske-podjele-herezu-u-katolickoj-crkvi/

Poznato je da su Hrvati vezani uz Katoličku Crkvu od svog dolaska na ove prostore. Katolička crkva i vjernost Papi dio je identiteta hrvatskog naroda.

Obećanje vjernosti Sv. papi Agatonu

Sveti Agaton, papa je koji je krstio Hrvate i dao im obećanje kojim pobjeđuju. Prihvaćanjem kršćanske vjere, Hrvati su potpisali 680.godine proturatni ugovor sa Svetom Stolicom. U najstarijem proturatnom ugovoru u svjetskoj povijesti Hrvati su obećali papi; da ni s kim ne će prvi zaratiti, da tuđe zemlje neće osvajati, nego da će samo svoje braniti. Za uzvrat, papa Agaton obećao im je da će Bog Hrvata uvijek biti s njima kad budu napadnuti.

Bizantinski car Konstantin Porfirogenet, koji je bio suvremenik hrvatskog kralja Tomislava( 925 -928) u svome djelu „De administrando imperio“ piše: „Hrvati poslije krštenja postaviše vlastoručni ugovor te se tvrdom i nepokolebljivom vjerom zakleše sv. Petru da nikada neće provaljivati u tuđe zemlje niti ondje ratovati, već da će radije živjeti u miru sa svima koji to budu htjeli. A od pape su za to dobili molitvu (obećanje) da će se za njih boriti i na pomoć im biti Bog Hrvata, kadgod drugi narodi provale u hrvatsku zemlju i ratom ih uznemire, a Petar, učenik Kristov, obdarit će ih pobjedom.“

 Katoličko svećenstvo u Istri sačuvalo je hrvatski identitet istarskih Hrvata i aktivno sudjelovalo ( mons. Božo Milanović sudionik je Pariške mirovne konferencije 1947. godine) kod priključivanja Istre Hrvatskoj, odnosno tadašnjoj  FNRJ, nakon 2.svj. rata. Poznato je koliku je žrtvu podnijelo katoličko svećenstvo u 2.svjetskom ratu i nakon rata u komunizmu za vjeru i u ime vjere.

Bl. Miroslav Bulešić zaklan „in odium fidei“ iz mržnje  prema vjeri 24. kolovoza 1947. godine u Lanišću u Istri. U vrijeme Drugoga svjetskog rata ubijeni su 663 svećenika i 31 časna sestra!

Papa Franjo nije stijena Isusove crkve

Sve to narušeno je dolaskom Pape Franje na čelo Katoličke Crkve. Unatoč dogmi o nepogrešivosti Pape kritizirala sam njegove postupke. Jako mi se zamjerio po pitanju kanonizacije Bl. kardinala Alojzija Stepinca. Uvukao je politiku u crkvena i vjerska pitanja. On  drugu vjersku  konfesiju pita za postupke unutar Katoličke Crkve – nečuveno! I to SPC koja je svecima proglasila četnike koljače i koja je u Parizu pravomoćno  osuđena za poticanje na genocid u Srebrenici?

https://hrvatskepraviceblog.com/2021/03/23/srbi-nikako-ne-zele-snositi-i-prihvatiti-odgovornost-i-posljedice-svoje-agresivne-velikosrpske-politike-odgovornost-i-posljedice-za-svo-zlo-koje-su-tom-politikom-donijeli-susjednim-narodima-i-o/

https://pescanik.net/wp-content/PDF/mirko_djordjevic-kisobran_patrijarha_pavla.pdf

Jesu li iz SPC-a pitali Papu za mišljenje kada su proglašavali svecima  četnike koljače? Naravno da nisu, stoga je taj postupak pape Franje srozavanje i ponižavanje Katoličke Crkve, van svakog racionalnog prosuđivanja. Drugo što je izazvalo veliki raskol u Katoličkoj Crkvi je to što je u ovoj krizi oko Covid-19 Katoličku Crkvu stavio pod utjecaj svjetovnih vlasti. Tu je Katoličkoj Crkvi oduzeo duhovno Božje poslanje i odveo je u svjetovnu materijalnost, odnosno ovisnost od svjetovne vlasti. Zatvorili su crkve, mise bez vjernika- sablazan. Crkve nikada nisu bile zatvorene, ni u vrijeme kuge. Crkve su uvijek bile utočište, a on je svojim odlukama oduzeo vjernicima duhovnu hranu i zadnje utočište.

Nevjerojatno kako je Majka Tereza otvarala samostane osnovala red i sa svojim redovnicama  pružala u Indiji utočište oboljelima od kuge, a Papa je na pojavu virusa zatvorio Crkve i onemogućio vjernicima duhovno povezivanje sa Isusom Kristom u svetoj misi u Crkvama. Nije isto gledati misu putem TV-a i sudjelovati u slavljenju mise u samoj Crkvi. Tko daje Tijelo Kristovo putem Pričesti kod kuće – nitko? Je li to uloga Katoličke Crkve? Nije! Pa nije ni čudno što su vjernici ogorčeni i razočarani. Izdao ih je onaj u kojega su imali najviše povjerenje, osjećaju se odbačeni, ostali bez zadnjeg zaštitnika koji im je bio stijena za koju su se držali. Papa je nasljednik Sv. Petra, a Sv. Petar je stijena Katoličke Crkve.

„Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.” Mt 16,13-19. I ne samo što se takvo Papino ponašanje odrazilo na vjernike, nego i na svećenstvo koje je ostalo uz vjernike i nastavilo svoje duhovno poslanje. To je izazvalo velike i duboke pukotine i podjele unutar Katoličke crkve i sada biskupi koji podržavaju takav put Crkve hoće “disciplinirati” svećenstvo i narod na putu HEREZE. E to neće ići.

Vjernicima sve više postaje jasno tko je na putu evangelizacije  na osnovnim postulatima vjere, a tko je zloupotrijebio  položaj i stavio  Crkvu pod utjecaj svjetovne vlasti.

Boga i Božju silu zamijeniše sa civilnom vlasti

Božji autoritet zamijenili su sa ljudskim

Božju ljubav sa humanizmom

Božju milost i zaštitu sa ljudskim umotvorinama, farmacijom, medicinom

Svetost i kreposti sa društvenom odgovornošću,

Strah Božji sa strahom od moćnika ovog svijeta,

Podložnost Bogu sa podložnošću čovjeku, crkvenim i civilnim institucijama, koji su u mnogome suprotstavljeni Božjem zakonu i odredbama,

Svjedočenje o Isusu Kristu kao Spasitelju se zamjenjuje sa svjedočenjem o koroni, stožeru, znanosti i mjerama.

Inzistiraju na neposluhu Bogu i Božjoj Riječi pod izlikom poslušnosti čovjeku.

Čovjek bi se iz poslušnosti prema hijerarhiji Crkve i civilnoj vlasti, trebao odreći Boga, Božje Riječi, tradicije, svjedočanstva svetaca, istine, vjere, sakramenata, svega svetog…

Svjedočenje o Isusu Kristu kao Spasitelju se zamjenjuje sa svjedočenjem o koroni, stožeru, znanosti i mjerama.

Nadu u Isusov dolazak i spasenje sa nadom u učinkovitost ljudskih umotvorina i težnji,

Sakramente sa iglama

Vjeru sa racionalizmom, lažnom  znanošću i lažnom sigurnošću

Svjedočenje o prolaznosti ovog života i svijeta sa borbom protiv klimatskih promjena i očuvanja planeta. Umjesto čistoće srca, nameće se tema ekologije i čistoća palog i prolaznog svijeta.

Podložnost Bogu sa podložnošću čovjeku, crkvenim i civilnim institucijama, koji su u mnogome suprotstavljeni Božjem zakonu i odredbama. Trud i navještaj  spasenja i stjecanja vječnog život su mnogi zamijenili sa trudom i navještajem o zdravlju i očuvanju zdravlja. Čuvanje od grijeha sa čuvanjem od bolesti. Dužnost liječenja bolesnih sa dužnošću izolacije potencijalno ili stvarno bolesnih te njihovoj trajnoj eliminaciji iz crkve – od milosrđa prema bolesnima, umirućima, prema eliminaciji svih i potencijalnih bolesnika iz crkve.

Odbacivanja vjernika jer se ne žele bockati do primanja i isticanja svih nastranih ljudi koji ne žele obraćenja te promociju istih pod izlikom milosrđa i pristupa crkve ‘marginaliziranima u društvu’. „Mi jedino što možemo korisno učiniti je ostati vjerni kao pojedinci i izbaviti pojedine žrtve ovog otpada, možda pokojeg člana obitelji, prijatelja, možda pokojeg i svećenika. Ali svakako, biti ćemo progonjeni i smatrani otpadnicima zato što nećemo biti dio otpada.“ Don Silvio Španjić

Čudni stavovi nadbiskupa Mate Uzinića u odnosu na „marginalizirane u društvu“

Nabiskup Mate Uzinić je jedan od onih koji smatraju da „ Crkva pape Franje ide u pravom smjeru”. “Žao mi je što još uvijek ima katolika koji se s ovim ne slažu. I osobito što ima onih koji misle da služe Kristu i Crkvi diskriminacijom, agresijom i nasiljem, uvredama i pogrdnim komentarima na račun homoseksualnih osoba”, napisao je Uzinić. “Često znademo iznositi moralne principe i govoriti o tom da je nešto grijeh, ali ne znamo pomoći osobi koju zapravo često taj naš govor znade i povrijediti jer ona osjeća da je to način na koji jedino može živjeti, da to za nju nije grijeh.”

„Za nju to nije grijeh“ Zar može svatko za sebe propisati što je grijeh? Zar Bog nije odredio što je grijeh i kršenje Božjih zakona?

Pišu li Papa i njegovi sljedbenici neku novu Bibliju?

Biblija nas upozorava da izbjegavamo ozbiljne grijehe kao što su spolni nemoral, idolopoklonstvo, krađa, opijanje, iznuđivanje, ubojstvo i okultizam (1. Korinćanima 6:9-11; Otkrivenje 21:8).

Ti se grijesi razlikuju od onih koje počinimo nenamjerno ili iz nepromišljenosti, recimo kad nekoga nehotice povrijedimo riječima ili djelima (Mudre izreke 12:18; Efežanima 4:31, 32). Ipak, Biblija nas potiče da ne umanjujemo ozbiljnost nijednog grijeha jer to može dovesti do težeg kršenja Božjih zakona (Matej 5:27, 28).

Neki su grijesi počinjeni u neznanju jer osoba nije znala što Bog traži od nje (Djela apostolska 17:30; 1. Timoteju 1:13). Iako Biblija ne opravdava takve grijehe, ona ih ne stavlja u isti rang s grijesima koji uključuju svjesno kršenje Božjih zakona (4. Mojsijeva 15:30, 31). Namjerni grijesi dokaz su da osoba ima zlo srce (Jeremija 16:12).

Biblija također pravi razliku između grijeha učinjenog samo jednom i grijeha koji netko čini duži vremenski period (1. Ivanova 3:4-8). One koji namjerno griješe, iako znaju što je u Božjim očima ispravno, čeka Božja nepovoljna presuda (Hebrejima 10:26, 27).

I na kraju svetost braka muške i ženske osobe stvorene na sliku Božju:

Postanak 1,2 – Tako stvori Bog čovjeka na sliku svoju, na sliku Božju stvori ga, muško i žensko stvori ih.

Postanak 1,28 – I Bog ih blagoslovi, i reče im Bog: “Rađajte se i množite se, napunite zemlju i podvrgnite je sebi! Vladajte nad ribama morskim, nad pticama nebeskim i nad svakim živim bićem, što se miče na zemlji!”

Ne vjerujem da nadbiskup Uzinić ne poznaje Bibliju, pa se pitam pišu li Papa i njegovi sljedbenici neku novu Bibliju?

Papa: Ne treba se zaustavljati samo na pokoravanju Božjim zapovijedima, i ništa više od toga, to je kazuistika i hladni moral

http://www.archivioradiovaticana.va/storico/2016/05/09/papa_po_duhu_svetom_bivamo_istinski_kr%C5%A1%C4%87ani/hr-1228599

„Mnogi vele da su iz Katekizma naučili da je Duh Sveti u „Presvetom Trojstvu, više od toga o Duhu Svetomu ne znaju ništa, stoga se pitaju što on čini. Duh Sveti pokreće Crkvu, djeluje u Crkvi, u našim srcima; njegova je zasluga da se kršćanin razlikuje od druge osobe, On ujedinjuje sve. On nas vodi naprijed, otvara vrata i potiče da svjedočimo Isusa. Čuli smo na početku mise: „Primit ćete Duha Svetoga i bit ćete mi svjedoci u cijelom svijetu“. Duh Sveti nas potiče da hvalimo Boga, da molimo, On u nama moli, uči nas da Boga zovemo: „Oče“. On nas izbavlja iz bijede u koju nas želi odvesti svjetovni duh – kazao je Papa dodajući: „Duh je protagonist žive Crkve, djeluje u Crkvi. Opasno je „ako to ne živimo, ako nismo na visini poslanja Duha Svetoga, kada vjeru svodimo na moral, na etiku. Ne treba se zaustavljati samo na pokoravanju Božjim zapovijedima, i ništa više od toga, to je kazuistika i hladni moral“– istaknuo je papa Franjo. Eto jasno je zašto se Papa Franjo nije zaustavio na pokoravanju Božjim zapovijedima, odnosno etici i moralu, nego se pokorio svjetovnoj vlasti, valjda je po njemu svjetovna vlast etičnija i moralnija od Božjih zapovjedi!? Nevjerojatno kontradiktorno! S jedne strane Duh Sveti koji nas potiče da hvalimo Boga, jer nas izbavlja iz bijede kamo nas odvodi svjetovni duh, da bi sa druge strane u slijedećoj rečenici rekao da“ se ne treba zaustavljati na pokoravanju Božjim zapovijedima“ i prihvatio svjetovni duh i svjetovne norme!?

Nevjerojatno koju je  pustoš  izazvao u Katoličkoj crkvi!?

Prije više od 100 godina čovječanstvo je upozoreno na ovo što se sada događa. Dana 13. svibnja 1917. godine troje djece u Portugalu doživjelo je prvo u nizu Gospinih ukazanja koja su postala čuvena u svijetu. Najstarije dijete bila je 10-godišnja djevojčica Lúcia dos Santos (danas službenica Božja), a s njom su bili i njeni rođaci: 7-godišnja bl. Jacinta Marto i 8-godišnji bl. Francisco Marto. Ukazanje se dogodilo kad su djeca pasla ovce na mjestu zvanom Cova da Iria, nedaleko od njihovog sela Fátime. Ugledali su ženu “sjajniju od sunca, sa zrakama svjetlosti čišćima i jačima od kristalne kugle napunjene svjetlucavom vodom i prožete zrakama sunca“

Ponovna ukazanja djeca su doživljavala uvijek na 13. dan u mjesecu, i to kroz sljedećih 5 mjeseci (dakle, ukupno 6 puta). Govorilo se da je Gospa obećala djeci da će se 13. listopada, za vrijeme zadnjeg ukazanja, dogoditi čudo koje će sve ljude uvjeriti u istinitost prikazanja. I doista, 13. listopada 1917. godine između 30.000 i 100.000 ljudi u Fátimi i okolici doživjelo je ono što se danas naziva Čudo sunca (por. Milagre do Sol). Čak je i jedan antiklerikalni komunist zapisao: “Sunce je izvodilo nagle nevjerojatne pokrete, suprotno svim kozmičkim zakonima.” Fenomen je trajao oko 10 minuta i vidio se u krugu od čak 40 kilometara od Fátime. Znanstvenici do danas nemaju objašnjenje za to što se dogodilo.

Gospa je tijekom tih ukazanja djeci povjerila tri tajne, koje se danas nazivaju Tri fatimske tajne i izazivaju veliku znatiželju.  Treća fatimska tajna, izazvala je mnoge rasprave. Prema službenom mišljenju Vatikana Treća fatimska tajna odnosi se na atentat na papu sv. Ivana Pavla II., za koji je on sam smatrao da je preživio zahvaljujući pomoći Gospe Fatimske. Sve fatimske poruke obišle su svijet no jedna od njih jako je zabrinula jednog papu. Kardinal Eugene  Pacelli, budući papa Pijo XII., 1931. rekao je sljedeće: “Zabrinut sam zbog poruke Blažene Djevice maloj Luciji iz Fatime. Ova Marijina upornost o opasnostima koje prijete Crkvi je Božansko upozorenje protiv samoubojstva mijenjanja Vjere, u Njezinoj liturgiji, Njezinoj teologiji i Njezinoj duši … oko sebe čujem sve same inovatore koji žele rasformirati Svetu kapelu, uništiti univerzalni plamen Crkve, odbaciti njezine ornamente i natjerati je da osjeća kajanje zbog njezine povijesne prošlosti“. Ovo je bio sadržaj poruke na koji se Papa osvrnuo: “Doći će dan kada će civilizirani svijet zanijekati svoga Boga, kada će Crkva sumnjati kao što je Petar sumnjao. Ona će biti u iskušenju da vjeruje kako je čovjek postao Bog. U našim crkvama, kršćani će uzalud tražiti  vječno svjetlo, gdje ih Bog očekuje. Poput Marije Magdalene, plačući pred praznim grobom, pitat će se: ‘Gdje su ga odveli?’“ Ima li tome kraja? Ima! Držimo se čvrsto  Biblije  i slijedimo Božje zapovjedi, jer mi vjernici smo Crkva, nema Crkve bez nas!

Lili Benčik

Povezane objave

Od tzv. detuđmanizacije 2000. Božić je polako nestajao iz čestitanja

hrvatski-fokus

SOLUS CATHOLICUS – Ustrajnost u življenju Riječi

HF

Msgr. Fulton J. Sheen o Stepincu

HF

Pozdrav iz crvenog Siska

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više