Hrvatski Fokus
Kultura

Nadahnuti opus slikara Marijana Bingule

Slika trenutak, sjećanje na pogled prema kući na obali, prema moru, prema planini, rijeci, licu u portretu, gradu, polju, prirodi, posebice u akvarelu

 

Teško je poslije smrti umjetnika, slikara napisati nekoliko posve novih rečenica koje bi omogućile pristup i razumijevanje njegovog likovnog opusa. Još je teže valorizirati njegovu ulogu i važnost u neposredno protekloj likovnoj produkciji.

Okružen s tih nekoliko jednostavnih i okrutnih dilema razmišljam o nedavno preminulom hrvatskom slikaru Marijanu Binguli i o njegovom  zanimljivom opusu koji broji preko dvije tisuće djela u različitim tehnikama.

Marijan Bingula rođen je 1943. godine, umro je krajem prošle 2021. godine u domu kraj Vrbovca. Dio svoje mladosti, do 16. godine proveo je u Dječjem domu u Selcu, upisuje se u Zagrebu u Srednju školu primijenjih umjetnosti, gdje pokazuje svoj raskošni talent i svestrane mogućnosti. Osobito važan element njegova života jest i odnos, često složen i problematičan s autoritarnom majkom.

Izlagao je na mnogim izložbama, no, izvan središta likovnih zbivanja i nekako ostao po strani držeći se čvrsto svojih artističkih principa,ne uklapajući se u dnevne tijekove. Pa i sada nakon njegove smrti, pitamo se, gdje je pravo mjesto Marijana Bingule, gdje smjestiti njegov bogati opus? Odgovor je nakon suočavanja s mnoštvom Bingulinih slika jednostavan, on je posve izdvojena, samosvojna likovna pojava o kojoj će ubuduće itekako trebati voditi računa kada govorimo o slikarstvu, umjetnosti u proteklim desetljećima.

Marijan Bingula slika trenutak, sjećanje na pogled prema kući na obali, prema moru, prema planini, rijeci, licu u portretu, gradu, polju, prirodi, posebice u akvarelu, služeći se vješto nenametljivim kolorom. Bingula slika svoj osobni doživljaj prostora koji ga okružuje, svijeta u kojem živi, on je slikar jedinstvene atmosfere, kreator čudesnog i neponovljivog trenutka, koji će živjeti samo u našoj memoriji.

Opus Marijana Bingule može biti zanimljiv i današnjoj publici. Njegov omiljeni motiv trenutka tišine i kontemplativnosti u zagonetnom krajobrazu  izaziva u promatraču mnoštvo emocija, u susretu s njegovim duboko i iskreno doživljenim motivima oživotvorenim na slikama, promatrač ne može ostati bez reakcije i sam poželi uroniti u volumen slike, zaogrnuti se prozirnim plaštem tišine i svekolikog sklada.

O složenom opusu Marijana Bingule valjalo bi govoriti u trenucima prezentacije odabranih djela u adekvatnom prostoru (koji mu je za života bio dalek) i uspješno približiti njegovu osobenu likovnu misao javnosti jer slikar to i zaslužuje, pa makar i nakon smrti.

Istodobno, svako Bingulino djelo nosi u sebi jedinstveni autorski i teško usporedivi karakter umjetnika, stvaratelja, u svakoj njegovoj slici nalazi se djelić njegove iznimne artističke osobnosti.

Bilo bi sjajno omogućiti opusu Marijana Bingule da izroni na svjetlo dana i približi se mnogim ljubiteljima umjetnosti. Bingulino slikarstvo valja svakako, ponajprije otrgnuti od zaborava i valorizirati ga iznova.

Miroslav Pelikan

Povezani članci

Impresivni ciklus crteža Gorana Petrača

hrvatski-fokus

Jako je važno izlagati

HF

Bol i suze

HF

Mediteran u doba korone Matka Trebotića

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...