Milorad Pupovac, ključni manjinski koalicijski partner u hrvatskoj vladi
Srpsko-pravoslavni patrijarh i još uvijek zagrebački metropolit Portfirije, uveličao je zagrebačku proslavu pravoslavnog Badnjaka 6. siječnja „u atriju pravoslavne gimnazije ‘Katarina Kantakuzina Branković’ čiji je domaćin bio predsjednik Srpskog narodnog veća (SNV) Milorad Pupovac“.
(vidi: „Božićni prijam u Zagrebu, Plenković obećao da će ustrajati na normalizaciji odnosa sa Srbijom“ – https://www.danas.rs/…/bozicni-prijem-u-zagrebu…/“)
Milorad Pupovac, ključni manjinski koalicijski partner u hrvatskoj vladi, i patrijarh Portfirije nastavili su turneju “srpskim svetom” u Banja Luci gdje je 9. siječnja organizirana vojna parada u povodu tridesete godišnjice Republike Srpske.
Pored Portfirija i Pupovca, na svečanosi u BanjaojLuci, u organizaciji premijera Republike Srpske Milorada Dodiga, bili su premijerka Republike Srbije Ana Brnabić i, što je prešućeno u hrvatskim medijima, predsjednik Skupštine Srbije Ivica Dačić, te ruski ambasador u BiH i jedan službenik kineskog veleposlanstva u BiH.
Proslavu su obilježili govori Milorada Dodiga i Ane Brnabić koji su utemeljenje Republike Srpske prije trideset godina pokušali koordinirano objasniti pomalo iznenađujućim argumentacijom o postajanju straha među bosansko-hercegovačkim Srbima da bi nezavisna Bosna i Hercegovina mogla postati nova Nezavisna Država Hrvatska (NDH).
(vidi: „Dodik BiH usporedio s ‘ustaškom državom’, Brnabić ga podržala“ – https://vijesti.hrt.hr/…/dodik-bih-usporedio-s-ustaskom…)
Prema popisu stanovništva iz 1931. godine, posljednjem prije izbijanja Drugog svjetskog rata – tada je u BiH živjelo 44,25 % Srba, 30,90 % Muslimana i 23,58 % Hrvata.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, situacija je bila još nepovoljnija za Hrvate – u BiH je živjelo 43,47 % Muslimana, 31,21 % Srba i 17,38 % Hrvata.
Ako Dodig i Brnabić smatraju Hrvate ustašama, postavlja se logično pitanje kako bi 1991. godine gotovo dvostruko manjinski Hrvati mogli ugroziti Srbe, posebice s obzirom na vojnu tehniku kojom su Hrvati tada raspolagali u odnosu na srpske vojne i paravojne snage?!
Jesu li Milorad Dodig i Ana Brnabić pod pojmom „ustaša“ imali u vidu neku drugu nacionalno-vjersku skupinu osim Hrvata-katolika u BiH?! Možda Muslimane-muslimane?!
Poznato je da je u sastavu Hrvatskih oružanih snaga (HOS) stacioniranih u BiH, posebice ustaških postrojbi, bio velik postotak bosansko-hercegovačkih Muslimana, pa i da su u prvom razdoblju rata 1941. godine najveći broj zločina nad Srbima izvršile upravo jedinice sastavljene u cijelosti ili u većini od Muslimana.
Međutim, treba napomenuti kao povijesnu činjenicu, a nikako kao odobravanje, da su muslimanski zločini uslijedili kao odmazda za zločine srpskih četnika nad muslimanskim stanovništvom.
Sve je više dokumenata koji otkrivaju povijesne činjenice da su vlasti NDH u Zagrebu, u cilju sigurnosne stabilizacije na području cijele države, pokušavale zaštititi Muslimane od srpsko-četničkih pokolja uključujući ih u svoje vojne postrojbe, ali i zaštititi Srbe od muslimanskih pokolja sklapajući s četničkim vođama posebne sporazume o suradnji.
O tome govori i, na znanstvenoj razini, posebno vrijedna knjiga Vlatke Vukelić i Vladimira Šumanovića “Četničke postrojbe u službi Nezavisne Države Hrvatske“ („Školska knjiga“, Zagreb 2021.)