Sad su se i novostvoreni Bošnjaci priključili genocidnim Srbima
‘Ne ginu ljudi samo zbog istine – puno ih je stradalo i zbog laži’
(Oscar Wilde)
Ilija Barbarić* je bio osoba od povjerenja generala Maksa Luburića, zapovjednika Prvog obrambenog Zdruga i sabirnog i radnog logora Jasenovac, prema tome njegovi su iskazi svjedočanstvo očevidaca i sudionika, što bi povjesničari morali uzeti u obzir u svojim znanstvenim istraživanjima o Jasenovcu. Doduše, ustaški Jasenovac već su ”znanstveno istražili i povijesno dokumentirali” partizanski ”stručnjaci”, mahom dokazani zločinci, hrvatski ”znanstvenici”, također dokazani partizanski zločinci i velikosrpski podanici; srpska crkva u Hrvatskoj, četnici u Hrvatskoj i BiH, posebice antihrvatski, prosrpski, partizanski, projugoslavenski Židovi u Hrvatskoj i svijetu.
U čemu je Jasenovac značajniji po zločinima od Auschwitza? Do sada su u svijetu napravljena mnoga znanstvena istraživanja o genocidu (Research of genocide). Naime, o Jasenovcu je napisano – 700 studija, dočim o Auschwitzu samo – 490 studija. Po logici matematike obrađeno je više 210 znanstvenih studija o Jasenovcu nego o Auschwitzu, onda bi po toj logici (procentualno) trebalo biti i veći broj žrtava u Jasenovcu!
Srbi i Židovi u bivšoj Jugoslaviji i današnjim republikama u ”regije” ne prestaju s istraživanjem neistina o Jasenovcu: broju ubijenih njihovih sunarodnjaka – oko ”700.000 do 900.000” bez obzira što brojke žrtava u drugim znanstvenim (nepristranim) istraživanjima govore sasvim drugačije: dr. Franjo Tuđman, jugoslavenski general, rekao je na Okružnom sudu u Zagrebu, od 17. do 20. veljače, 1981. godine. ”Druga moja tužba lažna tvrdnja u tom inkriminiranom tekstu da je po statističkim podacima u svim logorima i zatvorima NDH za vrijeme Drugoga svjetskog rata poginulo oko 60.000 ljudi; i to Srba, Hrvata, Židova, Roma i drugih, što je, rekao sam ogroman broj i užasan zločin.” (str. 98.)
Da bi ukazao na apsurdnost tvrdnje da je samo u jasenovačkom logoru ubijeno 700 do 800 tisuća ljudi. Tuđman je odgovornima poručio ”da bi to značilo da je svakog dana ubijeno i poklano oko 500 ljudi, dočim 600 ako se računaju blagdani, ili 20 do 25 ljudi svakog sata.” (str. 99.)
Adil Zulfikarpašić, također partizanski oficir, u knjizi ”Jasenovac”, u kojoj je objavio tajne papire, Titove dokumente o tom logoru, rekao je: ”U Jasenovcu nikad nije bilo više od približno 40.000.? On je još dodao da su u jasenovačke žrtve ubrojeni i muslimani, koje su četnici i partizani ubili diljem Bosne i Hercegovine. (HUP priprema knjigu o Jasenovcu.)
Bošnjaci u Americi osnovali su židovsko-bošnjački institut, u čijim se tekstovima iznose astronomske brojke, poput Srba, o ubijenim ”Bošnjacima” i Židovima u Jasenovcu! U ono doba nigdje na svijetu nije bilo ”Bošnjaka” – ni za lijeka, nego su u BiH živjeli hrvatski muslimani, neopredijeljeni Muslimani, jugoslavenski muslimani i muslimani Srbi. Ne moraju Muslimani kopirati sve od Srba, kad je riječ o Hrvatima. Srebrenica bi trebala biti opomena novoimenovanim Bošnjacima.
Na Institutu Reseach of Canada, 7. 27. 2010. istražitelji su rekli, kako Srbi pretjeravaju s brojkama od 700.000 žrtava. ”Ustanovili su da se radi o broju oko 45-59.000 ubijenih Srba u Jasenovcu.” Dakako, broj od ”700.000 ubijenih u Jasenovcu”, je 70 % veći od broja kojeg je Jugoslavija dala Njemačkoj 1963. na ogled.
”U izvornom smislu pojma ‘discrepanio’ spada uglavnom sve ono što je o Hrvatskoj šireno u svijetu otkako je relativizirana hrvatska državna nezavisnost. Po neistinama koje su dominatori ili neprijatelji hrvatske nacije širili o nama moguće je točno procijeniti stupanj porobljenosti. No, oni koji se boje istine podmuklo upućuju svjedoke istine i poznavatelje stvarnosti time ujedno dokazuju i svoje nečovještvo. A represija nad svjedocima istine, u evenđelskom smislu, je jeda oblik sotonizma. Sotona je, prema Isusovi riječima -lažov i ubojica.” (M. Vidović, H. Fokus)
Ilija Barbarić je bio posljednji čovjek – svjedok o Jasenovcu. ”Sticajem okolnosti u mojim su rukama bile registarske knjige logora Jasenovca, u Zagrebu 1. svibnja 1945. godine. U tim je knjigama bilo upisano sve osoblje koje je prošlo kroz logor od njegovog osnutka do 21. travnja 1945. god. kad je raspušteno. (Poznata je ona razvikana Mesićeva antifašistička krilatica kako su partizani, zatočenici ”udarili prodor u Jasenovcu” 22. travnja 1945.”, dakle dan poslije potpunog raspusta i kada tu nije uopće bilo hrvatske vojske koja bi im mogla dati otpor, protu napad. (Dakle, opet jedan u nizu tisuću Titinih laži. Mile Boban Otporaš.) Te knjige nitko više ne će pročitati (na žalost!, podcrtao RT) jer smo ih spalili prije nego smo napustili Zagreb, 7. svibnja 1945. godine. Prema knjigama registracije kroz Jasenovac je prošlo ukupno 18.600 zatvorenika.” (str. 100.)
Autor je također istaknuo, da je u tim knjigama bilo imena zarobljenih partizana i četnika, koje su Nijemci trpali u vagone i gonili u Njemačku na prisilni rad. U tim knjigama bila su imena i osoblja koji su obavljali poslovne dužnosti u logoru. Naime, mnogi od antihrvatskih iszraživača nisu uzeli u obzir ni dokaze od ljudi iz njihovih znanstvenih i proboračkih krugova, nego su brojili i prebrojavali žrtve prema svojim potrebama i prema svrsi kojoj su trebali poslužiti; kad je i u kojoj mjeri trebalo Hrvatsku oblatiti ili Hrvate prikazati genocidnim narodom. Većinom je ta ”znanstvena” prostitucija obrađivana u Hrvatskoj, o hrvatskom trošku, na štetu hrvatskog naroda, i s odobravnjem visokih državnih dužnosnika, predsjednijka i premijera komunističko-socijalističke i, na žalost, i današnje (ne)demokratske Republike Hrvatske”
(*) Možda će vas zanimati moj osvrt u cijelosti: ”Bilo je pravo ime: Nezavisna Država Hrvatska” (19. 7. 2011.)
