Hrvatski Fokus
Hrvatska

Duboki potez Vladimira Vladimiroviča

Putinov potez jako razbija samopouzdanje Ukrajinaca i pokazuje nemoć i podijeljenost Zapada

 

Rubikon je prijeđen, kocka je bačena, ruski državnik je priznao dvije odmetnute pokrajine na istoku Ukrajine. Time se otvara nova epoha međunarodnih odnosa, otvaraju dubioze u međunarodnome pravu, ali i svijet temeljito razbija na fraktale (kada je već razbijen atom, DNK, uvedene GMO vrste, razbijena država, obitelj, nacija, vjera, privatno vlasništvo, rod i spol). Naravno, odmah će se to odraziti i na BiH, Makedoniju, Crnu Goru, ali i na manje višu svaku državu na svijetu koja nije etnički čista.

Krim je još bio tatarski kad su stvorene Sjedinjene Američke Države, tek ga je Katarina Velika pripojila majci Rusiji. A SAD su bile tek 15 posto sadašnjega opsega, ne moram podsjećati kako su uzele Teksas i Zapadnu obalu, ali i Portoriko, Filipine i Kubu. Teoretski bi svaka pokrajina ili regija mogla proglasiti nezavisnost, bez obzira na povijest, geografiju, brojnost – npr. marokanska zajednica u Bruxellesu, Ingušeti, Gagauzi, Ainui, Teksas itd. Centralna država se može protiv toga boriti samo vojnom silom ili ustavom koji donese relativna većina stanovništva. Zato nam “igre” oko dubrovačke književnosti nisu smiješne (makar izravni susjedi Bošnjaci i Crnogorci ne svojataju dubrovačku književnost), a još manje su smiješni i zabavni vodozahvati u projektu Gornji horizonti koji usmjeravaju dio izvorišta Neretve na istočnu Hercegovinu. Borbe oko vode imaju i Izrael i Arapi, Etiopija i Egipat, Turska (brana Atatürk) i Irak i Sirija.

Vratimo se predsjedniku Putinu i Ukrajini. Smatram da je Zapad višestruko izdao Ukrajinu, od propusta u podržavanju moderne i nekorumpirane vlasti, privatizaciji, neučinjenom unaprjeđenju poljoprivrede i turizma, podizanju standarda, pa do guranja u sukob s moćnim istočnim susjedom gdje Ukrajina može samo gubiti, nerealnim obećanjima o ulasku u EU i NATO, do nemira kojima je srušen legalno izabrani predsjednik Viktor Janukovič.

Rusiji ne zamjeram što ostvaruje svoje strateške državne interese, ali govor predsjednika Putina kojim negira ukrajinsku naciju i kulturu, ukrajinski jezik i povijest me zabrinjava i ogorčuje. U Srednjem vijeku se Nizozemce smatralo Nijemcima, ali danas bi Nijemci bili sami sebi smiješni kada bi prisvajali nizozemski jezik i kulturu.

Makedoncima Grci ne daju ime, Bugari im nameću bugarstvo, Crnogorcima Srbi nameću srpstvo (iako tu ima opravdanja jer se 40 posto pravoslavnih Crnogoraca osjeća Srbima), Hrvati su odustali od hrvatovanja Bošnjaka, Azeri su iako povijesno dio Irana turkofoni, Sirija, Irak, Turska, Afganistan su višenacionalne države, indijski Kašmir je duboko podijeljen, a i Europa ima granice koje su crtali ratovi, a ne poštenje. 

Psihološki gledano, ovaj potez Putinov jako razbija samopouzdanje Ukrajinaca, pokazuje nemoć i podijeljenost Zapada; u konačnici Nijemcima je važniji račun za plin od nekih “Sklavinija”, a Francuzima njihove kombinacije. Priče o svetom pravoslavlju me također ježe, naime cezaropapizam je pojava karakteristična za Bizant i pravoslavne zemlje, gdje je vladar ujedno i arbitar u vjerskim pitanjima, a političari su kao i u nas bivši komunisti i pokoji liberal, čitaj mason. Rusija je pritisnuta i igra tvrdo, SAD je pred bankrotom i nastoji prebaciti “loptu” u europsko dvorište, kada već ne može parirati kineskom usponu.

Godine 1870. kavkaska rasa je činila preko 50 posto stanovništva Zemlje; industrija, vojna sila i gradovi bili su u Europi. Meksiko je imao 9 milijuna stanovnika, SAD 37, Australija manje od Meksika, Indijaca i muslimanskih vjernika je bilo 5 do 6 puta manje nego danas, Kineza je bilo iznad 400 milijuna. Čak i katolici su danas brojniji u Africi, Latinskoj Americi, Sjevernoj Americi nego u Europi. Europske države su patuljci, u njihovim gradovima doseljenici čine i preko 30 posto stanovništva. Putin to zna, i u skladu s time se ponaša. Euroazijac. Nadajmo se samo da ne će uskrsnuti neki novi baron Roman von Ungern-Sternberg – antikomunistički general u Ruskom građanskom ratu, a zatim neovisni vojskovođa koji je intervenirao u Mongoliji protiv Kine – da bude Atila degeneriranoj Europi.

Teo Trostmann

Povezane objave

Jesmo li pred zakonom isti

HF

Lamentacija neznanog junaka

HF

Genetsko naslijeđe i osvete nakon ratova

HF

Imamo vlast koja ništa ne zna

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više