Karantene zbog koronavirusa poremetile su transportne i proizvodne aktivnosti, razotkrivajući slabosti trenutnog prehrambenog sustava
U ponedjeljak, 14. ožujka, glavni tajnik UN-a Antonio Guterres upozorio je na „uragan gladi i kolaps globalnog prehrambenog sustava“ nakon krize u Ukrajini. Guterres je rekao: „Cijene hrane, goriva i gnojiva vrtoglavo rastu. Lanci opskrbe se prekidaju. A troškovi i kašnjenja prijevoza uvezene robe – kada je dostupna – rekordni su.“ Dodao je kako to najviše pogađa najsiromašnije i sije sjeme političke nestabilnosti i nemira diljem svijeta.
Siromašnije zemlje već se bore za oporavak od posljedica karantene i zatvaranja većeg dijela globalne ekonomije. Sada je rastuća inflacija i kamatne stope i povećano opterećenje duga. Ukrajina je najveći svjetski izvoznik suncokretovog ulja, četvrti najveći izvoznik kukuruza i peti najveći izvoznik pšenice. Rusija i Ukrajina zajedno proizvode više od polovice svjetske opskrbe suncokretovog ulja i 30 posto svjetske pšenice. Oko 45 afričkih i najnerazvijenijih zemalja uvozi najmanje trećinu svoje pšenice iz Ukrajine ili Rusije, a njih 18 uvozi najmanje 50 posto ove krušne žitarice.
Prije aktualne krize, cijene goriva i gnojiva su rasle. Prije COVID-a i rata u Ukrajini bilo je jasno da su dugi globalni lanci opskrbe i ovisnost o (uvezenim) inputima i fosilnim gorivima prevladavajući prehrambeni sustav učinili ranjivim na regionalne i globalne šokove.
Karantene zbog koronavirusa poremetile su transportne i proizvodne aktivnosti, razotkrivajući slabosti trenutnog prehrambenog sustava. Sada, zbog kombinacije poremećaja u opskrbi, sankcija Rusiji i ograničenje Rusije u izvozu anorganskih (umjetnih) gnojiva, globalni prehrambeni režim ponovno se suočava s potencijalnim previranjima, što rezultira povećanjem cijena hrane i mogućim nestašicama.
Osim što je glavni proizvođač i izvoznik prirodnog plina (potrebnog za proizvodnju određenih gnojiva), Rusija je treći najveći svjetski proizvođač nafte i najveći svjetski izvoznik sirove nafte. Krhkost globaliziranog prehrambenog sustava ovisnog o nafti je akutno očita u ovom trenutku, kada su opskrbe ruske energije iz fosilnih goriva ugrožene.
Pišući 2005. tekst pod naslovom „Zašto je naša hrana toliko ovisna o nafti“, autor Norman J. Church je napisao: „Ogromne količine nafte i plina koriste se kao sirovina i energija u proizvodnji gnojiva i pesticida te kao jeftina i lako dostupna energija u svim fazama proizvodnje hrane: od sadnje, navodnjavanja, hranjenja i žetve, do prerade, distribucije i ambalaža. Osim toga, fosilna goriva su neophodna u izgradnji i popravku opreme i infrastrukture potrebne za olakšavanje ove industrije, uključujući poljoprivredne strojeve, prerađivačke objekte, skladišta, brodove, kamione i ceste.“ (Norman J. Church: „Why Our Food is So Dependent on Oil“, 1. 4. 2005.).
Sukob Rusije i Ukrajine također ima utjecaj na globalne lance opskrbe gnojivima, pri čemu su obje zemlje odlučile obustaviti svoj izvoz gnojiva. Glavna tržišta ruskih gnojiva uključuju Brazil te EU i SAD. Godine 2021. Rusija je bila najveći izvoznik ureje, NPK gnojiva, amonijaka, otopine ureje/amonijevog nitrata i amonijevog nitrata te treći po veličini izvoznik potaše (kemijski spojevi kalija, op.prev.). Cijene gnojiva za poljoprivrednike su ‘skočile’ i mogle bi dovesti do povećanja troškova u proizvodnji hrane. Sve to ukazuje da su potrebni regionalni i lokalni sustavi hrane u vlasništvu zajednice koji se temelje na kratkim (manijim) lancima opskrbe hranom koji se mogu nositi s budućim šokovima. Mora se promijeniti i način na koji uzgajamo hranu.
Nedavni članak na web stranici ‘Poljoprivredne i ruralne konvencije’ (‘Agricultural and Rural Convention’, ACR2020) navodi: „Ono u što hitno trebamo sada ulagati je nova lokalna i teritorijalna infrastruktura za proizvodnju i preradu hrane koja pretvara agroindustrijski prehrambeni sustav u otporan decentralizirani sustav opskrbe hranom. Rat u Ukrajini otkriva ekstremnu ranjivost opskrbe hranom, daleko od sigurnosti hrane stvarne prehrambene suverenosti.“
Poljoprivredno-prehrambeni i globalni trgovinski sustav uveliko se oslanja na sintetska / umjetna gnojiva i fosilna goriva. Međutim, agroekološki i regionalno otporni pristupi rezultirali bi manjom ovisnošću o takvim proizvodima.
Izvješće iz 2017.: „Towards a Food Revolution: Food Hubs and Cooperatives in the US and Italy“ nudi neke smjernice za stvaranje održivih sustava podrške za male proizvođače hrane i distribuciju hrane. Ti bi se sustavi temeljili na kratkim lancima opskrbe i poljoprivredi koju podržava zajednica. To uključuje promjenu paradigme politike koja daje prioritet lokalnom nad globalnim: male farme, lokalna tržišta, obnovljivi izvori na farmi, raznolik agroekološki usjev i prehrambena suverenost.
Pristup koji se temelji na lokalnoj i regionalnoj samodostatnosti hranom, bez ovisnosti o skupim dalekim uvezenim zalihama i (vlasničkim) inputima izvan farme.
Dokument iz 2020.: „Preoblikovanje europskog poljoprivredno-prehrambenog sustava i zatvaranje ciklusa dušika“ kaže da bi se u Europi mogao implementirati ekološki poljoprivredno-prehrambeni sustav koji bi ojačao autonomiju kontinenta, nahranio predviđeno stanovništvo 2050. i omogućio kontinentu da nastavi izvoz žitarica u zemlje kojima su potrebne za prehranu ljudi.
(„Reshaping the European agro-food system and closing its nitrogen cycle: The potential of combining dietary change, agroecology, and circularity“; www.cell.com/one-earth/).
No, pitanje je kako se to može postići, pogotovo kada utjecajni agrobiznis i maloprodajni konglomerati takav pristup smatraju prijetnjom svojim poslovnim modelima.
Izvješće za 2021. pod naslovom „A Long Food Movement: Transforming Food Systems by 2045.“ nudi korisne uvide. Autori izvješća su ‘ETC Group’ i Međunarodni panel stručnjaka za održive prehrambene sustave (International Panel of Experts on Sustainable Food Systems, IPES), u dokumentu se kaže da lokalne organizacije, međunarodne nevladine organizacije, grupe poljoprivrednika i ribara, zadruge i savezi moraju usko surađivati kako bi od temelja transformirali financijske tokove, strukture upravljanja i prehrambene sustave.
Tijekom rata, sankcija ili ekoloških katastrofa, sustavi proizvodnje i potrošnje često prolaze kroz radikalnu transformaciju. Ako su nam posljednje dvije godine išta rekle, onda to znači da je transformacija prehrambenih sustava sada potrebna više nego ikad.
Na kraju svim zainteresiranima preporučujem čitanje e-knjige Colina Todhuntera pod naslovom: „Hrana, oduzimanje posjeda i ovisnost. Odupiranje Novom svjetskom poretku“ („Food, Dispossession and Dependency. Resisting the New World Order“).
Ukratko o knjizi:
„Trenutno bilježimo ubrzanje korporativne konsolidacije cijelog globalnog poljoprivredno-prehrambenog lanca. Konglomerati visoke tehnologije i podataka (high tech/big data), uključujući Amazon, Microsoft, Facebook i Google, pridružili su se tradicionalnim divovima agrobiznisa, kao što su Corteva, Bayer, Cargill i Syngenta, u potrazi za nametanjem svog modela hrane i poljoprivrede cijelom svijetu.
Zaklada Billa i Melinde Gates također je uključena (dokumentirano u ‘Gates to a Global Empire‘ od strane organizacije ‘Navdanya International’ koju je osnovala indijska znanstvenica Vandana Shiva), bilo kupnjom golemih površina poljoprivrednog zemljišta, promoviranjem najavljivane (ali neuspjele) ‘zelene revolucije’ za Afriku, guranjem tehnologije biosintetske hrane i genetskog inženjeringa ili općenito, olakšavanje ciljeva mega poljoprivredno-prehrambenih korporacija.“
Izvor:
- Colin Todhunter: „War and a ‘Hurricane of Hunger’ – Transforming Food Systems“; Global Research, 17. 3. 2022.
