Kutak monotonije

Kada se svjetlost prolije

                Kada se svjetlost prolije

                Kutkom monotonije

                Oči u prazno gledaju

                I svjetlu u srce ne daju.

                Kada se svjetlost povuče

                U monotoniju od jučer,

                Oči se milosti nadaju

                I tamom naslijepo vladaju.

                Čine se čovjeku monotona

                Sva redom crkvena zvona

                Pa kada svjetlost nestane

                Iz kutka monotonije,

                Iz oka suza se prolije. 

Malkica Dugeč, 26. 9. 2018.