Alija je zatočio 70 tisuća hrvatskog naroda u konclogoru u Lašvanskoj dolini
Gotovo u svim dijelovima (ne)funkcionalnosti koje su vidljive i narodima olovni teret pod kojim ne može napraviti ni korak u sretniju, mirniju, svima jednako zadovoljnu i domoljubno prihvatljivu budućnost, Bosna i Hercegovina se pokazuje i potvrđuje najvećim političkim investicijskim promašajem svjetske zajednice. Politička, dijelom i financijska promašenost investicije razlogom je, gotovo sigurne, neodrživosti tog projekta, koji je bio zamišljen kao kamen temeljac “Novog svjetskog poretka”.
Investicijsko političko financijska promašenost je veća i time neispravljivija i nenadoknadivija, a što upućuje da je neki vid plana opasnih namjera, je činjenica što se u temelje te tvorevine, projektirane u Daytonu a građene pod nadzorom pristranih i interesnih Visokih predstavnika, ugradio, kao nigdje u svijetu rušilački materijal, nepravda. Gradnja je to kuće na pijesku, što je vidljivo i u njenom kontinuiranom rušenju i nestajanju.
Kao takva, kao neka cjelina, ona je neprihvatljiva i nesigurna svim njenim stanarima, pa i Bošnjacima kao najvećim zagovornicima, što se pokazuje i stalnim odlaskom svih onih koji mogu na bilo koji način otići i izvuči se iz tog pakla zla. No ima onih Bošnjaka koji u tom crnilu vide priliku osvajanja i širenja svojih prostorija, i na način političkog progona Hrvata koristeći se istom, pa možda i većom nepravdom negoli je ona na kojoj su tuđinci projektirali i započeli graditi tu zajednicu.
Sve to govori o neodrživosti te tvorevine, upozoravajući njene osnivače, ali i bošnjačku stranu kao najvjernijeg sugraditelja, da je pet do dvanaest za resetiranje svega, ili gotovo svega do sad urađenog, i krenuti novim putom. Sa novim graditeljima, u prvom redu sa beha narodima čija i jest ta kuća.
Svjetska zajednica ako želi i dalje biti sugraditelj beha zajednice morala bi sama krenuti novim putom, sa novim sredstvima i novim metodama. U prvom redu morala bi biti nepristrana i pravedna, što bi vodilo kažnjavanju svih ratnih zločinaca bez obzira iz kojeg naroda su. Sve dok se ne kazne svi ratni zločinci, sada u ovom vremenu u prvom redu muslimanski budući da su i hrvatski i srpski već kažnjeni sa i bez dokaza, a muslimanski gotovo niti jedan, ne može se nikako govoriti o pomirenju, o zajedničkoj i cjelovitoj beha zajednici, o suživotu, pa i o miru. Da su te euro civilizacijske vrjednote nedostižive i neostvarive u zbirnom beha entitetu kazuju mnogi zidovi koji dijele beha narode, zbog čega i nema ništa zajedničkog za sva tri njena naroda. Napose nema državničkog zajedništva glede uređenja buduće beha zajednice, što je razlog da svaki beha narod ima svoje ratne heroje, branitelje, i osloboditelje, čije dane obilježavaju zasebno. To je već praksa u beha društvu, i što je za jedan narod netko zločinac za drugi je on heroj, branitelj, osloboditelj, i sigurnost njegova ostanka i opstanka.
No, ono što tu realnost u beha životu mrsi, što je nastoji u narodima zabraniti i iskorijeniti, na štetu hrvatskog naroda i njihovih zaslužnih branitelja i heroja, u čemu su elementi mirnodopskog zločina, je pristrana i interesna politika Haaškog tribunala i visoki predstavnika koji na putinovski način vladaju beha zajednicom.
Bosna i Hercegovina ne može krenuti u zajedničku budućnost svojih naroda sve dotle dok bošnjačka strana uzima si za pravo da Aliju Izetbegovića, najvećeg povijesnog izdajnika zemlje, što je i čin isporučivanja Hrvata i Srba robljem i rajom Turskoj, slavi kao predsjednika svih beha naroda. On ne može i niti će ikada biti prihvaćen predsjednikom Hrvata i Srba, jer on je za te narode, uz veleizdajnika, i ratni zločinac.
Alija je napose ratni zločinac za hrvatski narod, što ga u tu kategoriju uvršćuje pored drugi zločina nad Hrvatima i činjenica da je držao u konclogoru u Lašvanskoj dolini oko 70 tisuća zatočenog hrvatskog naroda, najviše žena, djece, starih i bolesnih. To je za hrvatski narod povijesno neoprostiv ratni zločin, i sve dok Bošnjaci odaju počast, bilo kojim povodom, tom zločincu Bosna i Hercegovina će biti i podijeljena, i neodrživa, i nefunkcionalna. I od hrvatskog naroda kao takva neprihvatljiva.
Bosna i Hercegovina neprihvatljiva onakva kakvu je Alija htio izgraditi zločinima nad hrvatskim narodom, oružjem konclogora, silovanja, progona, izgladnjivanja, rušenja crkava, ubijanja fratara i časnih sestara. Na Alijinom zločinačkom putu ustrajavaju njegovi sljedbenici, ratni vladar hrvatskih sudbina u Zenici i šire, veliki prijatelj zločinaca mudžahedina i vehabija Šefik Džaferović, koji na samobošnjački dan (ne)ovisnosti Bosne i Hercegovine obilazi grob Izetbegovića starijeg. Svako obilaženje bošnjačkih političkih čelnika, u službenoj verziji, grob Alije Izetbegovića je ponovna agresija na njegove žrtve Hrvate.
Nije to samo demonstracija kontinuiteta zločinačke muslimanske politike, što je vidljivo i u bošnjačkom bojkotiranju izmjena izbornog zakona, nego i bošnjački nastavak vjerskog beha rata za teritorij.
Laž je bošnjačke politike da je Alija Izetbegović bio prvi legalno izabrani predsjednik beha Predsjedništva. Na to mjesto tadašnji su Muslimani izabrali Fikreta Abdića, ali on se odrekao, pod kojim uvjetima još se ne zna, tog položaja u korist Alije. Muslimani su tada birali Babu jer su htjeli ne samo ostati u Europi, nego se još više europeizirati i odmaknuti od radikalnog islama, i pokidati sve veze sa turskim okupatorom i njegovim dankom u krvi.
No sa izbornom voljom Muslimana nije se slagao Alija iza kojeg su stajale radikalne islamske zemlje, i Abdić se morao povući. Vjeruje se da je to bio prvi Alijin udar na demokraciju i slobodne izbore u Bosni i Hercegovini, nakon čega je slijedilo muslimansko ubojstvo srpskog svata, i kasnije krvavi vjerski beha sukob za teritorij.
Kakav izgleda osvojeni bošnjački teritorij danas na dan (ne)ovisnosti, o svakome u svijetu ovisne beha zajednice vidi se i po turciziranom jeziku kojim se koriste Alijini sljedbenici. Jezik je to kojeg ne razumiju niti Srbi, niti Hrvati, niti Ostali, niti Građani, i beha zajednica je i na tom polju podjeljenija više nego ikad do sad.
Budući da je jezik glavni dio identiteta svakog naroda, po onom kojim se Bošnjaci koriste u komunikaciji i dokazivanju tko su, pokazuju se da su sve više tuđinci i ostatci turskog agresora negoli stablo
izraslo iz beha zemlje. Zbog toga bošnjački dan (ne)ovisnosti Bosne i Hercegovine nije i hrvatski, srpski nikad i nije bio, dan bosansko hercegovačke neovisnosti. Bošnjačka Bosna i Hercegovina nije cjelovita Bosna i Hercegovina, a time nije ni u interesu svih beha naroda, i stoga i nema zajednički dan (ne)ovisnosti.
