Hrvatski Fokus
Znanost

Sada organizirano uklanjanje globalne opskrbe mineralnim gnojivima?

Globalne nestašice energije i poskupljenje energenata rezultat su glupe politike subvencioniranja sve većeg udjela električne energije iz nepouzdanih izvora solarne energije i vjetroelektrana

 

Početkom studenog 2021. William Engdahl objavio je tekst pod gore navedenim naslovom, a tekst dokazuje da su svi događaji s kojima se suočavamo unaprijed vrlo pomno isplanirani i da trenutni događaji nisu slučajni. U navedenom tekstu Engdahl želi upozoriti javnost na ozbiljne posljedice planirane nestašice mineralnih gnojiva – ozbiljne nestašice hrane i glad.

Globalne nestašice energije koje su posljednjih mjeseci dovele cijene ugljena, nafte i prirodnog plina do eksplozivno visokih vrijednosti predvidljiva su posljedica lude potrage za ekonomskom politikom „Nultog ugljika“ („Zero Carbon“) zbog koje su glupe vlade subvencionirale sve veći udio električne energije iz nepouzdanih izvora solarne energije i vjetroelektrana. Jedna od posljedica je peterostruko povećanje cijene prirodnog plina ili metana diljem svijeta. To se proteže od Kine do EU-a, SAD-a i šire. Sljedeća posljedica te nestašice prirodnog plina i eksplozije cijena je rastuća kriza u svjetskoj proizvodnji poljoprivrednih gnojiva. Sve ovo možda nije slučajno. Odgovara UN-ovoj ‘Agendi 2030.’ odnosno ‘Velikom resetiranju’ Svjetskog ekonomskog foruma.

Gnojiva na bazi amonijaka proizvedena od dušika (većina našeg zraka, pa ga nikad ne nedostaje) i prirodnog plina ili metana (CH4) čine gotovo 70 posto svih gnojiva koja se koriste u uzgoju glavnih poljoprivrednih usjeva kao što su pšenica, kukuruz, riža, pa čak i kava. Kako su cijene prirodnog plina skočile između 300 posto i 500 posto tijekom proteklih mjeseci, to je imalo razoran utjecaj na svjetsku proizvodnju gnojiva gdje se oko 80 posto troškova proizvodnje amonijakalnih gnojiva odnosi na prirodni plin.

Kada je 25. kolovoza uragan Ida protutnjao preko Louisiane, najveći kompleks tvornice amonijaka na svijetu, u vlasništvu ‘CF Industries,’ zatvoren je iz sigurnosnih razloga i ponovno otvoren tek deset dana kasnije. Zanimljivo je da su u tom trenutku još dvije tvornice iz iste ‘CF Industries,’ one u Ujedinjenom Kraljevstvu, najavile da će zatvoriti još dvije tvornice gnojiva 22. rujna, tvrdeći da su razlog tome visoke cijene prirodnog plina, unatoč činjenici da je njihova tvornica u Louisiani upravo bila zatvorena na deset dana. Dvije tvornice opskrbljuju oko dvije trećine britanske domaće potražnje za gnojivima. Vlada je bila prisiljena dogovoriti hitne subvencije za ‘CF Industries’ za privremeno ponovno otvaranje jedne od dvije tvornice kako bi se ublažili pritisci („Major UK CO2 supplier subsidised by taxpayer hikes gas prices“; Leading Britain’s Conversation, LBC, 11. 10. 2021.; www.lbc.co.uk/news/).

Kombinirani učinak triju velikih zatvaranja iste grupe pridonio je krizi svjetske opskrbe gnojivima. Možda je samo slučajnost da su dva najveća vlasnika dionica ‘CF Industries’ investicijski divovi Vanguard Group Inc. i BlackRock Inc.

Ova kriza se povećava. Početkom listopada gigantska njemačka kemijska tvrtka BASF najavila je zatvaranje proizvodnje amonijakalnog gnojiva u Belgiji i Njemačkoj na neodređeno vrijeme. Ovo također utječe na proizvodnju aditiva za dizelsko gorivo na bazi amonijaka, ‘AdBlue’.

U tijeku su daljnja zatvaranja – ‘Achema’ u Litvi, OCI u Nizozemskoj. ‘Yara International’ smanjuje za 40 posto svoju proizvodnju amonijakalnog gnojiva u Europskoj uniji. ‘Fertiberia’ u Španjolskoj zatvara tvornicu zajedno s OPZ-om u Ukrajini, glavnim proizvođačem gnojiva. U Austriji je ‘Borealis AG’ zatvorio proizvodnju, a najveći njemački proizvođač amonijaka, ‘SKW Piesteritz,’ smanjio je proizvodnju za 20 posto (Rob Cockerill: „BASF becomes latest to curtail fertiliser production,“ Gas World, 28. 9. 2021.; www.gasworld.com).

Pogoršavajući sveukupnu globalnu krizu gnojiva, Bidenova administracija je u kolovozu (2021.) uvela sankcije bjeloruskoj vladi, izričito nazvavši ‘Belaruskali OAO,’ četvrtog najvećeg svjetskog proizvođača gnojiva, za “održavanje bjeloruskog režima na račun bjeloruskog naroda.” ‘Belaruskali’ kontrolira otprilike jednu petinu svjetskog tržišta gnojiva na bazi kalija.

Srce globalne sigurnosti hrane

Gnojiva na bazi dušika daleko su najčešće korištena u globalnoj poljoprivredi, oko tri četvrtine svih komercijalnih gnojiva. Od razvoja Haber-Boschovog postupka u Njemačkoj neposredno prije Prvog svjetskog rata, umjetna proizvodnja dušičnih gnojiva podržala je golemu ekspanziju poljoprivredne produktivnosti. Dušična gnojiva se proizvode od amonijaka (NH3) proizvedenog Haber-Boschovim postupkom. Energetski je intenzivan i koristi prirodni plin (CH4) koji je metan, za opskrbu vodikom. Ovaj NH3 ili amonijak koristi se kao sirovina za druga dušična gnojiva, kao što su bezvodni amonijev nitrat (NH4NO3) i urea (CO(NH2)2). Prinosi usjeva od Drugog svjetskog rata postali su jako ovisni o gnojivima na bazi dušika. Za SAD se procjenjuje da bi se prosječni prinosi kukuruza smanjili za 40 posto bez dušičnog gnojiva.

Današnje procjene govore da je možda polovica svjetske populacije ovisna o dušičnim gnojivima. Prema studijama objavljenim u znanstvenom časopisu Nature, 2008. godine 48 posto svjetske populacije bilo je ovisno o dušičnim gnojivima za svoj svakodnevni pristup hrani. „To znači da su dušična gnojiva 2015. osigurala sigurnost hrane za 3,5 milijardi ljudi koji bi inače umrli od gladi.“

Kineski šok

Posljednjih tjedana golem šok rastućoj globalnoj nestašici gnojiva uzrokovan je odlukom Pekinga da ozbiljno smanji ili zamrzne izvoz gnojiva iz raznih razloga, uključujući nestašicu ugljena i prirodnog plina za električnu energiju i paničan pokušaj kontroliranja domaće inflacije. Rekordne ljetne poplave u provinciji Henan pogodile su srce kineske žitne regije, a vlada je pokrenula kampanju da se građani podvrgnu „Kampanji čistog tanjura 2.0“ kako bi zaustavili rasipanje hrane, za koju neki vjeruju da je način da se prikriju ozbiljni podbačaji žetve.

Kina, Indija i SAD daleko su najveći svjetski korisnici dušičnih gnojiva u tonama po hektaru. Kina je također jedan od najvećih izvoznika gnojiva i tamo je vlada u rujnu (2021.) najavila zabranu izvoza dušikovih i fosfatnih gnojiva do lipnja 2022. S rastućim svjetskim cijenama prirodnog plina, kao i ugljena koji Kina uvozi, zemlja se radije suočila značajnim nestankom električne energije zbog zatvaranja elektroprivrednih tvrtki nego da prodaje struju s gubitkom. Jedna od posljedica složene krize je zabrana izvoza gnojiva. Kina je najveći izvoznik dušičnog gnojiva – uree, koji čini gotovo trećinu globalne ponude, a također je i veliki proizvođač fosfata.

U Bavarskoj, južna Njemačka, farmeri navodno ne mogu kupiti gnojivo barem do sljedećeg ljeta (2022.). Širenje globalne krize s gnojivima značit će značajno smanjenje stočne hrane, kukuruza, pšenice, riže, kave i drugih usjeva u 2022. To se događa usred najveće inflacije cijena hrane u posljednjih nekoliko desetljeća, dodatno pogoršanu mjerama Covida i poremećajima u globalnoj pomorskoj trgovini.

COP26 napad na metan

Iza rastuće globalne krize nestašice gnojiva stoji peterostruka eksplozija cijene metana ili prirodnog plina kako se to obično naziva. Ovo potječe od namjerne zelene politike ‘protiv ugljika’ koju provode Bidenova administracija i Europska unija s programom „Fit for 55“ za smanjenje emisija CO2 za 55 posto do 2030., uključujući metan ili prirodni plin. Bidenova administracija prisilila je smanjenje investicija u plin iz škriljaca u SAD-u, a prisilna ekspanzija visoko subvencionirane zelene energije poput vjetra i sunca stvorila je nepouzdanu električnu mrežu. Kad vjetar ne puše ili sunce ne sja, alternativna električna energija nedostaje. Skladištenje je veliki problem. To nije bilo tako kritično kada su solarna energija ili vjetar činili mali postotak mreže. Ali danas u zemljama ovisnim o energiji kao što je Njemačka, alternative mogu činiti 42 posto bruto potrošnje električne energije. Kako se nuklearne elektrane i elektrane na ugljen oporezuju do njihovog „izumiranja“ zbog ludila ‘bez ugljika’, cijene nafte i prirodnog plina rastu. Kao rezultat toga, nova ulaganja u eksploataciju ugljikovodika propadaju, a zalihe su ograničene baš kada su svima potrebne.

Rastuća kriza svjetske proizvodnje gnojiva dobro se uklapa u UN-ovu ‘Agendu 2030.’ za „održivu“ (sic) poljoprivredu prema kojoj su globalisti poput Svjetskog ekonomskog foruma Klausa Schwaba i ‘BlackRock’ s Wall Streeta, najvećeg svjetskog privatnog investicijskog fonda s prijavljenih 9 trilijuna USD imovine kojom upravlja, najavili dramatično smanjenje proizvodnje mesa, zamjenjujući ga lažnim mesom uzgojenim u laboratoriju ili čak kukcima kao izvorom proteina.

Sve je veća demonizacija poljoprivrede, a posebno proizvodnje mesa, tvrdeći da je ona glavni izvor globalnog zatopljenja. Metan je sada glavna meta ‘Zelene agende’ iz SAD-a i Europske unije. Naime, na nedavnom UN COP26 skupu o globalnom zatopljenju, oko 100 država potpisalo je zajednički prijedlog EU-a i SAD-a za smanjenje emisija plina metana za 30 posto do 2030. Možemo očekivati ​​da ćemo vidjeti rastuće napade vlade i nevladinih organizacija na naš prehrambeni sustav korištenjem rastuće cijene gnojiva, kampanje protiv mesa i zahtjeve za „održivom“ poljoprivredom kako bi dodatno podigle naše sada već rastuće cijene hrane. Ključ za ovaj napad je ‘Green New Deal’, rat protiv nafte, plina i ugljena, jeftinog energetskog sustava koji je bio srce današnjeg globalnog gospodarstva i bijega od siromaštva od Drugoga svjetskog rata.

Izvor:

F. William Engdahl: „Now The Organized Takedown of Global Fertilizer Supply?“; New Eastern Outlook, 12. 11. 2021.

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Povezane objave

Stevia

HF

U pitanju je 17 metala

HF

Jeff Errington u HAZU-u

HF

Nova prijetnja prehrambenoj suverenosti

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više