Rođen je 7. rujna 1878. u Starigradu na otoku Hvaru i već 1893. otišao je u Ameriku
Lijep broj hrvatskih opernih pjevača nastupao je na američkim i svjetskim pozornicama stječući sebi slavu i pronoseći glas o narodu i domovini iz koje su potekli. Jedan od njih bio je i Nikola Zaninović (1878. – 1942.), čiji veliki pjevački dar nije mogao ostati neprepoznatljiv premda je bio mladi doseljenik u njemu tuđi i daleki svijet.
Nikola je rođen 7. rujna 1878. u Starigradu na otoku Hvaru i već 1893. otišao je u Ameriku, kao i mnogi njegovi sugrađani prije i poslije njega. Došao je kod rodbine u Portland, Oregon, na zapadnoj obali Amerike.
Premda je bio dječačić, nije ga nitko mazio, nego je morao raditi razne fizičke poslove. Ali, njegove pjevačke sposobnosti postale su svima očite pa se uskoro po dolasku pridružio mjesnom crkvenom zboru i nakon kraćeg vremena postao je zborovođa. Dvije godine kasnije postao je vođa katedralnog gradskog zbora, istovremeno usavršavao je kod stručnjaka glas i počeo pjevati u nekim od opernih izvedba u Portlandu.
Godine 1905. Zaninović odlazi u New York da bi proširio svoju glazbenu naobrazbu i u tom velegradu svjetske kulture bio je primljen u poznate operne krugove i nastupao na opernim pozornicama, a još važnije, tu ga je srdačno dočekala slavna hrvatska diva Milka Trnina, koja mu je bila od velike pomoći. Uvidjevši da Nikola ima velike pjevačke sposobnosti, ona mu je preporučila da ode u Italiju na daljnje školovanje glasa. Njezin dobar savjet on je prihvatio i 1910. došao u Italiju. Boravio je u Torinu i Milanu, te već sljedeće godine počinje nastupati u poznatim operama Lucia di Lammermoor, Traviata, Favorita, Sonnambula, Romeo i Julija i La Boheme.
Godine 1912. posjetio je rodni kraj i održao vrlo uspješne koncerte u Visu, Starigradu, Splitu i Zadru. Sljedeće godine potpisao je četverogodišnji angažman s operom u Pragu, ali kad je zatutnjalo oružje i počeo Prvi svjetski rat, zašutjelo je lijepo pjevanje i Nikola se vratio u rodni grad, a potom (1916.) ponovno otišao u Ameriku, čiji je bio državljanin još od 1905.
Po povratku u Ameriku jedno je vrijeme pjevao, ali zbog zdravstvenih razloga njegovi nastupi bivali su sve rjeđi i s vremenom je prestao javno nastupati te se dao na podučavanje mladih glazbenika. Jedno vrijeme imao je studio u New Yorku, a potom se preselio u Portland i tamo nastavio podučavati pjevanje. Ali bolest ga je svladala i umro je 19. svibnja 1942. u Portlandu, gdje je našao i vječni počinak.
Osim opernih nastupa, još 1905. jedna od poznatih tadašnjih američkih glazbenih kuća (Victor) snimila je gramofonske ploče Zaninovićevih izvedbi melodija poznatih hrvatskih skladatelja koje su bile prodavane u Americi i šire. One su danas digitalizirane i mogu se pronaći na internetu.
Kad je dječak Nikola Zaninović sa svog lijepog Jadrana otplovio preko Atlantika, nije mogao ni sanjati da će postati operni pjevač, nastupati na svjetskim pozornicama, upoznati slavne umjetnike i da će se njegov lijepi baritonski glas i danas moći poslušati. Ali, sve je moguće. Dar pjevanja koji mu je Bog dodijelio on je ustrajno usavršavao i svojim glasom pronosio svijetom slavu Njegovu i svog hrvatskog naroda.
