Hrvatski Fokus
Feljtoni

Pričajmo priču (4)

Nauči bez straha gledati kako sve prolazi. I tuga i sreća

 

Nerođenim

 

Maleno moje,

Kad dođeš na ovaj svijet bit ćeš poput leptira

Koji se neće dugo zadržati na njemu.

Stoga, neka tvoj let od cvijeta do cvijeta

Bude u punoj snazi tvojih krila.

Ti si gost ove livade,

Nauči bez straha letjeti.

 

Maleno moje,

Neće ti uvijek biti lahko.

Da bi došao do suštine sreće moraš upoznati tugu

Koja se skriva u omotaču života.

Nauči bez straha gledati kako sve prolazi,

I tuga i sreća.

 

Maleno moje,

Tamo gdje nađeš Ljubav,

Pronaći ćeš svrhu svog postojanja.

Nauči bez straha voljeti

I bez straha biti voljen.

 

Veliko moje,

To ćeš biti kad sebe vidiš malim i nebitnim.

Ne strepi da si time na gubitku,

To ne rade istinski leptirići koji su na dar dobili let!

 

Nauči bez straha završiti svoj let.

 

Ruže bez drške

 

Majčinim mlijekom nezadojeno,

Očevom rukom zanemareno,

Sa pričom koja je laž:

Nane ne rađaju unuke, to znaš!

Ušeta jednog septembra

U šareni bezdan.

Opali samouk pričat,

Pokaza da zna svaki ulični kamičak.

A ulica je priča za sebe,

od nje se i na vrućini zebe!

Krenulo je vruće i klimavo,

Beznadežno i kilavo, septembra tog.

 

Ispeci pa reci,

Ponavljam mu sto puta

a jeza me hvata kad me

ispod oka pogledom guta.

 

Ne pristajem na njegove igre

Jer se bojim da ga ne stigne

Trag u blatu što prašinu digne,

Oh, kako se bojim da ga ne stigne…

 

Da vatra ne sprži nevino dijete,

Nad kojim se odrasli svete!

I baš me briga za odrasle,

Oni već odavno ruže gaze!

 

A onda jednog dana u aprilu,

I nekog drugog u maju

I trećeg negdje u junu,

Na mom stolu ruže bez drške.

 

 Ko li im samo otkide drške?

 

U junu odlaze kud koji, mali moji

Ko zna šta vam sudbina kroji.

Za njega najviše brinem,

Hoće li znati suncu da se smije?

 

Djeca imaju pravo – pjesme za djecu i ruže bez drške

            

Na toj putanji između djeteta i odrasle osobe, stalno sam se išla cik-cak koracima: malo njima, malo nama. Ko su oni, a ko smo mi, još uvijek mi nije sasvim jasno. Usput sam se učila kako da im dovoljno dobro nešto kažem, jer djeca zaslužuju samo dobro. Nisam znala bolje, a ko zna,  možda jednog dana i naučimo skupa pisati stihove. Zato, draga djeco, primite od mene na dar!  

 

Djeca imaju pravo

 

Imam pravo na igru

Reče jedan Igranko

Imam pravo na osmijeh

Reče jedan Smješanko

 

Djeca imaju pravo

Na blago što život im nudi

Da misle svojom glavom

I porastu ko sretni ljudi

 

Imam pravo na suzu

Kada mi igračku uzmu

Imam pravo na mirenje

Dajem i primam izvinjenje

 

Imam pravo na druga

Reče jedan Druganko

Imam pravo na sutra

Reče jedan Sutranko

 

Blago jednog grada

 

Blago jednog grada

Mjeri se brojem djece.

Rijekom što ulicom kreće

I sve pokreće!

 

Nek nas ima više

Nego kapi kiše

Svaki novi život

Radost neka piše

Neka nas ima više

Nego kapi kiše

 

Sadnice mlade niču,

Iznova suncu kliču.

U sjemenu nada živi,

Ljubav se širi.

 

Nek nas ima više

Nego kapi kiše

Svaki novi život

Radost neka piše

Neka nas ima više

Nego kapi kiše

 

Od naših prvih koraka,

Od svitanja do sumraka,

U sebi dobrog čovjeka

Gradimo dovijeka!

 

Nek nas ima više

Nego kapi kiše

Svaki novi život

Radost neka piše

Neka nas ima više

Nego kapi kiše

 

Čuvajmo okolinu

 

Rijeka je ribin dom

A ne mjesto za lom!

Ne dajmo da se prlja,

Da nam zdravlje ne nadrlja!

 

Voda je kao dijete,

Hoće da je razumijete.

Ona je živa i čuje,

Sve što radite zapisuje.

 

Kada dijete nauči

Prirodu da čuva i voli.

I kad jednom odraste

Bit će čovjek bolji!

 

Gore-dolje

 

Gore sunce s neba sja,

Dolje cvijeće raste

A po plavom, vedrom nebu

Trčkaraju laste

 

Gore-dolje

Lijevo-desno

To je igra prava

Hajde i ti igraj s nama

Dok se ne umori glava,

Dok se ne umori glava.

 

Na grani je gnijezdo

A u gnijezdu vrapci,

Između žutog lišća s grana

Vreba maca gladna:

mnjam-mnjam.

 

Kako se voli mama

 

Kada sa mamom razgovaraš

Nemoj riječima da je razočaraš.

Neka ti na licu osmijeh bude

A tvoje usne med nek joj nude.

JEDNOSTAVNO – GOVORI SRCEM!

 

Kada sa mamom razmjenjuješ misli,

Ne žuri i prethodno dobro razmisli.

Ne govori šta ti naum dođe.

Jer ona brine i kada tvoja misao prođe.

JEDNOSTAVNO – MISLI SRCEM!

 

Kada se sa mamom u nečemu ne slažeš,

Spusti glas i pazi šta ćeš reći.

Teška riječ na njenom srcu ranu otvara

I sve puteve do mirnog sna joj zatvara,

JEDNOSTAVNO – POSTUPAJ SRCEM!

 

I znaj,

Ona koja te je rodila,

Živi za tvoje dane,

Vesele i razdragane.

Zato,

SRCEM JOJ VRATI ONO ŠTO DRUGAČIJE NE MOŽE DA SE PLATI!

(Svršetak u sljedećem broju)

Suada Hubanić-Hodžić, Pričajmo priču: Interaktivne priče i ostali sadržaj za djecu i odrasle, Bošnjačko nacionalno vijeće

Povezane objave

MOJ KRIŽNI PUT – U logoru Prečko (4)

HF

Povijest Novoga svjetskog poredka (8)

HF

Hrvatski jezik i politika (1)

HF

Rječnik pojmova Miroslava Krleže (6)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više