Nebo je iznad nas
Mali Princ
Na dalekom asteroidu
Živio je jedan Mali Princ,
Kraj uzglavlja cvjetala mu ruža,
Budila svog princa prije Sunca.
Mali Princ se s ružom rasta
A na Zemlji sa lisicom sasta.
Mudra lija reče princu: „Idi,
Čovjek samo srcem dobro vidi!“
Princ-princ-princ, Mali Princ
I njegova umiljata ruža.
Rastali se jednog tužnog dana,
Osta ruža tad da pati sama.
Mali Princ je zemljom hodio,
Odgovore tražio i dobio.
„Zašto čovjek u vrtu punom ruža,
Ne vidi onu što mu miris pruža?“
Svako svojoj zvijezdi teži,
Vraća joj se kasnije il prije.
I tebe negdje tvoja zvijezda čeka,
Da se sretneš s nekim iz daleka.
Princ-princ-princ, Mali Princ
I njegova umiljata ruža,
Ponovo su sreli jedno drugo,
Rastati se neće još zadugo.
Želim ovcu
Želim ovcu, mladu, zdravu
I da zna da pase travu.
Odlutati nikud neće,
Sve maleno je kud se kreće!
Djeca mogu da zavire
Nevidljive stvari,
Srcem da dožive skrivene čari…
Odrasli ne shvataju
Kako djeca maštaju.
Oni znaju samo da broje,
Zato im godine ne stoje.
Djeca mogu da zavire
Nevidljive stvari,
Srcem da dožive skrivene čari…
Odrasli! Budite djeca,
Sve će teći ispočetka.
Pronađite svoju ovcu,
Ne dajte važnost novcu!
Djeca mogu da zavire
Nevidljive stvari,
Srcem da dožive skrivene čari…
Nebo je iznad nas
Nebo je iznad nas,
Nauči da čitaš znak:
Ako ovca ružu pojede,
Sve se zvijezde u suze pretvore.
Iz zvijezda možeš piti,
Ko s izvora i radostan biti.
Iz zvijezda i suze poteku
Ako ovca pojede ružu neku…
Čovjek je tako rastresen,
Nestalan ko list ujesen.
A zvijezde pamte samo one,
Koji su sačuvali voljene svoje.
Iz zvijezda možeš piti,
Ko s izvora i radostan biti.
Iz zvijezda i suze poteku
Ako ovca pojede ružu neku…
Kad podigneš glavu na gore.
Sve postaje drugačije, bolje,
Kad prohodaš jednom po nebu,
Ne bojiš se više pada po ledu…
Iz zvijezda možeš piti,
Ko s izvora i radostan biti.
Iz zvijezda i suze poteku
Ako ovca pojede ružu neku…
Matematika je…
Matematika je živi svijet oko nas,
Sve što pogledaš, brojiš, bojiš,
Pa mu ime daš,
Matematika je, da znaš!
Bilo lopta, ili kocka,
Geometrijskih oblika
Nikad dosta!
Izmjeriti teško, lahko,
Vjerujte to može svako!
Skupove svrstavam,
Elemente brojim,
Ogradice im dajem
A zatim ih bojim.
Mjerim pedljom,
Korakom, stopom,
I usput trčim skokom!
Dijelove dana znam,
Kad je dan i kad će
Mrak proć.
Idem lijevo, idem desno,
Sad sam gore, nekad dolje,
Relacije to su moje!
Istražujem, otkrivam,
Na saznanju iskustvo zasnivam.
Hajde, dođi,
S nama mjeri, broji, kroji, boji,
Materijalni svijet za nas postoji!
Naša imena
Svaki čovjek kada se rodi
S nekim imenom se srodi
Imena biraju očevi il majke
Nane ili dede, kome se htjedne
Svako ime priču priča
I čovjek svaki iz njega čita
Neko je cvijet a neko trn
Neko je plav a neko crn
Zato je važno ispod slova
Kakav je ko i ima li snova
Da njima gradi svoje ime
I da ga zatim pamte po njime!
Prvi maturanti
Učiteljice, mogu li nešto da pitam:
Da li od prvih maturanata postaju
drugi, treći i sve tako redom?
Jesmo li se mi prvi igrali kredom?
Mi znamo samo za petice,
Dvojka se nas ne tiče!
Zato kažemo s pravom –
maturanti smo bradom i glavom!
Učiteljice, pravo nam reci:
Da li od nas ima neko preči?
Prvi smo se učili drugarstvu,
Temelj zidali tom carstvu.
Učiteljice, srce je malo.
Da bi sve u njega stalo!
Dani su bili dugi a opet kratki
Odlaze vam prvi maturanti
Svako ima govor svoj
Svaka prica
Svojim glasom pjeva
Niti slavuj niti ševa
Jedna drugoj ne smeta
Riječi od majke
Što se prve zbore
U amanet čuvaj
Kao oči svoje
Jezik je ljubav
Koja te prati
Jezik je ptica što
Se svom jatu vrati
Svako ima govor svoj
Tako i ti, mili moj,
Pjevaj, nek se čuje glas
I ti rasti kao klas!
U vrtiću
Ima jedna kuća divna
Graditi je ne zna svako!
U temelje ljubav sipar,
U ziudove strpljenje zidat.
Jednog dana, kuća nikla
Ovog grada postala dika!
Otvorila vrata širom,
Ukućane pozdravlja s mirom!
Ta se kuća „Mladost“ zove
U njoj klinci kroje snove
I klinceze lutke broje,
Nema moje, nema tvoje!
U toj kući sve je naše,
Do prvaka dok ne stašeš,
I kad odeš ne zaboravljaš je,
Šta ti znači, tek saznat ćeš.
U vrtiću naučiš da praštaš,
Da se igraš i da maštaš,
Da se ne keciš svome drugu
I da mu čvrsto stisneš ruku!
Znanje koje potom dođe,
I od brda da je veće,
Kao zrno jeste malo
Prema onom šta ti je vrtić dao.
(Svršetak)
