Hrvatski Fokus
Feljtoni

Pričajmo priču (5)

Nebo je iznad nas

 

Mali Princ

 

Na dalekom asteroidu

Živio je jedan Mali Princ,

Kraj uzglavlja cvjetala mu ruža,

Budila svog princa prije Sunca.

 

Mali Princ se s ružom rasta

A na Zemlji sa lisicom sasta.

Mudra lija reče princu: „Idi,

Čovjek samo srcem dobro vidi!“

 

Princ-princ-princ, Mali Princ

I njegova umiljata ruža.

Rastali se jednog tužnog dana,

Osta ruža tad da pati sama.

 

Mali Princ je zemljom hodio,

Odgovore tražio i dobio.

„Zašto čovjek u vrtu punom ruža,

Ne vidi onu što mu miris pruža?“

 

Svako svojoj zvijezdi teži,

Vraća joj se kasnije il prije.

I tebe negdje tvoja zvijezda čeka,

Da se sretneš s nekim iz daleka.

 

Princ-princ-princ, Mali Princ

I njegova umiljata ruža,

Ponovo su sreli jedno drugo,

Rastati se neće još zadugo.

 

Želim ovcu

 

Želim ovcu, mladu, zdravu

I da zna da pase travu.

Odlutati nikud neće,

Sve maleno je kud se kreće!

 

Djeca mogu da zavire

Nevidljive stvari,

Srcem da dožive skrivene čari…

 

Odrasli ne shvataju

Kako djeca maštaju.

Oni znaju samo da broje,

Zato im godine ne stoje.

 

Djeca mogu da zavire

Nevidljive stvari,

Srcem da dožive skrivene čari…

 

Odrasli! Budite djeca,

Sve će teći ispočetka.

Pronađite svoju ovcu,

Ne dajte važnost novcu!

 

Djeca mogu da zavire

Nevidljive stvari,

Srcem da dožive skrivene čari…

 

Nebo je iznad nas

 

Nebo je iznad nas,

Nauči da čitaš znak:

Ako ovca ružu pojede,

Sve se zvijezde u suze pretvore.

 

Iz zvijezda možeš piti,

Ko s izvora i radostan biti.

Iz zvijezda i suze poteku

Ako ovca pojede ružu neku…

 

Čovjek je tako rastresen,

Nestalan ko list ujesen.

A zvijezde pamte samo one,

Koji su sačuvali voljene svoje.

 

Iz zvijezda možeš piti,

Ko s izvora i radostan biti.

Iz zvijezda i suze poteku

Ako ovca pojede ružu neku…

 

Kad podigneš glavu na gore.

Sve postaje drugačije, bolje,

Kad prohodaš jednom po nebu,

Ne bojiš se više pada po ledu…

 

Iz zvijezda možeš piti,

Ko s izvora i radostan biti.

Iz zvijezda i suze poteku

Ako ovca pojede ružu neku…

 

Matematika je…

 

Matematika je živi svijet oko nas,

Sve što pogledaš, brojiš, bojiš,

Pa mu ime daš,

Matematika je, da znaš!

Bilo lopta, ili kocka,

Geometrijskih oblika

Nikad dosta!

Izmjeriti teško, lahko,

Vjerujte to može svako!

Skupove svrstavam,

Elemente brojim,

Ogradice im dajem

A zatim ih bojim.

Mjerim pedljom,

Korakom, stopom,

I usput trčim skokom!

Dijelove dana znam,

Kad je dan i kad će

Mrak proć.

Idem lijevo, idem desno,

Sad sam gore, nekad dolje,

Relacije to su moje!

Istražujem, otkrivam,

Na saznanju iskustvo zasnivam.

Hajde, dođi,

S nama mjeri, broji, kroji, boji,

Materijalni svijet za nas postoji!

 

Naša imena

 

Svaki čovjek kada se rodi

S nekim imenom se srodi

Imena biraju očevi il majke

Nane ili dede, kome se htjedne

 

Svako ime priču priča

I čovjek svaki iz njega čita

Neko je cvijet a neko trn

Neko je plav a neko crn

 

Zato je važno ispod slova

Kakav je ko i ima li snova

Da njima gradi svoje ime

I da ga zatim pamte po njime!

 

Prvi maturanti

 

Učiteljice, mogu li nešto da pitam:

Da li od prvih maturanata postaju

drugi, treći i sve tako redom?

Jesmo li se mi prvi igrali kredom?

 

Mi znamo samo za petice,

Dvojka se nas ne tiče!

Zato kažemo s pravom –

maturanti smo bradom i glavom!

 

Učiteljice, pravo nam reci:

Da li od nas ima neko preči?

Prvi smo se učili drugarstvu,

Temelj zidali tom carstvu.

 

Učiteljice, srce je malo.

Da bi sve u njega stalo!

Dani su bili dugi a opet kratki

Odlaze vam prvi maturanti

 

Svako ima govor svoj

 

Svaka prica

Svojim glasom pjeva

Niti slavuj niti ševa

Jedna drugoj ne smeta

 

Riječi od majke

Što se prve zbore

U amanet čuvaj

Kao oči svoje

 

Jezik je ljubav

Koja te prati

Jezik je ptica što

Se svom jatu vrati

 

Svako ima govor svoj

Tako i ti, mili moj,

Pjevaj, nek se čuje glas

I ti rasti kao klas!

 

U vrtiću

 

Ima jedna kuća divna

Graditi je ne zna svako!

U temelje ljubav sipar,

U ziudove strpljenje zidat.

 

Jednog dana, kuća nikla

Ovog grada postala dika!

Otvorila vrata širom,

Ukućane pozdravlja s mirom!

 

Ta se kuća „Mladost“ zove

U njoj klinci kroje snove

I klinceze lutke broje,

Nema moje, nema tvoje!

 

U toj kući sve je naše,

Do prvaka dok ne stašeš,

I kad odeš ne zaboravljaš je,

Šta ti znači, tek saznat ćeš.

 

U vrtiću naučiš da praštaš,

Da se igraš i da maštaš,

Da se ne keciš svome drugu

I da mu čvrsto stisneš ruku!

 

Znanje koje potom dođe,

I od brda da je veće,

Kao zrno jeste malo

Prema onom šta ti je vrtić dao.

(Svršetak)

Suada Hubanić-Hodžić, Pričajmo priču: Interaktivne priče i ostali sadržaj za djecu i odrasle, Bošnjačko nacionalno vijeće

Povezane objave

SINARKIZAM – Ekonomski plaćeni ubojice (13)

HF

BAJNI PELJEŠAC – Rukopisne ostavštine Nikole Zvonimira Bjelovučića (3)

hrvatski-fokus

Pravo značenje Bellarmineovog ipso facto gubitka papinstva (4)

hrvatski-fokus

Družba Bilderberg (2)

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više