Lažni jasenovački mit
Jasenovac je opće poznato, malj koji Srbija i SPC drže nad glavama Hrvata. Od kraja 2.svjetskog rata arhiva NDH je u Beogradu i Srbija je odbija ustupiti Hrvatskoj. (jedan dio nedavno ustupljen Izraelu)
Samim time jasna je manipulacija tom arhivom. Zato se mijenjao broj žrtava u Jasenovcu, od čak 1 200 000 , pa na 800 tisuća, pa na 700 tisuća , pa službeno na 83 tisuće, a zadnja istraživanja prof. dr. sc. Nikole Elezovića i dr. sc. Nikole Banića, objavljenih u uglednom znanstvenom časopisu IEEE Asccess, utvrdili su 74.288 lažnih ili dvojbenih žrtava od kojih se na popisu žrtava Jasenovca, nalaze i žrtve s popisa u Auschwitzu. Već 76 godina „sotonizira“ se hrvatski narod za potrebe velikosrpske politike, a Kardinal Bozanić pokleknuo je pod pritiskom vladajućih, ne uzevši u obzir novija znanstvena istraživanja i ponovno nametnuo hrvatskom narodu krivnju rekavši između ostalog na komemoraciji u Jasenovcu 2019.godine: “Ne možemo isključiti iz ovoga spomena ni djecu i unučad počinitelja, čiji su životi obilježeni zločinima otaca i djedova, te im je potrebno pročišćenje istinom” Kojom istinom!? Kad istina nije utvrđena!
Pri tome nije spomenuo nevine žrtve komunizma, ni djecu i unučad komunističkih zločinaca. Njima ne treba pročišćenje istinom, zločinima bez kazne, njihovih očeva i djedova!? Oni su na vlasti, njih se ne smije spomenuti!
Taj mit je raskrinkan najviše znanstvenim istraživanjem starijih povjesničara Franje Tuđmana, Bogoljuba Kočovića i Vladimira Žerjavića te mlađih Igora Vukića, Nikole Banića, Vladimira Horvata, Stipe Pilića, te Blanke Matković. On je imao za cilj da se hrvatski narod zauvijek stjera u ispovjedaonicu i pred cijelim svijetom za stoljeća unaprijed proglasi genocidnim, i time mu se jednom za uvijek onemogući stvaranje svoje države.
Stoga je jasenovački mit stalno i iznova sredstvo, put i opravdanje za dosadašnje i neke buduće zločine, jer odustajanja nema. Odustajanje od jasenovačkog mita značilo bi odustajanje od srpskog identiteta ugroženosti kao naroda! Ta ugroženost je opravdanje i pranje savjesti za već učinjene i neke eventualne buduće zločine.
Za ovaj mit o stotinama tisuća ubijenih Srba u Jasenovcu najveći je krivac hrvatska komunistička elita. Bez njezinog pristanka, i aktivnog sudjelovanja u stvaranju tih monstruoznih konstrukcija, taj mit ne bi bio stvoren. Od 1,2 milijuna žrtava broj je pao na službenih 83 145, da bi znanstvenici prof. dr. sc. Neven Elezović i dr. sc. Nikola Banić, od tih 83 tisuće, osporili 89 % odnosno 74.288 žrtava. Povijesna istina nije točno utvrđena i zato se znanstvena istraživanja, nikako se ne mogu nazivati povijesnim revizionizmom. Bezumne brojke imale su za cilj osuditi ne ustaški režim, nego cijeli hrvatski narod.
Katolička crkva pomirljivo se odnosi prema SPC-u: Biskup Škvorčević surađuje sa episkopom Jovanom pa je bio nazočan posjetu patrijarha Porfirija Jasenovcu krajem veljače 2021. godine. Tom prigodom je patrijarh Porfirije pozdravio biskupa Škvorčevića: „Velika je radost što je danas prisutan i požeški biskup Antun Škvorčević s kojim sam dijelio mnoge nevolje, ali i dobra. Zajedno s vladikom Jovanom, uz pomoć Božju, ulagali smo napore u nadilaženje distanci i nesporazuma nadavši se da je Bog taj koji sve iscjeljuje.“
Da, da, da bi nakon toga episkop pakračko-slavonski Jovan pojasnio: „Novi patrijarh srpski Porfirije dolaskom u manastir Jasenovac poručuje srpskom narodu gdje je njegov identitet“ i nastavio „Dva krila identiteta srpskog naroda, jedan je kosovski, a drugi jasenovački, to je ono što određuje naš narod i našu Crkvu i to je ono što patrijarh Porfirije prepoznaje, on dolazi i poručuje cijelom našem narodu gdje je naš identitet“ A to i ja prepoznajem kao Jasenovački srpski identitet koji će Hrvatskoj neprestano visiti kao Damoklov mač, nad glavom, upravo zahvaljujući Vrhu Katoličke crkve u Hrvata!
„Kult ugroženog Srbina“ je u srpskom tisku i ideologiji krajem XIX. stoljeća postala nacionalna filozofija. Ono što je prvotni cilj i svrha spomenutog kulta, je prisvajanje tuđih teritorija za Srbiju. To je i krajnja misija „kulta ugroženog Srbina“. Ovaj kult ima trajno negativne posljedice na mentalitet srpskog naroda, koji uvijek u drugom vidi krivca za sve svoje nevolje.
„Ugroženost“ Srba i optuživanje Hrvata za „genocidnost“ temeljni su elementi u strukturi velikosrpske ideologije i opravdanje za teritorijalne osvajačka posezanja. A kao odgovor, hrvatska strana je uvijek nastojala uravnotežiti odgovornost za sukobe tamo gdje je nesumnjivo glavni, gotovo jedini krivac za sukobe bila srpska strana.
Jasno je da nakon razobličavanja i razotkrivanja uloge i djelovanja Srpske pravoslavne Crkve, istinu o Jasenovcu promatramo u sasvim drugom kontekstu, kao sredstvo pritiska, ucjene i nametanja krivnje velikosrpske politike Hrvatskoj državi i hrvatskom narodu.
U tomu sudjeluju SPC na čelu sa patrijarsima i episkopima, SDSS na čelu s Miloradom Pupavcem i notorni takozvani, samo prozvani antifašisti Zoran Pusić, Slavko Goldstein, Ognjen Kraus, povjesničari Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić i ostali iz ex jugoslavenske nomenklature, koji Hrvatsku kao državu hrvatskog naroda nisu nikada prihvatili. Za njih je Croslavija ili Socijalistička Republika Hrvatska, jedini prihvatljiv oblik Hrvatske, kao nadomjestak za izgubljenu Jugoslaviju!
Mit o Jasenovcu razobličava u svojoj knjizi „NDH i Nedićeva Srbija – sličnosti i razlike“ Zlatoje Martinov koja je izdana 2018. godine u Beogradu.
Nitko u Hrvatskoj ne negira postojanje Jasenovca! Negiraju se i opovrgavaju laži i mitovi koje su Srbi i SPC ispleli oko Jasenovca. U Jasenovcu je godinu dana bio zatočen dr. Ante Ciliga, književnik, novinar, revolucionar, iskusni komunista, disident i logoraš iz sovjetskih logora (1929.-1936.), koji je krajem 1941. bio je uhićen u NDH i sproveden u Jasenovac gdje je boravio do studenoga 1942. gdje je napisao knjigu na istarskom čakavskom narječju, svoga rodnog kraja „Štorice iz Proštine“. Njegovo svjedočanstvo istine o Jasenovcu, koje je on objavio u svojoj knjizi „JASENOVAC: ljudi pred licem smrti: uspomene iz logora“ kao šesto poglavlje opsežne memoarske knjige Sam kroz Europu u ratu (1939.-1945.) realno je i mjerodavno. Knjigu je objavio u Rimu 1978. godine. U Hrvatskoj je tu knjigu objavio Ninoslav Mogorović iz Pule 1998. godine, predsjednik udruge „dr. Ante Ciliga“ u Puli.
Posebnu težinu ima Ciligino svjedočanstvo o unutarnjem ustrojstvu uprave jasenovačkog logora. U Jasenovcu su logorsku upravu držali Židovi. Židovi su bili ta „unutarnja vlast u logoru! I samog Ciligu je to iznenadilo i prigodom dolaska u logor. Njegovo promišljanje o Židovima kao “izabranom narodu”, došlo je do izražaja i u jasenovačkim logorskim uvjetima gdje su, po Ciligi, Židovi logoraši držali brojne rukovodeće položaje dovodeći time druge grupe u težak položaj. Ciliga otvoreno tvrdi da su u Jasenovcu logorsku unutarnju upravu držali Židovi, a ne komunisti, kao što je to bilo u njemačkim logorima. Taj Ciligin podatak iskoristio je dr. Franjo Tuđman u knjizi „Bespuća povijesne zbiljnosti“ i bio napadan za povijesni revizionizam, jer se usudio dirnuti u jugokomunističku dogmu jasenovačkog mita. Osobito se na njega okomio Ivo Goldstein, otac od Slavka Goldsteina, koji su bili i ostali budni čuvari jugokomunističkog jasenovačkog mita. https://hrcak.srce.hr/file/249982
I dok je dr. Ciliga legalnim načinom pušten iz logora dok priznaje da je i sam, kao književnik i antikomunist imao privilegije u logoru, svi su Židovi unaprijed bili osuđeni na smrt, ako ne u samom Jasenovcu, onda u logorima izvan Hrvatske, jer je za mnoge Jasenovac bio samo jedna prolazna postaja prema logorima u Srbiji i Njemačkoj.
Godine 1943. tajno se sastao s nadbiskupom Alojzijem Stepincem, na inicijativu nadbiskupa, i izvijestio ga o stanju u Jasenovcu. Poznajući Ciliginu humanost i istinoljubivost, nadbiskup Stepinac od njega je tražio informacije o zbivanjima u Jasenovcu. Nakon razgovora sa Ciligom nadbiskup Alojzije Stepinac je pisano ustvrdio kako je čitavi logor Jasenovac, a ne samo neki zločini počinjeni u njemu, „sramotna ljaga za Nezavisnu Državu Hrvatsku“. Kako Republika Hrvatska nije sljednica NDH, ta se ljaga nikako ne proteže na hrvatski narod i današnju Republiku Hrvatsku, već je treba čitati kao otklon od nametnute hipoteke o hrvatskoj genocidnosti.
Dana 25. listopada 1942. godine u zagrebačkoj katedrali Alojzije Stepinac, tada kao zagrebački nadbiskup, govori u propovjedi: “Svaki narod i svaka rasa, imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili crnci ili uglađeni Europejci, bili omraženi Židovi ili oholi Arijanci, imadu jednako pravo da govore “Oče naš koji jesi na nebesima”. I ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast može nijekati?”
Ciliga tvrdi da se ni jedan svećenik nije usudio tako žestoko usprotiviti takvoj politici progona ljudi kao nadbiskup Stepinac. Ciliga je o Stepincu imao najbolje mišljenje. I u svojoj oporuci 1991. je napisao: »Smatram srećom svog života što sam početkom 1943. godine imao susret s nadbiskupom Stepincem i upoznao osobno velikog sveca i velikog čovjeka.« I na drugom mjestu, kao borbeni komunist, napisao je: »Stepinac je pravi svetac. Kada je Pavelićev režim počeo zloglasna djela protiv Srba, Židova i Cigana, Stepinac je svojim propovijedima kao maljem udarao tu nehumanu politiku.«
I u Srbiji ima ljudi koji shvaćaju da im je velikosrpska politika donijela samo zlo, ali istovremeno ima i onih koji do tog zaključka još nisu došli, kod kojih još uvijek ta srpska mitologija o njihovoj ugroženosti ne popušta, ni kada im se podastru dokazi. Uvijek će sebe opravdati i optužiti drugu stranu. Tipično bizantinski!
Ti hrabrih ljudi koji nastoje istražiti istinu u Srbiji, bivaju osuđivani od svojih sugrađana, kojima nije do istine, već im je i dalje draže živjeti u njihovoj mitomanija i lažima.
Izgradnja memorijalnog centra Jasenovac – Donja Gradina, kao stalni podsjetnik na „ugroženost“ Srba i „genocidnost“ Hrvata
Ana Brnabić je najavila ulaganja u Spomen-kompleks u Donjoj Gradini kako sjećanja na nevino stradale nikada ne bi izblijedjela.
„Nastojat ćemo njegovati uspomene na žrtve Jasenovca, snažnije i odlučnije ih štititi od zaborava i iskazivati poštovanje prema njima i svemu što su oni predstavljali, a značajna sredstva i energiju uložit ćemo u obnovu i izgradnju zgrade. Memorijalni centar Donja Gradina žrtvama, ali i generacijama da iz godine u godinu podsjećaju svijet na razmjere monstruoznog zločina počinjenog u Jasenovcu”. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je posle razgovora sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirijem u Beogradu da je postignut dogovor o izgradnji velikog memorijalnog centra koji će „podsećati na sve zločine nad srpskim narodom”. Centar će, kako je najavio Vučić, „biti izgrađen u Donjoj Gradini, u bosanskohercegovačkom entitetu Republika srpska, gde je za vreme Drugog svetskog rata bio jedan od logora u okviru jasenovačkog sistema.“
(Nastavak slijedi)
