Sporo, sporo
Odmata se klupko od života
Sporo, sporo
I kraju će skoro.
Odmata se i nove trzaje
Od života daje.
Klupko malo
I nije mu stalo
Da što prije
Sve tajne otkrije
Pa da stane
Čim život prestane.
Odmata se tiho i polako
(A nije mu lako)
A vječnost prolazi.
I dokle će tako
Nije reći lako.
Hoće l’ jednom stati?
I tko će mu snagu
Za svu vječnost dati?
Odmata se klupko srca snena
Tiho, tiho, sve sporije
K’o da mu se ne da
Da iz sna progleda,
I života tajnu otkrije.
Odmata se, odmata
Klupko od života
Sporo, sporo
I kraju će skoro.
U tom sporom hodu
Sva mu je ljepota!
