Hrvatski Fokus
Religija

Izložba ‘Sakralna tematika Joze Kljakovića – Uskrs’ i predstavljanje nove knjige u Galeriji Zvonimir u Solinu

Ciklus od 14 fresaka s temama iz Starog i Novog zavjeta

 

U organizaciji Javne ustanove u kulturi Zvonimir Solin i Memorijalne zbirke Jozo Kljaković u četvrtak, 28. travnja 2022.  u Galeriji Zvonimir u Solinu otvorena je izložba „Sakralna tematika Joze Kljakovića – Uskrs“.  Istu večer upriličeno je predstavljanje šestog naslova u Biblioteci „Jozo Kljaković u tekstovima drugih autora“.

Jozo Kljaković je predstavnik tradicionalističke struje u hrvatskome slikarstvu, a neoklasicistička obilježja temelj su na kojem gradi svoje stvaralaštvo. Iako se kretao i bio upoznat sa svojevremenom, aktualnom avangardnom umjetnošću, radije je proučavao klasičnu i renesansnu umjetnost. Povezanost s religijom datira od slikareva rođenja u Solinu gdje je odrastao u izuzetno religijskom i patrijarhalnom okruženju. Ljubav prema povijesti i religiji usadio mu je od malih nogu don Frane Bulić, Kljakovićev uzor, mentor i prijatelj. Dok se kao dječak igrao na ruševinama Salone, Kljaković je upijao povijesne činjenice koje mu je iznosio don Frane, jednako kao što ga je poticao na slikarstvo, uvidjevši dječakov talent. Kao zahvala za njegov angažman, Kljaković je oslikao crkvu sv. Martina u Vranjicu, u kojoj je kršten po uzoru na prethodne generacije Kljakovića.

U razdoblju od 1920. do 1940., kada je živio u Zagrebu, ostvario je značajan ciklus slika u fresko tehnici – ciklus sakralnih tema za srednjovjekovnu crkvu sv. Marka u Zagrebu. Na zidovima bočnih brodova te, za vizualni identitet arhitekture zagrebačkog Gornjeg grada amblematske građevine, prikazao je religiozne teme po narudžbi Svetozara Rittiga. Riječ je o ciklusu od 14 fresaka s temama iz Starog i Novog zavjeta, kao i iz hrvatske vjerske prošlosti, u kapeli svetih Fabijana i Sebastijana. Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske kao politički sumnjiv Kljaković završava u zatvoru (1941.), a godine 1943. odlazi u političku emigraciju u Rim i Buenos Aires. U emigraciji također stvara vrijedna likovna djela. Značajna su tri mozaika na pročelju Hrvatskoga papinskog zavoda svetoga Jeronima u Rimu, a koji prikazuju teme iz hrvatske povijesti. Središnji je mozaik postavljen 1944. godine. Tema je toga mozaika „Krist –Knez mira“, a dva pored: „Pokrštenje Hrvata“ i „Krunjenje Zvonimira“, postavljena su krajem 1961. godine. Crtao je također ilustracije za književna djela, a uz likovno stvaranje, ostvarivao se i pisanjem. Pisao je eseje i polemike. Objavio je dvije knjige, memoare „U suvremenom kaosu“, i roman „Krvavi val“. U literarnome stvaranju dao je vlastito svjedočanstvo umjetničkih, društvenih i političkih prilika vremena u kojemu je živio.

Kada se vratio u Zagreb, svoju kuću na Rokovu perivoju i sav inventar te umjetnička djela Jozo Kljaković je 1969. godine darovao gradu Zagrebu. Kuća je danas memorijalna zbirka i radi kao muzejsko-galerijska ustanova od 2009. godine.

Izložba koju je priredila voditeljica Memorijalne zbirke Jozo Kljaković u Zagrebu Lidija Fištrek, donosi sedam Kljakovićevih crteža iz fundusa Zbirke, a koji su tematski usko vezani uz Kljakovićevo prikazivanje Kristova uskrsnuća, često korištenoga motiva u njegovu likovnom stvaralaštvu:

Nezaobilaznu temu i prikaz „Posljednje večere“, crtež koji je nastao kao predložak za fresku u crkvi sv. Martina u Vranjicu 1927. godine. Crtež prikazuje Krista i dvanaest apostola kako sjede za masovnim drvenim stolom. Likovi su monumentalni i pokrenuti u gestama. Ispred stola uspravni je lik Jude, pogleda usmjerenog prema promatraču.

Na drugom crtežu, „Krist propovijeda“, nastalom 1941. godine, Kljaković u središtu kompozicije prikazuje sjedeći lik Krista u gesti propovijedanja, lijeve ruke uzdignute iznad glave s ispruženim kažiprstom. Iza njega nalaze se skicirani muški likovi.

Crtež „Pribijanje na Križ“ prokazuje u velikom formatu trenutak kada Isusu zabijaju čavle kroz stopala. Centralnu os kompozicije čini patibulum (uspravna greda) križa na kojem je pribijen jedan od razbojnika, okrenut leđima. Dijagonalno iza njega na zemlji je položen križ s Isusom, dok ga mučitelji drže i pribijaju mu čavle kroz stopala.

Na crtežu „Polaganje u grob“, Kljaković u centru kompozicije prikazuje mrtvo tijelo Krista koje pridržavaju dva muška lika. U lijevom donjem kutu je klečeći ženski lik okrenut leđima. Crtež je nastao u Rimu i pretpostavlja se da datira iz 40-ih godina 20. stoljeća.

Vrlo nježan crtež naziva „Mrtvi Krist“ prikazuje mrtvo ispijeno tijelo Krista, položeno na odar, glave oslonjene na jastuk. Crtež je izveden u tehnici olovke na papiru.

Crtež pod nazivom „Uskrsnuće“ nastao je u Rimu i prikazuje Kristovo uskrsnuće. Na velikom formatu Kljaković je ostvario bogatstvo forme i sadržaja svakog kutka slike. Volumen likova na crtežu blizak je michelangelovskom shvaćanju forme. Kompozicija je podijeljena u dva dijela i prikazuje Krista pobjednika i ležećih vojnika u bazi slike.

Na crtežu „Uskrsnuće Krista“ prikazan je trenutak kada Krist izlazi iz groba. Lijeva mu je noga savinuta u koljenu i naslonjena na rug groba, dok su ruke široko raširene u visini ramena.

Raznovrsnim materijalom svjetovnih i crkvenih tema u dužem vremenskom razdoblju tijekom kojega su nastajali, crteži Joze Kljakovića predočuju faze stvaralaštva kroz koje je prolazio. Od art décoa do otvorenog divljenja klasici, odnosno talijanskoj renesansi kojom se Kljaković dugo inspirirao do  vješte upotrebe tehnike cairo-scuro na crtežima koja odražava dürerovski majstorski izričaj. Naime, Kljakovićev uzor u crtanju, njemački slikar Alberecht Dürer, ostavio je izrazit pečat na njegov rad.

Biblioteku sabranih djela hrvatskoga slikara Joze Kljakovića pokrenuo je solinski „Zvonimir“ godine 2012. u suradnji s izv. prof. dr. sc. Josipom Dukićem, a u sklopu koje je tiskano pet knjiga; Libar moga života 2012.; Dalmatinske teme 2013.; Čovjek bez maske 2014.; Politički tekstovi i polemike 2015. te Perturbatori javnoga poretka 2018. Riječ je o izuzetno vrijednim publikacijama koje Kljakovića u čitavu svijetu poznata slikara osvjetljavaju i kao vrsnoga pisca, koji o političkim, ideološkim, svjetonazorskim i vjerskim temama progovara vlastitim britkim stilom i bujicom emocija.

Obilježavajući mali jubilej, deset godina od pokretanja Biblioteke „Jozo Kljaković“ priređivanjem novog naslova u nizu, nastavljen je intenzivni rad na revitalizaciji Klljakovićeva djela.  Knjiga koju su priredili izv. prof. dr. sc. don Josip Dukić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu i Mario Matijević iz Javne ustanove u kulturi Zvonimir Solin, šesti je naslov u Biblioteci. Za razliku od prethodnih knjiga, u ovoj su skupljeni tekstovi drugih autora, njegovih suvremenika koji govore o životu i radu Joze Kljakovića, bilo da je riječ o povijesno umjetničkom ili društveno političkom gledištu. Riječ je o devetnaest članaka poznatih osoba, koje su na razne načine bile s njim povezane. To su Josip Bašić, Antun Bonifačić, Pavao Butorac, Stjepan Gaži, Stjepan Lacković, Ivan Lendić, Ivan Meštrović, Franjo Nevestić, Vjekoslav Paver, Bogdan Radica, Ivo Šrepel i Viktor Vida. Članci u knjizi poredani su po redoslijedu njihova objavljivanja. Jezik kojim autori pišu ostao je gotovo nepromijenjen.

Najnovija publikacija tako je još jedno u nizu svjedočanstava kako je slikar, scenograf, pisac Jozo Kljaković duboko u svom umjetničkom, leksičkom, filozofsko-teološkom i političkom smislu bio i ostao uvjereni i nepokolebljivi humanist. Djela iz Biblioteke Kljaković znatan su doprinos ponovnomu otkrivanju Kljakovićeva života i djela u današnjem, suvremenomu društvu.              

Nives Matijević

Povezane objave

Quo Vadis Ecclesia: Vrag je stvaran. Pomiri se s tim!

hrvatski-fokus

Kurz za zabranu nošenja burki

HF

666 – broj židovskog bankarstva

HF

Knjige don Nikole Bižace

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više