To su likovi koji se prodaju za Judine škude i idu tamo gdje je za njih bolje
Prilikom obilježavanja 100. godišnjice rođenja prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana svega i svačega smo se nagledali i naslušali od onih koji su se smatrali pozvanim nešto reći o pokojnom predsjedniku, njegovu liku i djelu i o njegovoj državničkoj ostavštini. Čovjek se pritom zapita tko je od tih govornika stvarno želio uveličati taj datum i odati dužno priznanje dr. Tuđmanu, a tko je tu obljetnicu iskoristio za promociju sebe i svoje političke stranke. Predsjednik Tuđman je na svojem projektu stvaranja i obrani države hrvatske ujedinio sve sudionike u zajedničkom cilju. To je bio ključan moment i čvrsta točka u ostvarenju tog cilja. Na pitanje novinara zašto je Tuđman u tomu uspio sugovornik je odgovorio: Tuđmanu smo vjerovali. Njegov životni san je bio stvoriti slobodnu, neovisnu suverenu modernu Hrvatsku i “biti svoj na svome”. Taj san mu se ostvario. Rijetki su oni kojima se snovi ostvaruju, posebice državnički snovi. Voljeli Tuđmana ili ne, ne možemo mu oduzeti pravo i istinu, da je hrvatsku državu stvorio, formirao, strukturirao, učinio je međunarodno priznatom i obranio je od agresora s Istoka, koji svoje pretenzije na našu državu imaju u svojim memorandumima, od kojih ni danas ne odustaju.
Kasnije se država malo pomalo rastakala, u rukama raznih i različitih vlastodržaca i “državnika”. Ostalo je ono što danas imamo. Takva je kakva je, sami smo je stvorili, onakvu kakva je, svojim činjenjem i nečinjenjem. Za to sigurno nije kriv predsjednik Tuđman. Krivi smo svi mi, koji smo birali one koji nisu bili Tuđman i ne mogu to niti biti. Nemaju jednake snove, niti potrebe, niti prilike. Stvorenu i slobodnu državu bi trebalo razvijati i u njoj stvarati dobre uvjete za život svakog čovjeka, kako bi tu ostajao, a ne tražio bolji život negdje u Europi i svijetu. Ne odlaze ljudi iz države zbog nekakvog blagostanja kojeg ovdje nema, već zbog pravne nejednakosti, nepotizma, klijentelizma, korupcije i gušenja prava i sloboda, nepoštivanjem ustava i zakona.
Za to Tuđman svakako nije kriv. To radi vlast i oni koji su na vlasti, bez obzira na svoj politički predznak i orijentaciju. To rade pojedinci i stranačka hijerarhija na vlasti. Otuđuju narod od države. Dijele nas i svađaju po raznim osnovama. Potpiruju stare i siju nove mržnje, po načelu: Zavadi i vladaj! Glume i glumataju stranačko jedinstvo, kojeg nema ni u poziciji, ni u opoziciji. Lijevi. Desni i oni u centru, s obje strane, su podijeljeni, posvađani i razjedinjeni, što pridonosi općem neredu i kaosu, na svim razinama.
Nikakve proslave, vijorenje zastava, stranačko oduševljenje, pozivanje na svoje prethodnike, posebice na dr Tuđmana, ne mogu niti neće prikriti i pokriti prošlost i sadašnjost u kojoj se ni u tragovima ne nazire bolja i svjetlija budućnost.
Nikakve pandemije, aktualni rat u Ukrajini i galopirajuća inflacija to ne mogu opravdati i biti nekakav olakšavajući činitelj. Tu smo gdje smo. Nemojte nas muljati i lagati nam. Po svemu dobrome smo na dnu, a po svemu lošem u samom vrhu Europe. Odavno su nas na rang listi uspjeha prestigli svi oni koji su bili daleko ispod nas. Za to nije kriv Tuđman. Krivi su oni koji su sebi alfa i omega u svom radu i djelovanju. Ti i takvi sve rade prvenstveno u svom interesu, u svakom momentu, pa i onda kada pale svijeće i polažu vijence.
Kad to ne bi bilo tako, obilježavanje 100. godišnjice rođenja pokojnog predsjednika Tuđmana bi bilo organizirano na državnom nivou, u organizaciji svih političkih činitelja, a ne u stranačkom okruženju onih koji pokojnog predsjednika svojataju. HDZ nije Hrvatska i nikada to ne će biti, unatoč 30 posto podrške javnog mišljenja. Nije to niti raskoljeni SDP, Domovinski pokret, Most, Možemo… Svi mi smo Hrvatska. Predsjednik Tuđman je naš predsjednik.
Prisjećanje na njega i njegove zasluge za narod i državu, bez euforije, glorifikacije i stranačke uzurpacije je dobro i potrebno, kako bi osvijestili svoje postojanje i kako bi mlade generacije imale uvid u našu blisku prošlost, stvaranje i obrana hrvatske države. Tuđman je to učinio s narodom koji je bio uz njega, jer mu je vjerovao. Napravio je sve što je obećao. Usput su se neke stvari i situacije, uz nepouzdane suradnike i “domoljube” malo pomalo iskrivile, izmicale i došle u vrlo nepovoljan položaj, tako da danas nitko, nikome, ništa ne vjeruje. U takvom okruženju teško je stvarati i napredovati, teško se i održavati, kad nema čvrstog oslonca i karike u lancu upravljanja popuštaju i vrlo su fragilne.
Pomalo je smiješno i žalosno kako se neki stranački lideri i “lideri” u mnogo čemu pozivaju na Tuđmana i žele biti kao on, što je nemoguće. Imitiraju ga u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, citirajući njegove misli, kao sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što. Dajte najte! Dobro vas poznajemo, bez obzira na to što često mijenjate boje i dresove. Gdje god da ste bili radili ste za sebe. Čudim se pametnim ljudima u nekim političkim strankama, što su nasjeli na pojedine preobrazbe i profilaciju svojih aktualnih lidera. To su likovi koji se prodaju za Judine škude i idu tamo gdje je za njih bolje, koristeći za svoje potrebe, sve što im dođe pod ruku. Ništa tu nije sveto, niti Vukovar, ni Škabrnja, ni dragovoljci, ni branitelji… Oni su sami sebi svrha. Zaklinju se u dom i Domovinu, kao najveću svetinju. Neki od tih su bili daleko od doma i Domovine, kad je tu svetinju trebalo braniti, na prvoj crti obrane. Sada se međusobno svađaju tko je od njih veći domoljub i tko po nečemu više nalikuje Franji Tuđmanu.
Jadno da jadnije ne može biti. Ti politički patuljci pojma nemaju da su pročitani, da vidimo i znamo što i kako oni rade. Moto im je : Država to sam ja! Mi se ponašamo kao da je to normalno, kao da nam je država sama od sebe, pala s neba.
Teški, bolni i krvavi su bili počeci u stvaranju i obrani države. Nitko nam u tome nije pomagao, ni u čemu. Bili smo izolirani i krivo shvaćeni. Goli i bosi, bez oružja s krunicom oko vrata, naši su “dečki” obranili Hrvatsku od JNA i četničke najezde, pod mudrim vodstvom dr Tuđmana. Možete li ikoga od ovih koji danas svojataju i furaju se na Tuđmana zamisliti u ulozi ratnog vojskovođe? Na svaku pomisao lovi vas smijeh, a ponegdje i mučnina. Sjetite se samo kakvu su predstavu i cirkus napravili oko one bespilotne letjelice što je proljetos pala kraj studentskog doma. Sjetite se svih cirkusa i prepucavanja na relaciji Pantovčak-ministarstvo obrane, odnosno između aktualnog predsjednika države Milanovića i ministra obrane Banožića. Taj ministar, Jaglacem što ga zovu, umišlja si da je “bog i batina” što se vojske i obrane tiče. On tu vedri i oblači, odlučuje koga će gdje pozvati, koga će unaprijediti, koga marginalizirati, ovisno o tome kako se dotični odnosi prema njemu. Teški su i nepredvidivi ponavljači razreda i lokalni šerifi, kojima je stranačka knjižica jedina prava referenca za uspon i uspjeh u političkom i društvenom životu. Ne nedostaje im puno da se proglase maršalom i preskoče Tuđmana u tituli. On je naime bio general JNA. Zašto se to skriva? Što je u tome loše, pogotovo ako je neke doktrine iz vojne obuke, prenio u nužno potrebnu strategiju i taktiku u nametnutom nam ratu.
Tuđman je bio partizan i komunist. Od toga se ne može pobjeći. To se ne smije sakriti i smatrati nečim što ga kao čovjeka i domoljuba i utemeljitelja države Hrvatske, čini manje vrijednim. Bio je povjesničar i znanstvenik. Sa svih tih aspekata bi bilo dobro sagledati lik i djelo prvog hrvatskog predsjednika, imajući stalno u vidu misao vodilju njegova postignuća, njegov desetljetni san o slobodnoj, suverenoj, neovisnoj, demokratskoj i modernoj europskoj državi.
