Gospođo Opačić i vama slični, koliko Vam traje tjedan?

Ministričin pesek ima svu njegu, hrvatski branitelji nikakvu

Tko hoće i ima volje, nađe način – tko ne će, traži izliku. Kao 100-postotni invalid, tetraplegičar (ne mogu micati ni rukama, niti nogama), dobio sam preko udruge HUPT osobnog asistenta na četiri sata u ožujku ove godine. Početak rada osobnog asistenta je trebao biti krajem svibnja odnosno početkom lipnja 2015. godine. Uz sve moje molbe, upite, nastojanja da dođem do informacije, kada, Ministarstvo mladih i socijalne politike nije bilo u stanju odgovoriti mi pismeno. Telefonski me šalju od broja do broja, s istim odgovorom: "strpite se još 2 do 3 tjedna“.

U petak sam osobno otišao u Ministarstvo mladih i socijalne politike i vidio ministricu Opačić kako službenim audijem dolazi na posao i vodi "peseka" na posao. Isti "pesek" je dva puta tijekom radnog vremena izveden u šetnju od strane službenika te obavio nuždu na parkingu ministarstva. Nitko nije počistio za njim. Ponukan viđenim, zamolim prijatelja da me uvede u ministarstvo, gdje me preuzimaju zaštitari i odvode na 15. kat na razgovor. Prima me kulturna mlada dama, kojoj iznosim svoj problem. Saslušavši me i uvidjevši da nemam namjeru otići bez konkretnog odgovora, dovodi drugu (nadređenu) gospođu koja se nije predstavila. Niti na jedno moje pitanje nema odgovor, a na svaki njezin upit srežem je argumentima. Zove se treća osoba, a ta gospođa mi preporuča da ne "čačkam mečku" te da budem sretan što sam u mogućnosti dobiti osobnog asistenta, a da njezino dijete nije dobilo vrtić…??? Što bih ja trebao čuvati njezino dijete? Niti mogu sam jesti, piti, pomaknuti se, otvoriti vrata, javiti se na telefon, ako mi nije na stolu i 20 cm udaljen od moje desne ruke…??? To je odgovor? Na upit tko je meritoran, kompententan, pomoćnici, zamjenici, ministrica, te da mi dogovore sastanak s nekima od njih, odgovor je bio – što vi s ceste mislite da možete pričati s njima…?

Nisam pesek, nisam nacionalna manjina, nisam lgbt populacija, nisam izbjeglica, zbog kojih državni sigurnosni sustav pada za par sati, već sam bivši branitelj bez statusa i još uvijek zaposlen, te nisam na teret državi, jer sam prije devet godina doživio moždani udar, grješkom liječnika. Danas zovem, ponovno, i opet se nalazim u "saturnovom prstenu" i vrtim se u krug, od jednog do drugog telefona i ponavljam priču, sretan ako netko digne slušalicu i proslijedi me dalje – strpite se još 3 do 4 tjedna, OPET… Ministarstva moraju biti servis građanima i biti dostupni nama, a ne obrnuto, kao da su Bogom dani i svrha sami sebi

Koliko vama traje tjedan? Inače, novac za osobnog asistenta je osiguran iz fondova EU-a! Ti novci propadaju ako se do kraja mjeseca ne iskoriste. Meni pomoć treba jučer, sutra je kasno, sutra postoji samo ako ga doživimo, a i onda postaje danas. Zaključak izvucite sami. Pišem u afektu te vas molim da me ispričate zbog gramatičkih pogrješaka i mog zdravstvenog stanja,

S poštovanjem!

Josip Sopta