Hrvatski Fokus
Gospodarstvo

Proizvodnja maslinova ulja i vina u Hrvatskoj

Optimist sam jer prostora za rast ostaje, ali i prostora za razvoj kakvoće i brenda

 

Godine 2020. proizvodnja maslinova ulja u EU bila je 11,7 milijuna tona. Hrvatska proizvodnja maslinovog ulja kreće se između 23 i 33 tisuće tona; smiješno je i da velika država poput Francuske i mali Cipar proizvode otprilike isto toliko.

Ustupimo prostor vrsnom stručnjaku Josipu Gugiću za nekoliko općenitih opažanja. “Danas maslinarstvo predstavlja značajan gospodarski potencijal u poljoprivrednoj proizvodnji mediteranskog područja Republike Hrvatske. U mediteranskoj agroekološkoj regiji maslina je najrasprostranjenija voćna kultura. U Hrvatskoj je ukupna površina maslinika u 2009. godini bila 15.304 ha, što čini 1,2 % ukupno korištene poljoprivredne površine (Državni zavod za statistiku RH, 2010). Ukupni prirodi masline u razdoblju od 2000. do 2009. kretali su se od 9.482 t (2003.) do 36.602 t (2005.), a proizvodnja maslinovog ulja od 1.563 t (2003.) do 5.511 t (2005.) (Državni zavod za statistiku RH, 2009 i 2010). Hrvatski maslinari u prosjeku imaju 121 stablo masline, najčešće na 3 odvojene parcele, a prosječna površina parcela pod maslinom je 0,71 ha (Gugić, 2006). U Europskoj uniji, koja proizvodi 75 % svjetske proizvodnje maslinovog ulja i u kojoj ima oko dva milijuna gospodarstava koja se bave maslinarstvom, prosječna veličina maslinika je 2 ha (Eurostat, 2003). Ona je veća u Španjolskoj gdje je 4,6 ha, dok je u Grčkoj 1,5 ha, a u Italiji 1,1 ha. Razdoblje od osamostaljenja Hrvatske do danas obilježava povratak maslini, što je rezultiralo povećanim interesom za podizanjem i obnovom maslinika, modernizacijom i povećanjem preradbenih kapaciteta te poboljšanjem kvalitete maslinovog ulja. Maslina je jedina mediteranska voćna kultura koja u recentnom razdoblju bilježi povećanje proizvodnih površina i porast proizvodnje sadnog materijala. Na ovaj pozitivni trend u našem maslinarstvu utjecalo je više čimbenika, od kojih posebno treba istaknuti povoljnu cijenu maslinovog ulja i popularizaciju spoznaja o njegovoj prehrambenoj vrijednosti, zbog čega maslinovo ulje zauzima središnje mjesto u mediteranskoj prehrani koja se u posljednje vrijeme na globalnoj razini promovira kao nezaobilazna sastavnica pravilne prehrane. Osim toga, maslinovo ulje je prema dosadašnjim spoznajama jedan od svega nekoliko hrvatskih poljoprivrednih proizvoda sa izvoznim potencijalom. Unatoč ovom pozitivnom trendu u proizvodnji i preradi maslina, domaće tržište proizvoda od masline karakterizira nedovoljna razvijenost tržišne infrastrukture i neorganiziranost, sa visokim udjelom sivog tržišta, te uvozna ovisnost.

Pogledajmo što o vinarstvu piše 2018. godine Karlo Vajdić. “Hrvatska vinska industrija u posljednjih dvadeset godina poprilično je napredovala. Za razliku od nekad, danas više nije rijetkost na policama trgovina naći proizvode desetaka različitih vinskih proizvođača koji u ukusno dizajniranim buteljama nude domaće vino ponekad i po paprenim cijenama.

No brojke o proizvodnji vina u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina sugeriraju nešto rezerviraniju situaciju. Promotivni napori, rast popularnosti i brojnosti gastro festivala te sve veći broj turista nisu donijeli nikakav skok domaćim vinarima. Naprotiv, brojke pokazuju da je u posljednjih nekoliko godina gotovo nestala privatna proizvodnja za osobnu potrošnju, da profesionalna proizvodnja stagnira, a uvoz je udvostručen.

Krenimo redom. Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da je 2011. godine u Hrvatskoj proizvedeno 1,4 milijuna hektolitara vina. Samo pet godina kasnije ta je brojka prepolovljena i u 2016. proizvodnja je iznosila 760 tisuća hektolitara.

Naizgled katastrofalan trend donekle spašava činjenica da spomenute brojke uključuju profesionalnu proizvodnju, kao i proizvodnju vina za osobne potrebe. Ako se uzme u obzir to da se svih tih godina profesionalna proizvodnja uglavnom kretala u rasponu od 500 do 600 tisuća hektolitara, jedini zaključak koji se može izvući taj je da su hrvatski građani u samo nekoliko godina gotovo prestali proizvoditi vino za osobne potrebe. Klijeti, vikendice i rad u vlastitim vinogradima, očito, više nisu u modi

S druge strane se nalazi profesionalna proizvodnja, od koje se često puno očekuje. Broj turističkih noćenja od 2011. do 2017. porastao je sa 60 na 86 milijuna, Zagreb je izrastao u sasvim solidno turističko odredište s hrpom raznih festivala i događaja te nas sa svih strana obasipaju podacima o važnosti turizma za domaće gospodarstvo. No uza sve napore čini se da domaći vinari nisu uspjeli u potpunosti iskoristiti potencijal koji se stvara.”

Optimist sam jer prostora za rast ostaje, ali i prostora za razvoj kakvoće i brenda poput zanimljivog vina od kadaruna, proizvodnje stevije, agruma, badema, smokava, rogača, buhača, paulovnije, morača, lavande i dr.

Teo Trostmann

Povezane objave

Potpuni idioti! EU i Britanija se vraćaju na drvo kao gorivo

hrvatski-fokus

Naš S.O.S.-ed – Nove prijetnje Karla Erjavca

HF

Novigradska dagnja

HF

Krećemo li se prema prvoj energetskoj krizi u tranziciji?

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više