Ne miješani otpad, nego mješoviti otpad, koji se sastoji od proizvoda načinjenih od različitih materijala. Ne boksovi već spremnici, dakle spremnici kontejnera
Aktivni djelatnici, na što višim funkcijama imaju sve manje vremena da zapažaju svakodnevne probleme. Što se događa na tržnicama, u poštama, kako se dostavljaju novine pretplatnicima. Prpošitelji se zato bave svakodnevnim temama.
U koji otpad morate odvojiti papirnate „škanicle“ kada kupite pekarski proizvod? U mješoviti otpad. Zato su papirnate vrećice superiorne onim ogavnim plastičnim vrećicama, koje se mogu mehanički reciklirati. Znate li razlikovati poštanske marke? Nekada je na markama pisala njezina nominalna vrijednost. Danas postoji izvrsno rješenje. Za domaći promet piše oznaka A, a za inozemstvo B. Samo taj udio poštanskih usluga je u trajnom opadanju. Zamjenjuje je ona digitalna. I povećava se informacijski otpad. O kojem se gotovo ne govori ili piše.
Sve učestalije su razne rezolucije i vrlo aktivni rezolucionari. U komentatore ne primaju one koje imaju drugo mišljenje. Plastika, posebno plastične vrećice su im najveći problem. A ono što pronalaze u moru ili rijekama sakupljaju u plastične vreće. Neka se pitaju kako bi se svijet borio protiv pandemije izazvane virusom SARS-CoV-2. Potrošeno je do sada oko 9 milijardi jednokatnih plastičnih šprica, razvijena je nova plastična odjeća za osoblje, koja diše. Gdje su maske i silne epruvete za ispitivanja!?
Rezolucionari, ali i drugi, nažalost ne vladaju hrvatskim strukovnim nazivljem. Neispravno je pisati miješani otpad. To je mješoviti otpad koji se sastoji od proizvoda načinjenih od različitih materijala. Sada se uvodi naziv boksovi umjesto spremnika, dakle spremnici kontejnera. Mediji svih vrsta trebali bi pitati stručnjake. Koga danas u Hrvatskoj zanima mišljenje dokazanih stručnjaka!?
Jeste osvijestili novi oblik cenzure. Dnevnici su ukinuli pisma čitatelja, ne mogu se otvarati nove teme o kojima dnevnici pojma nemaju. A portali suočeni s visokim kaznama, prisiljeni su zatvarati komentare.
Prpošitelj je pretplatnik na dnevnik. Relativno često ne dobije broj i mora ga kupiti na kiosku. Priznaje mu se samo 55 % sume za kupovinu na kiosku. Trebalo bi mu priznati 100 % kupovine, a razliku neka plati dostavljač.
Dokazano, stoka koju se uzgaja, veliki je izvor stakleničkih plinova. Osobito krave. Zato se diljem svijeta razvija meso od bilja. Sve više proizvoda prebacuje na sirovine iz polja. Možda bi ipak trebalo čuvati polja, ali i šume za neophodnije proizvode. Valja se sjetiti priče s biogorivom, hranom za strojeve, a ne ljudska bića.
Nedavna vijest. U SAD-u se reciklira samo 6 % plastičnog otpada. Neka se objasni javnosti tko dopušta da se u školi u Cresu, ali i drugim mjestima, održavaju predavanja ili radionice pod zajedničkim nazivom „Reci NE plastici“. I za te aktivnosti dobivaju još i novac iz raznih fondova.
Prpošitelj!
