Hrvatski Fokus
Feljtoni

Hrvatsko pravosuđe protiv hrvatskih branitelja (3)

Progoni hrvatskih generala, branitelja i štovatelja Domovinskog rata

 

U Sjedinjenim Državama, primjerice, 18. Amandman Ustava, koji potječe još od Američkog građanskog rata, kaže da će se svi dugovi i obveze države prema onima koji su se pobunili protiv SAD, kao i njihovi zahtjevi prema državi proistekli iz pobune smatrati nezakonitim i ništavnim. Kako suci u Hrvatskoj dijele pravdu? Suprotno ovim premisama pravde!

Uloga Državnog odvjetništva i Pravosuđa je pravda i pravednost, a hrvatske  žrtve tu pravdu nisu dobile. Isključivi krivac je Pravosuđe , koje je olako aboliralo 20 641 četnika, a za hrvatske žrtve nije ni tražilo  pravdu, i kako izgleda nikada ni neće! Prošlo je 30 godina, ratni zločin ne zastarijeva, ali ne postoji ni volja, ni nakana da se bilo koga procesuira za ratni zločin nad Hrvatima!

Tako je Mladen Bajić i oni koji su ga zamijenili umjesto da proganja četnike, proganjao hrvatske branitelje i generale! Koliko godina zatvora je zaslužio za te velike propuste, ako je Tomislava  Merčepa za propust to pravosuđe osudilo na 7 godina?

Hoće li ikada netko odgovarati za nečinjenje, nemar i nevoljkost u obnašanju dužnosti? Ne će, jer kod hrvatske političke i državne “elite” nema odgovornosti prema nikome, ni prema poslu koji obavljaju, ni prema hrvatskom narodu!

Dok srbijansko pravosuđe uzima za pravo suditi hrvatskim državljanima umjesto da ih hrvatsko pravosuđe zaštiti, ono ih još dodatno proganja.

Republika Srbija proglasila se 2003.godine nadležnom za kaznena djela protiv čovječnosti, međunarodnog prava i za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava na teritoriju bivše Jugoslavije od 1.siječnja 1991. godine, na temelju Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine.

Člankom 3. toga Zakona: „Državni organi Republike Srbije određeni ovim zakonom nadležni su za vođenje postupka za kaznena dela iz člana 2 ovog zakona, koja su izvršena na teritoriji bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, bez obzira na državljanstvo učinioca ili žrtve“.

Iako je po tom Zakonu sporna nadležnost za događaje koji su uslijedili nakon 8.listopada 1991.godine. Republika Srbija se na temelju doktrine univerzalne nadležnosti, proglasila nadležnom za procesuiranje najtežih kaznenih djela počinjenih  u ratovima u bivšoj Jugoslaviji.

Pravno, odluka Republike Srbije nije sporna, ali s moralnog aspekta postavlja se pitanje kako je moguće da država koja je izvršila agresiju i započela rat  u bivšoj Jugoslaviji sebi priznaje to pravo, kako je moguće da država koja ne priznaje postojanje logora na svom teritoriju spremno dostavlja optužnice koje se temelje na iskazima optuženika koji su pribavljeni mučenjem u tim istim „nepostojećim“ logorima?

Hrvatsko pravosuđe dugi niz godina ima u Europi najlošiju percepciju što se vidi i iz intervjua Večernjeg lista s direktoricom Svjetske banke za Hrvatsku, u kojem je Elisabetta Capannelli na upit o ključnim reformama koje trebaju definirati Nacionalnu strategiju razvoja Hrvatske prvo spomenula upravo podizanje učinkovitosti pravosuđa, obrazlažući: “Bolje, brže i suvremenije pravosuđe od ključne je važnosti za unaprjeđenje poslovnog okruženja i jačanje povjerenja u hrvatske javne institucije”. https://www.vecernji.hr/vijesti/hrvatskoj-zajam-svjetske-banke-od-100-milijuna-eura-za-projekt-ucinkovitog-pravosuda-1390723

Znači da se i van granica Hrvatske vidi neučinkovitost i neefikasnost hrvatskog pravosuđa!

Međutim kako je političkoj “eliti” u Hrvatskoj, gle apsurda bio cilj kriminalizacija DR, DORH je još 2006. godine sa srbijanskim Tužiteljstvom za ratne zločine potpisao sporazum o suradnji,

Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske Mladen Bajić i Tužilac za ratne zločine Republike Srbije Vladimir Vukičević potpisali su Sporazum o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida kojim je izražena obostrana spremnost da se unaprijedi suradnja na području kaznenog progona počinitelja ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, posebno onih koji imaju državljanstvo ili žive na području Republike Hrvatske, odnosno imaju državljanstvo ili žive na području Republike Srbije. (13. 10. 2006.)

Sličan Protokol  između Državnoga odvjetništva RH i Tužiteljstva BiH o suradnji i progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina protiv čovječnosti i genocida,  3. lipnja 2013.godine  potpisali su glavni državni odvjetnik RH Mladen Bajić i glavni tužitelj Tužiteljstva BiH Goran Salihović . Taj Protokol štetan je za Hrvate u BiH i Republiku Hrvatsku, što  dokazuje i njegova  primjena. Naime istražitelji iz BIH slobodno su i bez ikakva nadzora,  ikakvih ograničenja pregledavali  dokumentaciju iz ratnoga razdoblja, preuzimali ovjerene preslike svega što je za njih bilo važno. Ta  dokumentacija vezana je uz  progon bivših pripadnika HVO-a, ali i dužnosnika hrvatskoga naroda koji su bili angažirani u institucijama Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

Ne treba ni naglašavati da DORH, nije u reciprocitetu provodio  slične aktivnosti u BiH u bošnjačkim arhivama s građom iz ratnoga doba, niti je podnio ni jednu kaznenu prijavu protiv nekadašnjih oficira JNA, Bošnjaka i Srba u BiH zbog sudjelovanja u agresiji na RH. Opće je poznato  da je više Bošnjaka/časnika Armije BiH sudjelovalo u agresiji na RH, kao da i su odgovorni za masovne zločine, etničko čišćenje i pokolje nad Hrvatima u BiH (generali Sefer Halilović, Atif Dudaković, Fikret Muslimović, Selmo Cikotić, Refik Lendo i mnogi drugi časnici Bošnjaci iz bivše JNA).

Mladen Bajić i DORH kojem je bio na čelu nije tako proganjao srpske četnike za zločine nad Hrvatima, kao što je proganjao hrvatske generale i branitelje za zločine nad Srbima. I to je hrvatsko pravosuđe? Sramota od pravosuđa! Raditi protiv interesa hrvatskog naroda, a taj narod ih plaća? Raditi u Hrvatskoj protiv države Hrvatske, a ta država Hrvatska ih plaća? Pa toga nema nigdje na svijetu!

Nema nigdje na svijetu ni predsjednika koji je kao zaštićeni svjedok, tajno otišao u Hag svjedočiti protiv države kojoj je bio na čelu? Nigdje takvih apsurda nema osim u Hrvatskoj!

Kakav obraz imaju , kakvu savjest imaju svi političari od saborskih zastupnika, do Vlade i Pravosuđa, koji godinama rade protiv hrvatskih interesa i hrvatskog čovjeka?

Nizom primjera vidjeti ćemo da je u hrvatskom Pravosuđu sve moguće.

Sramotno hrvatsko pravosuđe protiv profesora Krešimira Mihajlovića

Prof.  Mihajlović bio je te 2011.godine ravnatelj O.š. Petar Zrinski u Zagrebu, koju su pohađali sinovi tadašnjeg predsjednika Vlade RH, Zorana Milanovića, postavio je pano u hodniku škole sa natpisom:

 “Hrvatski mučenici, od pobjede, preko istine do pravde”

“I tko zemlju ljubi nitko neće biti rob“

Da bi kao rezultat postavljanja tog panoa tadašnji Ministar prosvjete, kulture i športa,  Željko Jovanović  smijenio prof. Mihajlovića sa dužnosti ravnatelja  po iznimno brzom postupku i dao mu  otkaz. Ministar Jovanović nije se  obazirao  ni na to da ima šesteročlanu obitelj, i da mu je tim neljudskim  činom ugrožena životna egzistencija.

Ni oslobađajuća presuda  generalima u Haagu 16.11 2012.godine za  hrvatsko pravosuđe ništa ne znači,  već se prof. Krešimira Mihajlovića okrutno progoni i šikanira do dana današnjeg, uslijed  čega se i teško razbolio.

Umjesto da se nakon oslobađajuće presude Međunarodnog suda u Hagu generala Gotovine i Markača, Ministarstvo prosvjete, kulture i športa i Državno odvjetništvo   ispričaju  za sve nevolje koje su mu nanijeli i vrate ga  natrag na njegovo radno mjesto, prof. Mihajlovića progone već više od deset godina!

Prof. Mihajlović je i hrvatski branitelj, ranjavan u Domovinskom ratu, pa je  čudno da Ministarstvo branitelja nije reagiralo i zaustavilo ovu strašnu nepravdu prema hrvatskom branitelju.

Profesor Krešimir Mihajlović sada je u mirovini i zbog činjenice da je Vrhovni sud preinačio pravomoćnu sudsku presudu Županijskog suda (koja je išla u korist Mihajloviću), Mihajlovićeva se odvjetnica obratila i Ustavnom sudu. Na Ustavnom sudu ona se pozvala na odluku Europskog suda, prema kojemu, kada jednom sudska odluka postane pravomoćna, više ne može biti poništena. No, sutkinja Ustavnog suda koje vodila ovaj predmet, SDP-ova Ingrid Antićević Marinović, odbila je žalbu te su Mihajlović i njegova odvjetnica pokrenuli spor pred Europskim sudom za ljudska prava.

Eto to je istina o hrvatskom Pravosuđu!

Katastrofalno, sramotno koga mi porezni obveznici plaćamo!

Uhićenje Tihomira Purde i Veljka Marića

Tihomir Purda (1969.) hrvatski je branitelj koji je branio okolicu Vukovara tijekom Domovinskog rata. 2011. godine uhićen je u BiH zbog srbijanske interpolove potjernice. Nakon pada Vukovara, zarobljen je i prebačen u logor Stajićevo i logor Sremska Mitrovica. Tamo je mučen i prebijen mjesecima, te je pod prijetnjom iznuđen njegov potpis na dokumentu u kojem se navodi da je kriv za smrt jednog JNA vojnika. 1992.godine. Zbog sumnje u ispravnost njegovog priznanja, Tužiteljstvo za ratne zločine ispitalo je u Županijskom sudu u Vukovaru nekoliko svjedoka, među njima branitelja Petra Janjića Tromblona i Danka Maslova, koji je također bio na tjeralici, te samog Purdu u pritvoru. Međutim, ispitivanjem svjedoka utvrdilo se da je Purda zapravo sa još jednim braniteljem ranjenog JNA vojnika odveo u bolnicu, koji je tamo preminuo za nekoliko dana.

Nakon preispitivanja slučaja 3. ožujka 2011. godine srpsko Tužiteljstvo za ratne zločine je odustalo od progona. Prema obavijesti za javnost, saslušano je 44 svjedoka, od čega 13 u Srbiji i 31 u Hrvatskoj i prikupljena je određena dokumentacija. Navodi se da nijedan svjedok nije  teretio  Purdu te je zbog nedostatka dokaza njegov slučaj odbačen. Također su istodobno odbačeni i slučajevi protiv Tromblona i Maslova. Purda je time nakon 57 dana zatvora pušten na slobodu te se vratio kući.

Veljko Marić je uhićen u Srbiji kada je pri rutinskoj kontroli kao vozač kamiona prepoznat kao tražena osoba. Protiv njega je 2009.godine srpsko tužiteljstvo podiglo optužnicu na temelju spornog zakona o univerzalnoj jurisdikciji.

Godine 2011. u Beogradu je osuđen na 12 godina zatvora za ubojstvo civila Petra Slijepčevića, u njegovoj obiteljskoj kući  1991.godine u  selu Rastovac, gdje se nalazio kao pripadnik 57. samostalnog bataljuna Zbora narodne garde Grubišno Polje. Izručen je Hrvatskoj sa time da  Hrvatski sud potvrdi  srpsku presudu. Županijski sud u Bjelovaru potvrdio je kaznu Beogradskog suda od 12 godina zatvora i time automatski potvrdio zločin  i otvorio mogućnost naplate štete od obitelji ubijenog.

Država je platila 220 000 kuna supruzi ubijenog i sada tereti Marića za taj iznos i iznos od 160 000 kuna sudskih troškova. Time uništava živote cijele obitelji,  jer tako velike iznose cijeli život ne može zaraditi da bi podmirio dug

Tomislav Merčep, suđenje hrvatskoj državi

Tomislav Merčep osuđen je zbog propusta! Osuđen je samo zato što ubojstva nije spriječio. Propustio je spriječiti ratni zločin postrojbe kojom je navodno zapovijedao, mada svjedoci nisu potvrdili da im je on naredio ili ih na bilo koji način poticao na zločine. Treba napomenuti da za počinjene zločine nisu osuđeni direktni izvršitelji, nego samo Tomislav Merčep! Bio je to klasični montirani sudski proces u kojem se ustvari sudilo državi Hrvatskoj, jer su htjeli dokazati da je nastala na zločinu. Sudac je na čitanju Presude rekao;

“Da ste reagirali na prve događaje, sve ovo se ne bi dogodilo i hrvatska povijest bi jedinim dijelom izgledala bitno drugačije. Ovako ste vašom pasivnošću i nerazumijevanjem zla koje vas okružuje, potpuno svjesno ostali na pogrešnoj strani povijesti Republike Hrvatske”

To je Tomislavu Merčepu 12. svibnja 2016. rekao  sudac Županijskog suda u Zagrebu Zdravko Majerović, izričući mu nepravomoćnu presudu od pet i pol godina zatvora za ratne zločine ubojstva civila iz više hrvatskih mjesta i gradova.

Republika Hrvatska je na pogrešnoj strani povijesti, to je bio cilj progona hrvatskih branitelja i svih onih koji su je stvarali, jer da je nisu stvarali, da su se prepustili velikosrpskoj agresiji onda bi bili na pravoj strani povijesti. To je nelustrirano hrvatsko Pravosuđe, koje provodi obrnutu lustraciju, umjesto da se njih lustrira, oni lustriraju hrvatske branitelje i hrvatski narod.

Sudac kao pravnik trebao bi znati da je prava strana,  pravo svakog naroda na samoodređenje, ali njegova indoktrinacija jugo-komunističkom ideologijom sprječava ga da shvati da se radi o hrvatskoj ili  jugoslavenskoj , regionalnoj, balkanskoj ili kako već da je nazovemo strana povijesti.

A pravo je na  strani  Hrvatske! Pravo svakog naroda na slobodu, na samoodređenje u međunarodnom pravu, načelo  je po kojem narodi imaju pravo na vlastitu državu  i pravo slobodnoga izbora vlastita društvenoga i ekonomskog uređenja (unutarnje samoodređenje).

Tomislavu Merčepu nikada nije dokazano da je i na jedan način bio povezan sa zločinima koje su mu stavili na teret, čak ni na prvome sudskom ročištu, kada je bilo prvo suđenje samim počiniteljima, Merčep uopće nije pozvan kao svjedok niti je bio zaveden u spisu… I tada kreće uigrani scenarij montiranih suđenja; medijska haranga lijevih medija koji nikako ne prihvaćaju državu Hrvatsku, razne soroševe udruge za nazovi ljudska prava, pa hrvatska izdajnička nazovi politička elita popušta i organizira se novo suđenje, na kojemu su mu prišili najniži oblik pravne odgovornosti, a to je da je on, navodno, mogao spriječiti, a nije spriječio počinitelje. I počinitelji i svi svjedoci koji su prošli kroz sudnicu, svi su unisono govorili kako Merčep sa svime nema apsolutno nikakve veze. Nisu ga pustili ni na pogreb majke! Teško se razbolio, dobio jaki moždani udar i još su se lijevi mediji zgražali što ga se liječi i šalje na oporavak u toplice!? Strašno!

General Đuro Brodarac

Đuro Brodarac, hrvatski general kojeg su proganjali kao psa, i koji je umro u zatvoru u Osijeku, jer nije dobio medicinsku pomoć.

Godine 2011. Đuro Brodarac je osumnjičen za ratne zločine na području Siska iz 1991 i 1992. godine i to po zapovjednoj odgovornosti. HRT je tad izvijestila  da se istraga u vezi ratnih zločina u Sisku koncentrirala na desetak uglednih sisačkih Srba. Neke od slučajeva ubojstava i pljačke je hrvatsko pravosuđe do tad već procesuiralo. Sumnja se kako su ubojstva naručena iz utjecajnih sisačkih krugova kako bi se Srbe, koji nisu prešli na stranu krajinskih snaga, prestrašilo i natjeralo u izbjeglištvo. Zbog toga je pritvoren. Umro je 2011. u osječkom zatvoru, zbog nebrige i ne pružanja liječničke pomoći.

Na sprovodu 15. srpnja 2011.godine, prisustvovalo je preko 10.000 njegovih suboraca i sugrađana. Time su pokazali što misle o zatvaranju i smrti Đure Brodarca!

Ta je smrt još jednom pokazala upravo neljudski odnos hrvatske države , odnosno politički dirigiranog Pravosuđa, prema braniteljima, generalima i uopće osobama koji su tu istu državu stvarali.

„Svako zatvaranje hrvatskih branitelja u razdoblju dokazivanja sumnji za navodno počinjenje zločina u Domovinskom ratu jest nešto što se nije ni do sada smjelo događati. Pogotovo ako optužbe dolaze od osoba poput Save Štrpca, Pilsela, Pusića, Feralovaca, EPH-ovaca, ili organizacija poput Soroševog HHO-a, stranih plaćenika. Njihova zadaća je od Hrvatske napraviti agresora ili pak u najmanju ruku izjednačiti u krivnji srbijanskog agresora i srpske pobunjenike u Hrvatskoj s pravom hrvatskog naroda i njegove države na obranu od neusporedivo naoružanijeg i organiziranijeg napadača .Nadam se da general Brodarac nije umro uzalud! Njegova bi smrt trebala biti posljednja tragedija jednog hrvatskog branitelja, posljednja opomena kako za vlast u Hrvatskoj tako i za sve njegove suborce iz Domovinskog rata, da se definitivno okonča šutnja i desetgodišnje toleriranje kriminaliziranja i blaćenja najveće svetinje u povijesti hrvatskog naroda!” – rekao je Ninoslav Mogorović, publicist iz Pule.

Nažalost danas jedanaest  godina poslije ništa se nije promijenilo. Još gore je sa hrvatsko-srpskom koalicijom na vlasti!

Mihajlo Hrastov

Mihajlo Hrastov , hrvatski  branitelj  je pravomoćno osuđen za ubojstvo 13 i ranjavanje dvojice razoružanih rezervista Jugoslavenske vojske (JNA) u Domovinskom ratu, u rujnu 1991. na Koranskom mostu u Karlovcu u pravosudnoj trakavici dugoj 25 godina! Zamislite proces koji traje 25 godina i sve te godine ovako nesposobno i sporo Pravosuđe uredno dobiva plaće, uredno dolazi na posao, a učinak  je 25 godina, i nitko za taj nemar, iživljavanje i mučenje hrvatskog branitelja, ne odgovara! NITKO!

Pravomoćno osuđen od ovakvog Pravosuđa? Sprdačina od Pravosuđa! I još „vrli „ odvjetnici poput Nobila mašu tom „pravomoćnom“ presudom?! U Americi ili Engleskoj sigurno ne bi! Izgubili bi sudačke i odvjetničke licencije!

“Hrastov je odrobijao 2,5 godine zatvora, procesi protiv njega traju 25 godina, a na koncu se njega i njegovu obitelj želi financijski uništiti za korist velikosrpskog agresora”, rekao je saborski zastupnik Željko Sačić i poručio kako se Suverenisti oštro protive toj relativizaciji, izjednačavanju žrtve i agresora.

Onaj koji se brani je žrtva agresije! Mora se braniti, jer ga inače neće biti! Prema tome niti oni koji se brane ne bi počinili zločin da ih se nije napalo, da nije bilo agresije!

To je pravda!  Pristup pravdi je temeljno ljudsko pravo u središtu vladavine zakona u svim demokratskim sustavima!

Hrastov je u izjavi Hini rekao da su ukupni odštetni iznosi 11 milijuna i 690.000 kuna, a da mu je na naplatu došlo preko 2,7 milijuna kuna, odnosno da mu je već stigla ovrha na 2.7450.000 kuna.

Pored ovih medijski popraćenih slučajeva ima još mnogo progonjenih hrvatskih branitelja, koji su na montiranim suđenjima osuđeni na zatvorske kazne, kojima su uništene obitelji, koji su dobili otkaz, koje se zatvaralo u psihijatrijske bolnice, koje se kljukalo raznim medikamentima i pokušalo psihički slomiti.

(Nastavak slijedi)

Lili Benčik

Povezane objave

Hrvati su ugroženi u Hrvatskoj! (2)

HF

Tajne i kompleksi Miroslava Krleže (5)

HF

HRVATSKE AUTOCESTE I KONCESIJA – (5)

HF

Jugokomunistički zločini nad Hrvatima (1)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više