Oni koji u Omišu slušaju dalmatinske klape ne će ići u Zagreb tući hrvatsku policiju
Da je Jasenovac glavno političko pitanje (glavni problem) odnosa Hrvatske i Srbije, govori ovaj slučaj sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem 17. srpnja 2022. kada mu Hrvatska zabranjuje privatni posjet Jasenovcu što može biti i urota protiv Hrvatske. Vidjet ćemo poslije kako. Jasenovac, istovremeno u Hrvatskoj, i moves operandi i tabu, interes, novac, kazna i nagrada te uzrok „građanskog rata u Hrvatskoj“? Svega toga tu ima. Ipak, hrvatska Vlada zabranjuje taj privatni posjet Aleksandra Vučića Jasenovcu. A Peti dan?
Već sam nekoliko puta na ovom portalu pisao da redovito pratim HRT-ovu emisiju Peti dan. I dosta sam puta pohvalio Petra Tomeva Mitrikeskog i Matiju Štahana. Međutim, to se 15. srpnja promijenilo. Zbog Jasenovca i mitova. Doduše, Petar Tomev Mitrikeski, ispravno o srpskom mitu Jasenovac, kao srpskom malju nad Hrvatima. Međutim, nakon inzistiranja Marijane Bijelić da se Hrvatska ispriča Srbiji zbog Jasenovca, te usporedbe Jasenovca s Vukovarom, Petar, kao krava
kad prolije punu kantu mlijeka. U kontekstu toga, za Jasenovac kažu kako je to srpski mit. Pa Matija Štahan, kada govori o srpskim mitovima Kosovo i Jasenovac, govori, i o hrvatskim mitovima. Spominje hrvatske kraljeve, čini mi se, i Domovinski rat. Na kraju se, i Matija Štahan i Petar Tomev Mitrikeski slažu s Marijanom Bijelić. Kažu da se Hrvatska treba ispričati Srbiji zbog Jasenovca. U toj raspravi, čini mi se, netko uspoređuje Jasenovac s Vukovarom. Ali Matija Štahan i Petar Tomev Mitrikeski kažu ne, ne mogu se uspoređivati Jasenovac i Vukovar, nego Jasenovac i Ovčara. Te svi kažu kako se mir između Hrvatske i Srbije, može postići, samo isprikom Hrvatske Srbiji zbog Jasenovca. Jer je Jasenovac, navodno bio jedna velika Ovčara. Pa nabrajaju, sve ono što se radilo u Jasenovcu. I tu imamo šum logike i racionalnosti za što postoji objašnjenje: interes, novac i ucjena. Jer nije nimalo racionalno tvrditi kako je ovaj odnos između Hrvatske i Srbije nepriznavanje Jasenovca „logorom smrti“ od strane Hrvatske. Te da bi to priznanje donijelo konačan mir između Hrvatske i Srbije što je po mom mišljenju nelogično i oportuno. Pa postavljam nekoliko pitanja onima koji kažu kako je pozitivno rješenje ovih loših odnosa Hrvatske sa Srbijom – isprika Hrvatske Srbiji zbog Jasenovca. Kao prvo, kada kažu da se Hrvatska treba Srbiji ispričati zbog Jasenovca, na koga misle? Je li se Hrvatska Srbiji već ispričala zbog Jasenovca? Kada hrvatska službena vlast od 2000. ide na komemoraciju u Jasenovac, je li to hrvatska isprika Srbiji zbog Jasenovca? Pa odnos Hrvatske prema NDH od 1945. do 1990., „dokumentarni film“ Hrvoja Klasića o NDH te uloga hrvatskih povjesničara – Hrvoje Klasić, Ivo Goldstein, Tvrtko Jakovina i Dragan Markovina na HRT-u? Je li to isprika, ili? I na koncu, je li Srbija od 1991. do 1995. na velikom prostoru bivše države Jugoslavije izvršila genocid nad Hrvatima zbog Jasenovca?
Zato, što se Hrvatska Srbiji ispričala zbog Jasenovca, ili zato što nije? Jesu li Srbi bacali Hrvate u masovnu grobnicu na Ovčari, zato što se Hrvatska Srbiji nije ispričala zbog Jasenovca, ili zato što se ispričala?. Ima ih koji misle da su Srbi Hrvate bacali u masovne grobnice, baš zato, što se Hrvatska Srbiji ispričala zbog Jasenovca. Pa je pravo pitanje: Što bi se postiglo novom isprikom Hrvatske Srbiji zbog Jasenovca? Blagoslov srpskom genocidu, te nastavak srpske genocidne propagande! A odakle Matiji Štahanu i Petru Mitrikeskom da se u Jasenovcu ubijalo kao na Ovčari? I zbog čega ovakav odnos o najvažnijoj stvari za Hrvate posljednjih 80 godina? Interes, novac i ucjena? I Nino Raspudić je u toj emisiji jednom rekao da je Jasenovac bio veliki zločin kojega treba istražiti, a Aleksandar Musić, da je holokaust u Jasenovcu dosljedno proveden. Nakon što je Nino Raspudić zaradio puno novaca u emisiji Peti dan, postaje saborski zastupnik, a Igor Vukić, zbog 10 minuta istine o Jasenovcu, ostaje bez posla. Igor Vukić, kao Bruno Bušić!? Ipak, kada na internetu vidim da strane agencije pišu (govore) kako je srpskom predsjedniku zabranjen privatni pristup „hrvatskom Auschwitzu“, vidim da je Vučić postigao svoj cilj. Ja tu vidim veliku urotu protiv Hrvata. Iz „privatna posjeta Jasenovcu“, priča o „hrvatskom Auschwitzu“. Još kad hrvatski ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman kaže kako Vučiću nije do Jasenovačkih žrtava, nego do stjecanju bodova na sljedećim izborima u Srbiji kao da „jasenovačke žrtve“, te spominjanje „hrvatskog Auschwitza“ u stranim agencijama nisu sredstvo skupljanja bodova na izborima u Srbiji? Bez obzira, tko to govori.
Dakle, da bismo mogli imati jednu objektivnu raspravu o Jasenovcu na HRT-u, potrebno je u tu raspravu uvesti atentat na Brunu Bušića u Parizu 1978., tjeranje Igora Vukića sa HRT-a te „slučaj napuštanja emisije OTVORENO. Prije dvije tri godine, u emisiji OTVORENO, Ivo Goldstein i Ivan Zvonimir Čičak. Spominje se Jasenovac. Ivan Zvonimir Čičak govori nešto što se Ivi Goldsteinu ne sviđa. Ivo Goldstein ustaje, prijeti napuštanjem emisije ako Čičak ne popusti. I Čičak popušta. Nekad metak u čelo zbog Jasenovca, danas ovakve ucjene i tjeranje sa HRT-a te nagrađivanje, kao prije. Pa možemo reći kako je atentat na Brunu Bušića u Parizu 1978. uzrok „građanskog rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995“. Uzrok Ovčare i Škabrnje, te nastavak toga. Zbog čega bi Hrvatska u UN-u morala iznijeti slučaj atentata na Brunu Bušića. Reći kako je taj atentat jednako važan, možda još važniji od atentata n onog američkog novinara u Saudijskoj Arabiji prije dvije godine.
Dok postoje čvrsti dokazi da se Hrvatska stalno ispričava Srbiji za laž o Jasenovcu, oni stalno traže tu ispriku. Kako? Zašto? Pa oni progone one koji traže da se iz popisa jasenovačkih žrtava uklone ubijeni na misi u Trogiru, koje su Saveznici (Englezi) ubili u Savezničkom bombardiranju1945. Oni bi htjeli konsenzus – ispriku svih Hrvata.
Što se tiče mitova Matije Štahana, kada Štahan kaže kako osim srpskih mitova o Jasenovcu i Kosovu, postoje i hrvatski mitovi. Pa spominje hrvatske kraljeve, čini mi se i Domovinski rat, što je uvrjeda za Hrvate. Po toj logici, za Štahana su, i Branimir, i Zrin, i Siget, i Bleiburg i Bašćanska ploča hrvatski mitovi. Ovo sve po sjećanju, isprika ako griješim.
„Da Hajduk nikad ništa ne osvoji, a da ostane svoj klub, odmah bi potpisao“, kaže Boris Dežulović što je vrlo problematično. Ovo bi trebao biti glavni problem splitske vlasti, gradonačelnika Splita. Ovo je dokaz da uspjeh u HNL-u Hajduku nije primarni interes, nego što? Sukob s Dinamom (Zagrebom)? Baš ono što sam ja nedavno pisao na ovom portalu. Kada kažem da su oni Torcidaši koji su napali hrvatsku policiju na autocesti A1 prije mjesec dana, Dežulovićevi vojnici. Kako je taj napad Torcide na hrvatsku policiju povezan s onom Borisa Dežulovića „j…vas Vukovar“ što bi sigurno potvrdila objava njihovih imena, imena njihovih roditelja baka i djedova. Pa ova „samo da ostane svoj klub“? Što je to? Pravo splićanstvo i pravo dalmatinstvo? Uživanje u slušanju dalmatinskih klapa u Omišu ili? Zar bi mladi Splićanin koji uživa u slušanju dalmatinskih klapa u Omišu, išao tući Zagrepčane i hrvatsku policiju? Nema sumnje da su to neki drugi, djeca jugo-oficira, jurjevića, viskovića, roglića, zelića (Blagoje), srđana (Vrcan) i lalića (Dražen). „Naš i svoj klub Hajduk“.
