Veliki zajednički projekt renomiranog slikara Dimitrija Popovića i umjetničkog fotografa Marka Vrdoljaka
U Galeriji fotografije Fotokluba Split u ponedjeljak 18. srpnja 2022. otvorena je izložba „One su ovdje“, realizirana u koautorstvu renomiranog fotografa Marka Vrdoljaka i slikara, kipara, grafičara i pisca Dimitrija Popovića, crnogorsko-hrvatskog umjetnika svjetskog ugleda uz poetske tekstove fra Ante Vučkovića.
Veliki zajednički projekt renomiranog slikara Dimitrija Popovića i umjetničkog fotografa Marka Vrdoljaka, naziva „One su ovdje“ uz poetske tekstove fra Ante Vučkovića spaja fotografsku, slikarsku umjetnost i riječ u jedinstvenu vizualnu cjelinu i izložbu koja se sastoji od 21 djela dimenzija 70 x 100 cm.
Projekt govori o ženskoj snazi, ženskim osjećajima i ulozi žene u današnjem svijetu kroz povijesni prikaz i definiciju uloge žena prema biblijskim motivima. Ispred Vrdoljakova objektiva Modeli koji su pristali sudjelovati u ovom projektu istaknute su javne osobe: Nina Badrić, Franka Batelić, Maja Bajamić, Mia Begović, Zrinka Cvitešić, Gina Damjanović, Mia Dimšić, Nika Fleiss, Tereza Kesovija, Zdenka Kovačiček, Anđa Marić, Sandra Perković, Alma Prica, Ana Rucner, Severina, Jelena Veljača, Ana Vidović, Alka Vuica, Matija Vuica, Vanda Winter i Tihana Harapin Zalepugin. Sve su one fotografirane u specifičnim svjetlosnim uvjetima sa točno predefiniranim izrazom lica, mimikom, pogledom i govorom tijela te svaka od njih predstavlja točno određenu žensku ulogu definiranu prema biblijskoj ikonografiji. Nakon fotografiranja i obrade fotografija iste su isprintane na slikarsko platno te je na njih umjetnički utjecao Dimitrije Popović sa dodatnim slikarskim intervencijama na svakoj pojedinoj fotografiji sukladno ulozi žene kojom je portret inspiriran.
„Budući da je fotografija nijema umjetnost koja sama za sebe, bez dodatnih riječi i sadržaja iznosi i stvara gotovu cjelovitu priču, uvijek, do ovoga projekta, nastojao sam svakom pojedinom fotografijom formirati zaokruženu priču o emociji – bilo da sam je dočaravao kroz nijanse boja, strukture sadržaja, igru svjetlosti i mraka ili detalje skrivene u sjenama kojima izazivam gledaoca na istraživanje. No, ovaj projekt natjerao me je na pristup fotografiji na posve neočekivan i uznemirujuće uzbudljiv način. Naime, ovaj puta sam morao fotografijom ispričati samo dio sadržaja, znajući da je moj dio izričaja samo polovina gotovoga djela koje će u potpunosti dobiti značenje tek nakon intervencije nevjerojatnog Dimitrija Popovića i njegove kreativnosti, a poetski tekstovi fra Ante Vučkovića, koji se nalaze uz svako pojedino djelo, dodatan su putokaz za daljnje proučavanje i razmišljanje o tajni žene, koju ovaj opus neće razotkriti, no tajne postoje s razlogom i čine naše živote zanimljivima i svakako su izvor inspiracije“, rekao je fotograf Marko Vrdoljak.
Dimitrije Popović je rekao kako se pred njim postavio izazovan i delikatan, kvalitativan likovni problem. „Kako realizmu portreta u crno bijelom tonalitetu dati slikarskim postupkom novu dimenziju lika. Trebalo je galeriji fotografiranih modela, da se izrazim kiparskim terminom, njihovim poprsjima, dati one ikonografske ili simboličke elemente kojima bi se biblijski izvornik mogao transponirati na moderan način, a da se pritom sačuva jasnoća vizualne i simbolične čitljivosti djela. Želio sam ostvariti ravnotežu između fotografiranog i naslikanog. Zato sam koristio one likovne izražajne mogućnosti koje sam smatrao najprikladnijim od krajnje pojednostavljenih, apstraktnih elemenata do složenijih figurativnih simbola. Želio sam kontekstualizirati ponaosob svaki ženski lik u onom smislu u kojem se označava posebnost njegove sudbine, odnosno psihološki profila žena kakav poznajemo iz povijesti religije odnosno kulture. Ta je vizualizacija ostvarena slikanjem akrilom, temperom i olovkom u boji, bila na neki način likovni ekvivalent usuda prezentiranih junakinja. Od pojednostavljenih, apstraktnih elemenata jasne simbolike, geometrijskih ploha ili linija kao kod Eve i Bogorodice ili dramatično nadrealističnog izraza kod Salome i Judite do prožimanja realizma i mistike Veronikinog metafizičkog ozarenja i skrušenosti Marije Magdalene. Dva umjetnička pristupa odabranih ženskih likova, čine koherentnu likovno simboličku cjelinu ovog ciklusa“, rekao je Dimitrije Popović.
U predgovoru kataloga Branka Hlevnjak piše kako su u ovom projektu Marka Vrdoljaka i Dimitrija Popovića tri bitna elementa: fotografija, gluma i slika. „Pred nama se nižu karizmatične žene poznate iz prošlosti, mitova i Biblije koje pripadaju građi na kojoj je izgrađena kultura Zapada, civilizacija kojoj pripadamo. No, fotografija, slika i gluma ne povezuju ovaj projekt u cjelinu, još ga ne razumijemo sasvim. Ono što će pojasniti to je pojam ilustracije. Pritom mislim na ilustraciju na najvišoj estetičkoj i etičkoj razini, onakvu kakva je ispunjavala evanđelja i manuskripte i koja je napokon ovjekovječena kao krunsko remek-djelo u Sikstinskoj kapeli. Ilustracija kao skladni i poticajan odnos između slike i priče, između slike i riječi, između slikarstva i imaginacije koja pije iz istih duhovnih izvora, ili da to kažem uobičajenim riječima vezanim za ovaj projekt; riječ je o ilustraciji u kontekstu nove suvremene interpretacije dubokih i prastarih sadržaja. I baš u tome leži veličanstveni most kojim se prelazi iz danas u sutra. Na tom mostu stoje stvarne žene, naše suvremenice koje su po profesiji izložene pogledima javnosti i čije su pojave umnožene i distribuirane na milijunske adrese putem masovnih medija, koji su, usput rečeno, često gladni te poput krvopija sišu njihove živote. A znamo da je upravo fotografija prijenosnica svih vizualnih informacija, temeljna dakle filmu i televiziji i novinama, ali i samosvojna kad poželi biti drugačija, istraživačka, konceptualna i umjetnička. To je onaj temeljni dio projekta koji je ovdje odradio Marko Vrdoljak. Fotografirao je žene koje su dobile priliku izabrati svoje uloge povijesnih, mitoloških, legendarnih i presudnih ličnosti koje su mijenjale tijek civilizacije, sudjelovale u izdajama, ubojstvima, otkrićima, u svjedočenju čudesima i blagoslovima, koje su bile bogobojazne, slobodne i samosvjesne, vjerne, predane, ljubavnice, žene i majke, siromašne i skromne, snalažljive, lukave i prepredene, ovisno od toga kako je njihov život interpretiran i kako je njihovo ime došlo do nas nakon gotovo 5781. godine, približno u čijem rasponu se javljaju sve te ljepotice, grješnice i pokajnice, zaustavljene u svom vremenu, neke starije, neke mlađe, pa opet vječne za nas koji poznajemo njihova imena, životopise, karaktere i važne položaje koje su u datom času zauzimale. Štoviše, sam Marko Vrdoljak kaže da se začudio, kada su počeli tragati za ličnostima žena koje će obuhvatiti ovim projektom, koliko ih ima, misleći da je puno manje upisano i opisano, obzirom da su povijesna predanja uvijek krojili muškarci. Svaka je žena pozvana u ovaj projekt mogla odabrati ulogu koju će odglumiti pozirajući Marku ako ova nije već bila rezervirana. Sve su one fotografirane na bezličnoj pozadini bez tragova suvremene odjeće, portretno s poprsjem kojim je trebalo izraziti psihološko stanje, ali ne njihovo iz sadašnjosti, nego ono imaginarno s puta u koji su krenule ovim neobičnim vremeplovom.
Međutim niti dobra gluma, niti izvrsna fotografija još nije dovoljna da se doživi potpuna interpretacija ove veličanstvene galerije žena. Tek je dodir Dimitrija Popovića svojim likovnim zahvatima uzdigao ove radove u slikovite ilustracije, u cjeloviti doživljaj projekta, koji mu daje suvremeni dodir i premošćuje ideje, priče, mitove i stvarnost iz davnih vremena u ovo naše današnje. Dimitrije Popović, vrsni crtač prije svega veliki dio svog opusa posvetio je licima i portretima povijesno poznatih žena, (a slično je radio i Marko, doduše posvetio se suvremenicama). Međutim, ovaj zadatak dovodio je slikara na drugačiji put. Fotograf je već učinio svoj dio, Dimitrije je trebao naći način kako da minimalistički i diskretno prevede ove fotografije u svijet slika, u ilustraciju koja će ojačati naše asocijacije i prizvati sjećanja ili poticati traganje za ličnostima koje se nižu pred nama. Jer, trebalo je doslikati onoliko elemenata koje će odvući gledateljevu pažnju s poznatih nam osoba, naših suvremenica, i povjerovati da je riječ o potpunoj transformaciji, o putovanju u prošlost, odlazak u biblijske i ine zapise, potvrditi da stojimo još čvrsto na duhovnom oblaku koji nas bodri, oplemenjuje, jača, produbljuje kao ljude koji žive sadašnjost poneseni duhom predanja koji razbuktava maštu i gradi nove snove. Zadivljujuće je kako je tek crta boje, poneki detalj, kako je lepršavi i ovlašni potez koji je Dimitrije povukao preko fotografija stvorio tu virtualnu odskočnicu u maštu, stvorio je iz ničega scenografiju koja je dopunila iluziju o ženama koje su istodobno i stvarne i povijesne, čija je karma trajanje u riječi i slici. Kratki bljesak boje, ili samo šara koja će obojiti nečiju kosu, nadoslikati fatalni rubac, istaknuti grč i patnju na licu, ojačati ironiju, radost ili skrušenu molitvu, sve je to rađeno u suvremenom duhu za publiku koja je navikla na ulična svjetla neona. Cjelina koju gledamo doista je slika suvremenog promišljanja povijesti, duhovita igra mix medija (fotografije i slikarstva) u čijoj mješavini su se našle i sve ove divne, ugledne i uspješne žene današnjice koje nas tako uvjerljivo uvlače u povijesnost, njenu duhovnu dimenziju, zbog koje se prošlost čita i gleda s uzbuđenjem te budi u nama neki osjećaj sjedinjenja s univerzumom. Može se zaključiti da je ova izvrsna ekipa skupila za nas gledatelje raspršena stakalca nekog davno razbijenog zajedničkog nam zrcala.
U Galeriji fotografije Fotokluba Split u utorak, 19. srpnja 2022. diskurzivni program Foto utorak nastavlja se predavanjem Marka Vrdoljaka na temu nastanka interdisciplinarnog projekta i isprepletanju fotografije i slike izložbe „One su ovdje“.
Izložba se može pogledati do 13. kolovoza 2022.
