Hrvatski Fokus
Feljtoni

Srb, sramotan odnos vladajućih prema hrvatskom narodu i državi Hrvatskoj (3)

Don Jurja Gospodnetića tzv. ustanici iz Srba živog su pekli na ražnju

 

Dana 21. prosinca 2014. Sveta Stolica pokrenula je proces beatifikacije četvorice svećenika Banjalučke biskupije koji su ubijeni početkom i tijekom Drugoga svjetskog rata, župnika u Gumjeri kod Prnjavora Antuna Dujlovića, župnika u Drvaru Waldemara Maksimilijana Nestora, župnika u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca, Krešimira Barišića i župnika u Bosanskom Grahovu Jurja Gospodnetića.

Trenutno je još nekolicina osoba iz hrvatskog naroda u procesu beatifikacije: vlč. Ivan Burik (Neštin, 1928. – Tovarnik, 1991.) ubijen 8. listopada 1991. u župnoj kući u vrijeme srbijanske agresije i okupacije Tovarnika, hercegovački franjevci pobijeni u Širokom Brijegu 1945., službenica Božje majke sestra Klara Žižić, Marije Krucifikse Kozulić (1852. – 1922.), humanitarke i utemeljiteljice Družbe Presvetog Srca Isusova u Rijeci

Don Jurja Gospodnetića tzv ‘ustanici’ iz Srba živog su pekli na ražnju. Umro je u najstrašnijim mukama! https://www.braniteljski-portal.com/sutnja-o-beatifikaciji-don-jurja-gospodnetica-ustanici-iz-srba-zivog-su-pekli-na-raznju/

„Dan sjećanja na genocid nad hrvatskim katoličkim življem, koji je izvršen zločinima koncem srpnja i početkom kolovoza prije 81 godina (1941.), još uvijek se negdje obilježava kao “Dan ustanka” u navodnoj borbi za slobodu. Ipak, to je za istinskog kršćanina dan vapaja u Nebo za istinu i pravdu ter za Božje smilovanje zločincima. U tom smislu neka Gospodin pravedni sudac također Pupovcu & njegovoj današnjoj četi (okupljenoj u Srbu!) uzvrati točno prema njihovim ‘molitvama’!…napisao je  na svom FB profilu don Anđelko Kaćunko

Pod naslovom Dan „ustanka“ hrvatskih katoličkih mučenika!

Ove zločine prema hrvatskom življu Pupovac ne spominje!

On je bijesan jer ga ometaju u njegovom scenariju neprestane proizvodnje srpskih žrtava pa izjavljuje:

„Ustaše u Srb ne mogu i neće“ poručio je u ponedjeljak Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća

Samo ne znam koje to ustaše? One koje on svakodnevno proizvodi i vidi u Keleminčevom namještenom igrokazu!?

Pupovac perfidno govori neistine. Ti mladići su prijetili i vikali da će ih sve pobiti, da će pobiti ustaše, nisu mirni stanovnici Srba, došli su iz Beograda, što dokazuje snimka registracije automobila.

Ali Pupovac unatoč dokazima ne odustaje od svoje retorike da su mještani Srba „iskazali negodovanje i da nemaju nikakve veze sa četničkom ideologijom“  Je li to mještanima Srba glavni grad Beograd kao i Pupovcu, da čak i automobil registriraju u Beogradu? Blago nama Hrvatima, kada imamo tako „miroljubive“ susjede srpske nacionalnosti koji nam dolaze iz susjedne države!?

Savka Dabčević-Kučar je još 1971.godine shvatila da je Srb velika prijevara!

Sjećanja Savke Dabčević-Kučar, koja je bila svjedok mitinga 1971. godine. Opisujući svoju borbu s dijelom srpskih partijskih kadrova, „stvarnih velikosrba i četnički nastrojenih Srba“, opisala je u svojim sjećanjima što se 27. srpnja 1971. godine zbivalo u Srbu: „Tu nije bilo bitno pokazati tko su Srbi u Hrvatskoj, nego i organizirano prikazati i dokazati da je tu srpska Hrvatska. Naime, razni visoki vojni funkcionari i drugi političari na službi u Beogradu, povezani s navedenom skupinom, organizirali su proslavu u Srbu kao svesrpsku proslavu. Bez našega znanja, nekoliko je desetaka autobusa dovezlo na taj dan Srbe iz Bosne, Vojvodine i uže Srbije. I to će se ponoviti 20 godina poslije! Oni su, a ne toliko domaće srpsko stanovništvo, dali velikosrpski pečat toj hrvatskoj proslavi. Nikada, u cijelom svom sudjelovanju na mnogobrojnim sastancima, mitinzima, proslavama, nisam doživjela nešto slično. Kad smo se pojavili na improviziranoj pozornici na otvorenom, pred golemim mnoštvom ljudi (dovezenih), osjetili smo prema sebi zid otpora i mržnje. To je bio miting velikosrpske bodlje mržnje prema hrvatstvu i Hrvatskoj. Ovacijama su dočekali srbijanske predstavnike, posebice Dražu Markovića za kojeg se znalo da je protiv naše politike

Ovacije su priredili i Đoki Jovaniću, svojemu ratnom zapovjedniku. Hrvatskim predstavnicima (i govornicima) nisu pljeskali, jedva uljudno, čak ni Vladimiru Bakariću niti Jakovu Blaževiću. Ta je manifestacija bila dobro organizirana, sa željom da nam se pokaže njihova snaga, a poruka je bila: velikosrpstvo je tu, iza nas! S dna provizorne pozornice pošli smo prema naprijed, prema mnoštvu. Ljudi, dovučeni autobusima iz Bosne i Vojvodine i tko zna odakle sve, bili su umorni, znojni, pripiti (rana jutarnja rakija), prijeteći raspoloženi. Kad su počeli govoriti, opet ovacije Draži Markoviću, pa Đoki Jovaniću, i parole, parole, parole, Jugoslaviji, Titu, Partiji, bratstvu i jedinstvu i sl. – ali ne i Hrvatskoj. Jesam li to u svojoj zemlji, gdje li se to nalazim? – ogorčeno sam se pitala.“ I dan danas sve se odvija po istom scenariju!

U Srbu se odigrao i veliki miting pobunjenih Srba 25. srpnja 1990.godine .Saborski zastupnici Srpske demokratske stranke Jovana Raškovića, koju je osnovao 17.veljače 1990.godine,  nisu željeli u Zagreb, nego su na tom mitingu izglasali  „Deklaracije o suverenosti i autonomiji srpskog naroda u Hrvatskoj“ i proglasili događaj  Prvim općim srpskim saborom. Deklaracija je utvrđen  dvojni suverenitet i poseban teritorij. Na mitingu je bilo oko 150.000 Srba sa svih strana, među njima i Vojislav Šešelj, a neke od parola bile su: „Živio Milošević“, „Ovo je Srbija“, „Ne bojmo se ustaša“, „Zaklat ćemo Tuđmana“…

„Bojkot vlasti i oporbe Pupovčeva mitinga u Srbu, jedini je i pravi odgovor na povijesne laži! Brezovica je jedino mjesto za obilježavanje hrvatskog antifašizma!“ Piše Zvonimir Despot u Fenix magazinu.

Čak i srpski analitičari priznaju da su četnici počinili  grozne zločine prema hrvatskom stanovništvu, samo Pupovac i Habulin ne!

Navedeni zločini jednog dijela ustanika doveli su do toga da se ustanak u Srbu, od 27. srpnja 1941., koji je nakon rata slavljen u Jugoslaviji kao Dan ustanka naroda Hrvatske, označi kao kontroverzan te da se kao takav uspostavom Republike Hrvatske odbaci kao državni praznik, ali ga Vlada RH i dalje financira!?

Nema spomena o četničkom  divljanju, od kojih su samo neka  opisana u tekstu? Samo ustaše? Proces pokoravanja hrvatskog naroda, poništavanja njegova identiteta, uništavanje jezika kao osnove prepoznatljivosti svakog naroda traje od pokolja u Odesi u listopadu 1916 godine, preko terora prema Hrvatima i atentatom na hrvatske poslanike  u Skupštini u Beogradu 1928. godine, preko Prosinačkih, Sibinjskih, Gospićkih i mnogobrojnih drugih žrtava u Kraljevini Jugoslaviji 1918.-1941., do pokolja koji je počeo sa Bleiburgom u svibnju 1945, a nastavljen na Križnom putu brojnim jamama, rudnicima i rovovima kao masovnim grobnicama , koji su počinili Titovi partizani, a u stvarnosti četnici koji su kokarde zamijenili za zvijezdu petokraku od 1944.godine na dalje  do današnjeg slavljenja  jugoslavenskih obilježja iako se Hrvatska razdružila od Jugoslavije prije 29 godina.

To su SNV i SAAB komemoracije, koje nažalost  podupire i provodi Hrvatska Vlada dopuštajući obilježavanje jugoslavenskih praznika u državi Hrvatskoj nakon razdruživanja  8. listopada 1991. godine.

Dopuštajući  veličanje  četničkih zločina nad Hrvatima postavljam pitanje Predsjedniku Sabora i saborskim zastupnicima, Predsjedniku Republike, Vladi i premijeru Plenkoviću u kojoj mi to državi živimo? Zakone koje države  mi provodimo? Za što su ginuli hrvatski branitelji? Zar nisu pobijedili JNA i srbo-četnike? Zašto ne poštujete državne akte Republike Hrvatske?

(Svršetak)

Lili Benčik

Povezane objave

Gvozdansko, predziđe kršćanstva (3)

HF

Teorija djelotvorne i odgovorne vlasti (4)

HF

Ernest Bauer o srpskom primitivizmu, nacizmu… (1)

HF

Pedofilija u Srpskoj pravoslavnoj crkvi (6)

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više