Slikarstvo Lili Gluić je pošteno i iskreno slikarstvo, slikarstvo dojma ali i dotjeranoga crteža
Sedamnaestoga kolovozu 2022. u dubrovačkoj Gradskoj knjižnici splitska članica HDLU-a Lili Gluić otvorila je izložbu “Dubrovnik zimi”. Prigodna riječ povjesničarke umjetnosti Maris Šišević ukazala je da je Gluić “sva od energije svjetla i boje Mediterana”, ona slika “obični ” život u Dalmaciji, ali pokazuje i dozu sjete prema onomu što pohlepa za novcem uništava; betonski apartmani naspram živih i koloraturnih malih mista sa kortama, taracama, kamenim kućicama.
Slikarici Lili Gluić (1956.) podršku su davali splitski doajen Anatolij Kudrjavcev, povjesničari umjetnosti Ivana Prijatelj – Pavičić, dr. Fani Celio Cega i drugi.
Od dubrovačke izložbe naglasio bih “Lovrjenac” u kojem su sure stijene gotovo reljefne sa divnim zelenim tonovima agave, kapare, motara i morem u svim njegovim nijansama. Lili Gluić je zapravo slikar mora i pjesnik mora, na njezinim slikama sjećamo se Krleže kada veli :
More ko žena miče pločice svojih dragulja
U sjeni jedra čipkastu pjenu plete,
Blistaju zelenomodre, žute i sive fazete,
drveno rebro lađe voda usnom ljulja…
(pjesma “Bonaca u predvečerje”)
Izdvojio bih akvarele “Glava lumbraka” i Pirka (vrste ribe), te “Rožat”, samostan na Ombli.
Koza rađena kombiniranom tehnikom ima pikasovsku hrabrost i duhovitost.
Dubrovačke teme pak meni osobno djeluju tmurno, kao npr. Stradun pun ovaca sa krvavim sumračnim nebom.
Lili Gluić je ilustrirala sonetni vijenac don Stanka Jerčića “Put križa”, “Španjolske pjesme za djecu”, knjige poezije “Ići dalje”, “Prava ljubav”, “Gospodin mi dade vjeru” (vezano uz boravak sv Frane Asiškoga u Hrvatskoj). Autorica vodiča “Kroz samostan i crkvu sv Frane”. U Kaštel Lukšiću izradila postaje križnoga puta u crkvi Gospe Lurdske.
Slikarstvo Lili Gluić je pošteno i iskreno slikarstvo, slikarstvo dojma ali i dotjeranoga crteža, slikarstvo koje duboko proživljava motiv, slikarstvo osobe koja ima vjere u život, i koja nije slučajno mati petoro djece.
